VARAŽDIN, 25. 12. 2019.

---

Svečnom misom polnoćkom započela je proslava svetkovine Božića u varaždinskoj katedrali u srijedu 25. prosinca 2019.

Misu je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš uz suslavlje svećenikâ biskupovih najbližih suradnika u Biskupiji.

Na početku misnog slavlja biskup Radoš je rekao kako je, ulazeći u crkvu, osjetio mir, a ispunjena katedrala sve poziva na radost.

- Svi smo došli ovdje da osjetimo mir koji dolazi od Boga. Da, Bog je prijatelj mira, Bog je izvor mira. Želimo da u našem Betlehemu, u ovoj našoj kući, našoj duši, da se večeras rodi Bog. – poželio je na početku biskup Radoš.

U svojoj homiliji kod mise polnoćke biskup Radoš je govorio o važnosti da svi budemo kao djeca. I Isus je rekao Ako ne postanete kao djeca, ne možete ući u Kraljevstvo. Da bismo tom Kraljevstvu pristupili, potrebno je obući odjeću djece, jer događaj Isusova rođenja nije priča za čuti i otići, nego da se ucijepi u našu nutrinu i postane naša životna priča.

Evanđelje mise polnoćke govori o djetetu koje se rađa negdje na pašnjaku, daleko od ljudi, bez ikakve moći. Rađa se kao dijete dvoje ljudi koji su beznačajni i ono samo izgleda beznačajno. Pa ipak, to dijete je opjevano, mnogi proroci o njemu su govorili da je Savjetink čudesni, Bog divni, Otac vječni, Knez mira. On će svoju vlast protegnuti do na kraj zemlje i na sva vremena. Kao takav moćnik, ne dolazi kao ostali moćnici, nego dolazi promijeniti red. Rađa se kao nemoćno dijete, ali se rađa kao Božji dar te donosi mir koji je djelo ljubavi.

- To je silni Bog silne ljubavi. Samo je ljubav moćna. Ona jedina može uspostaviti pravi mir. Onaj mir koji se gradi ljubavlju je mir kojeg želimo, mir u kojem možemo rasti, to je mir koji ispunja ljudsku dušu. – naglasio je biskup Radoš.

Pojasnio je, nadalje, kako je ovo Dijete, Kralj koji dolazi i donosi mir svakome i kome se može približiti svatko. Pastiri su slika odbačenih ljudi, onih koji žive na rubu. Da se Isus rodio na nekom kraljevskom dvoru, ti ljudi s ruba nikada ne bi mogli doći do Njega niti mu pristupiti. A ovako, pastiri znaju da su slabi i grešni, u strahu su pred Gospodinom, kraljem, Mesijom za koga su znali da ima doći jer su ga proroci naviještali. Dolaze im anđeli i govore Ne bojte se i upravo pastiri, takvi odbačeni, prvi su koji dolaze i imaju put do Boga.

- Da, Mesija koji dolazi, dolazi k nama jer smo na rubu. Počinje na našim rubovima, tamo gdje se bojimo pristupiti Bogu, jer nismo čisti, tamo gdje nismo vjerodostojni pred ljudima. Bog želi doći k nama i dolazi nam kao dijete i želi da mi k Njemu dođemo kao djeca. – rako je biskup Radoš te dodao, da bismo mogli pristupiti Gospodinu, uz svu svoju slabost koju imamo, potreban je stav djeteta. Dijete je ono koje neprestano gleda s nizine prema gore. Dok promatra lice oca, majke, uvijek gleda prema nebu.

Potaknuo je biskup stoga na molitvu Gospodinu da nam uvijek dadne taj pogled djeteta kojim možemo Boga prepoznati i da nam dâ stav djeteta: dijete zna da nije savršeno, da treba još rasti, da mu je potreban onaj koji će ga voditi.

- Bog ne dolazi onima kojima nije potreban. Ne mogu Ga susresti oni koji ga ne traže, koji ga ne žele, koji ne žele Božju ljubav, koji ne žele da Božja ljubav bude vidljiva, očita. – poručio je biskup.

Podsjetio je i kako dijete zna da „ima pravo“ na ljubav tj. ne treba ljubav zaslužiti. Tako ni Božji dolazak nismo mi ljudi zaslužili, nego je to Očev dar djeci.

- Ljubljenog Sina šalje onima koji su Njegovi miljenici, koje voli. On nas voli ne zato što smo dobri, nego zato što smo Njegova ljubljena djeca, a djeca znaju da ne mogu i ne trebaju zaslužiti Očevu ljubav. Mi danas molimo Gospodina da primimo ljubav, da primimo Njega kao dijete, kao dar Božje ljubavi. – rekao je biskup Radoš te na kraju homilije poželio svima da Emanuel podari svoju blizinu, zagrije srce radošću i podari mir.

U završnoj riječi biskup je uputio božićnu čestitku zahvalivši prisutnim svećenicima koji su u danima prije Božića bili na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja; zatim bogoslovima na njihovoj prisutnosti jer, kako je rekao, bez asistencije bogoslova nešto bitno nedostaje. Zahvalio je i svim pjevačima koji pozivaju na slavlje Boga, jer se Božić može doživjeti kroz pjesmu i u pjesmi. Svim prisutnim vjernicima biskup Radoš je poželio da, zapaljeno svjetlo na ovoj misi ponesu u svoje kuće, obitelji neka ih to Svjetlo obasja i zagrije, a Bog da se rodi kao radost i mir.

Biskup nije zaboravio ni one koji su izravni prijenos ovog misnog slavlja pratili putem Vtv televizije te, osobito onima koji su prikovani za krevet i ne mogu ići u crkvu, poželio da osjete da je Bog Emanuel koji je s njima i, dok su prikovani za krevet, daje smisao njihovu trpljenju.

 

---