VARAŽDIN, 11. 2. 2021.

---

Blagdan Ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu posebno svečano slave varaždinski kapucini. Iako u skromnijim uvjetima koje su nametnule epidemiološke mjere, Gospa Lurdska proslavljena je i ove godine, a središnje slavlje u kapucinskoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio je u četvrtak 11. veljače varaždinski biskup Bože Radoš.

U zajedništvu s biskupom Radošem bili su, među ostalima, fra Juro Šimić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, zatim fra Jure Šarčević, donedavni provincijal, i drugi svećenici.

Prije početka misnog slavlja okupljene vjernike i svećenike je pozdravio domaćin, župnik fra Mirko Kemiveš, koji je podsjetio kako se blagdan Gospe Lurdske u crkvi Presvetog Trojstva u Varaždinu slavi od 1880. godine, te kako su upravo kapucini bili prvi na području Hrvatske koji su započeli sa štovanjem Majke Božje Lurdske.

U uvodu euharistije predsjedatelj, biskup Bože Radoš, napomenuo je kako nam ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu govore kako ona s nama hodi. Marija je hodala Isusovim životnim hodom i nastavlja taj hod s nama, poručio je biskup. Kako se osim Gospe Lurdske, 11. veljače obilježava i slavi Svjetski dan bolesnika koji je 1992. godine utemeljio sveti otac Ivan Pavao II., biskup Radoš je pozvao na molitvu za sve bolesnike.

U svojoj homiliji na blagdan Gospe Lurdske biskup Radoš je, razmatrajući nad Ivanovim Evanđeljem u kojem Isus čini svoje prvo znamenje na svadbi u Kani Galilejskoj, govorio kako je slavlje Blažene Djevice Marije uvijek u kući u čijem je središtu njezin sin, Isus iz Nazareta. Ona radost uvijek povezuje s njim, jer bez njega nema radosti, dodao je biskup.

Promišljao je biskup nad događajem u Kani te dodao kako su ljudi onoga vremena imali drugačije viđenje onoga što bi Spasitelj trebao prvo učiniti kada počne javno djelovati. Neki su, kazao je biskup, mislili da će najprije doći liječiti, a drugi pak da će najprije osloboditi njihovu zemlju i vratiti slobodu narodu. No, biskup nas u propovijedi podsjeća na to kako je Isus prvi korak napravio na slavlju u Kani.

- Isus ulazi u slavlje ljubavi. Onaj koji je izvor ljubavi ne može nego ne započeti svoj put tamo gdje je Božja ljubav prisutna u ljudskom zajedništvu. Ljubav čini čuda i kada je ne vidimo i ne znamo, ljubav je čudesna. Nije slučajno da je na tom slavlju prisutna i njegova majka, ona koja ima iskustvo ljubavi, kako zaručničke, tako i majčinske. Isus će tamo napraviti svoje prvo čudo, ali mi pogled stavljamo prema Mariji. Ona nas vodi do središta - do srca. Slavlje u Kani Galilejskoj je trajalo, kažu neki zapisi, i do sedam dana. Marija sa svima njima slavi i veseli se. No, u njoj ima jedan poriv, a to je da ne želi da joj slavlje zatvori oči, nego naprotiv ima otvoren vidokrug i osjeća kako se stvari mijenjaju. Ona čita osjećaje zaručnika koji se zabrinuto srami što ponestaje vina. Prvi znak ljubavi je ako istinski suosjećamo s onima koji su u tjeskobi i muci. Marija ne samo da vidi i osjeća, već je spremna i nešto poduzeti. Vidimo koja je njezina uloga; ona je majka onih koji imaju potrebu i bol - poručio je u propovijedi biskup Radoš.

Razmatrajući nad događajima koji su se zbili na svadbi u Kani Galilejskoj, biskup je kazao kako je Marija bila svjesna da bi nedostatak vina mogao označiti kraj slavlja. Takav rasplet možemo, pojasnio je biskup, usporediti s bolešću.

- Kada bolest uđe u kuću nastaje teška situacija za cijelu zajednicu. Marija kaže Isusu da nemaju vina, nečega neophodnoga za slavlje. Vino je u Starom zavjetu i slika ljubavi. Dakle, ponestalo je ljubavi i zato nema slavlja. Vino je izvor ljubavi, a kad ponestane ljubavi, u kuću se uvuku bolesti različite vrste. Svako nestajanje ljubavi u obitelji je bolest koju ne možemo mi ljudi liječiti. No, nije da svaki bolesnik pati od nedostatka ljubavi, daleko od toga. Ali, bolest je put kojim Bog širi našu dušu. Ljubav je temeljna poruka za Dan bolesnika. Kada netko trpi, prije svega mu je potrebna ljubav onih koji su pored njega. Potrebno je dublje zapaliti ljudsku nutrinu da bolesnik osjeti da su on i njegova bolest prihvaćeni u kući, da ga ukućani istinski vole i ljube. Ljubav liječi i daje bolesniku priliku da prihvati svaku bolest, ali i put čišćenja. Put je to u kojem se susrećemo s onim temeljnim pitanjem života i smrti. Molimo danas posebno za sve koji su pored bolesnika, da imaju osjećaj za njih, da vide njihovo crvenilo i pročitaju njihovu nutrinu, da osjete napuštenost i tjeskobu i da iskažu ono što samo Bog može izliti u njihovu dušu - ljubav prema čovjeku - poručio je varaždinski biskup Bože Radoš.

Na kraju homilije biskup Radoš se osvrnuo i na poruku pape Franje uz Svjetski dan bolesnika te dodao kako Crkva ne smije samo govoriti, već slušati Marijine riječi; “Sve što vam kaže učiniste”. Činjenje je znak da nas je Bog dotaknuo, potaknuo i da imamo povjerenja da smo njegovi životni suradnici u približavanju bolesnicima, svima onima s križevima kojima je potrebna naša pomoć. Molimo da Božja ljubav ne bude kao jezero kao stoji, već da kao rijeka poteče prema onima kojima Isus želi doći; bolesnima u tijelu, socijalnim odnosima, u duši i ljubavi, poručio je mons. Bože Radoš.

Na kraju svete mise svim svećenicima i vjernicima pristiglima na slavlje riječi zahvale uputio je gvardijan Kapucinskog samostana u Varaždinu fra Mijo Šarčević. Spomenimo kako su se vjernici Župe Presvetog Trojstva za blagdan Gospe Lurdske pripremali trodnevnom duhovnom obnovom koju je predvodio vlč. Ivica Cujzek, župnik Župe svetih Fabijana i Sebastijana.
 

---