Misa zahvalnica za 328. zavjetno hodočašće Varaždinaca Majci Božjoj Bistričkoj
.jpg?width=800&height=600&mode=max)
VARAŽDIN, 3. 7. 2017.
U ponedjeljak 3. srpnja u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je misu zahvalnicu za 328. zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj. Uz biskupa Mrzljaka slavili su kanonici Stolnog kaptola katedralne crkve, župnici varaždinskih župa i drugi svećenici Varaždinske biskupije te velik broj vjernika koji je došao zahvaliti Bogu i Majci Božjoj za još jedno zavjetno hodočašće.
Na početku euharistijskog slavlja biskup Mrzljak je rekao kako želimo zahvaliti na milostima koje je Majka Božja obilno davala hodočasnicima, a podsjetio je i kako je ovogodišnje hodočašće u znaku 20. obljetnice Varaždinske biskupije.
- Naime, 5. srpnja navršit će se 20 godina kako je, sada sveti, papa Ivan Pavao II. donio odluku, bulu, imenovanja nove biskupije. Danas je blagdan svetoga Tome Apostola. Dvanaestorica apostola su temeljni stupovi Crkve. Crkva se širila i rasla, osnivale su se nove mjesne Crkve. Tako je i prije 20 godina osnovana naša mjesna Crkva - Varaždinska biskupija - kazao je mons. Josip Mrzljak.
Organizator ovogodišnjeg hodočašća bila je župa svetog Nikole biskupa, a župnik preč. Stjepan Najman u svojoj je homiliji napomenuo da smo zahvalni na 328 godina vjernosti našeg zavjeta Majci Božjoj Bistričkoj.
- Više puta smo ponavljali “umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje”. Mogli bismo dodati i “usavrši ljubav”. Više puta smo molili “obrati mila Majčice sve izgubljene”. Želimo biti vjerni tom savezu, jer zavjet je savez s Bogom. Zavjet je naše obećanje da ćemo biti Božji i da ćemo biti vjerni Bogu. Danas slavimo jednog apostola za kojeg kršćanska tradicija kaže da je nevjerni Toma. Doista mu činimo nepravdu. Zbog jedne jedine nevjernosti, kada nije vjerovao nego je tražio da vidi i opipa, jer drugačije neće vjerovati. Eto, tog Tomu Apostola slavimo. Ali i na njemu, kao i na svim apostolima, utemeljena je naša vjera, jer je apostolska. Čuli smo danas svetog Pavla koji govori na čemu smo sve to utemeljeni. Nismo više tuđinci, stranci. Zapazimo tu gradaciju - niste više ni pridošlice, oni koji su se doselili, dotepenci, pa ih domaći smatraju svojima, ali ne baš tako svojima. Niste ni tuđinci ni pridošlice. Vi ste sugrađani svetih i imate građansko pravo svetih. No nije ni to dovoljno, nije ni to sve. Vi ste ukućani Božji. I još i više - nazidani na tom temelju apostola na kojemu sva građevina raste, jer se i vi ugrađujete u taj sveti hram Božji. A sve završava zaglavnim kamenom koji je Krist. Ugrađeni ste vi ne samo da budete ukućani Božji, nego ste i vi postali kuća Božja, prebivalište Božjemu Duhu. Zato, kao ukućani Božji, to i ostanite. Naša je vjera, draga braćo i sestre, utemeljena, između ostaloga, i na vjeri apostola Tome - kazao je u propovijedi preč. Najman.
Nadalje, dodao je i kako postoji put da “dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.”
- Poštuj oca i majku, to je dugo i dobro. Dugačak i dobar put. Blagoslovljeni put. Ali ima i put tame -a ne ide dugo i dobro. To je put - ne kradi. Tko krade - neće dugo. Tko krade - misli da ima, a nema. Onaj tko krade i Bogu i ljudima, neće ni dugo ni dobro. Zato kaže naša poslovica: “Ako želiš brzo osiromašiti, samo kradi i nedjeljom radi.” To je put siromaštva. U laži su kratke noge i brzo ćeš završiti tamo gdje završe oni koji kradu i lažu. Nemaju više slobode ni za pravi korak. Brzo ćeš doći u ono što naš pjesnik Petar Preradović pjeva u pjesmi “Putnik”: “Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini. Ne znam puta, ne znam staze, svuda goli kamen gaze, trudne noge po pustinji!” Tako brzo se dođe u pustinju, u nigdje. Onaj koji skrene na stranputicu, brzo dođe u propast i to onu vječnu. To su odredbe nauka dvanaestorice apostola - tim putem idi! Vjeran je onaj koji je vjeran Božjim zapovijedima. To su te zapovijedi; i poštuj oca i majku, i ne laži, i ne kradi, i ne bludi. Eto, braćo i sestre, želimo biti vjerni tome savezu. Savezu sklopljenom na temelju krštenja, svom krsnom savezu. Taj su savez sklopili davno naši praoci. I naši su biskupi obnovili taj krsni savez kada se slavilo 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata - da ćemo biti vjerni. Tome savezu želimo biti vjerni, kao što smo i mi Varaždinci vjerni Bistričkom savezu. A kada je riječ o vjernosti ili nevjeri, tada moramo spomenuti onaj temelji savez vjernosti, onaj zavjet na kojem se temelji obitelj - bračni savez i bračna vjernost. Kada se netko iznevjeri - on je nevjeran. Treba biti vjeran tome savezu, jer sklopili su ga pred Bogom. Oni kažu da su nevjerni i jedno drugog prevalili. A to što su Boga prevarili i Njemu se iznevjerili? Kakva je to tek nevjera. I sve više ima takvih koji misle da mogu nevjerno živjeti, a još se smatrati vjernicima. Ima i roditelja koji kažu “takva su vremena”. To su vremena nevjere savezu. To su vremena koja ne vode u dobro. Niti u blago, niti u blagostanje. Vode u siromaštvo i propast. Zato mi molimo: “Majko Božja obrati sve izgubljene”. Zato idemo na hodočašća gdje se naša vjera učvršćuje. Obnovimo tu vjernost. Obnovimo najprije vjeru Bogu, budimo vjerni deset zapovijedi Božjih, vjerni nauku dvanaestorice apostola. Ali onda idimo tim putem - putem Božjih zapovijedi. Obećajmo Bogu i Majci Božjoj riječima najsvjetlijeg lika naše vjere u Boga, zavjetom blaženog Alojzija Stepinca od 7. srpnja 1935. godine na zavjetnom zagrebačkom hodočašću. Obećajmo da ćemo biti vjerni tako dugo dok budu žuborili potoci naši, dok budu šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše, ostat ćemo Ti vjerni tako dugo dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude cvjetalo cvijeće Lijepe Naše. Ostajmo Ti vjerni - dok nam živo srce bije. Amen - poručio je mnoštvu vjernika preč. Stjepan Najman.
Na kraju misnog slavlja, okupljenima se još jednom obratio mons. Mrzljak.
- Zahvaljujem svim župnicima našega grada, a na poseban način zahvaljujem župniku svetog Nikole, preč. Stjepanu koji je to tako lijepo organizirao da se novi župnik u Mariji Bistrici čudio. Nije ni čudo, nije nam to prvi put, već 328. - našalio se prije završnog blagoslova kojeg je udijelio prisutnima otac biskup.
Goran Damjanić
