VARAŽDIN, 2. 7. 2018.

---

329. zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj završeno je svečanom misom zahvalnicom koju je u ponedjeljak 2. srpnja navečer u katedrali Uznesenja BDM predvodio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, u zajedništvu s desetak svećenika.

Na početku euharistije biskup Mrzljak je, pozdravivši sve okupljene bistričke hodočasnike, podsjetio da, iako su se promijenile određene životne okolnosti, kao i prometna sredstva u odnosu na to kako je nekada izgledalo ovo zavjetno hodočašće, bio je lijepi broj onih koji su se pješke odvažili krenuti put Marije Bistrice.

- Što smo doživjeli tijekom hodočašća može svatko od nas reći i priznati. Sigurno da osjećamo duhovno bogatstvo koje će nas pratiti tijekom cijele godine. Zadržali smo ovaj lijepi običaj da bismo Bogu zahvalili za milosti koje smo primili na hodočašću - poručio je mons. Josip Mrzljak.

Na ovom zahvalnom euharistijskom slavlju propovijedao je fra Mirko Kemiveš, župnik Župe svetog Vida iz Varaždina, koja je ove godine bila organizator i koordinator zavjetnog hodočašća na Mariju Bistricu. Fra Mirko je govorio o tome što nam poručuje ovo zavjetno varaždinsko hodočašće. Ljudski život ima smisla onoliko koliko ga čovjek svjesno i odgovorno živi. Mi kršćani živimo u vjeri, nadi i ljubavi povezani s Bogom i braćom ljudima. Zahvalnost bi trebala biti temelj našega kršćanskog života, poručio je fra Mirko dodavši kako je hodočašće način života.

- Ljudski život je putovanje. Ali putovanje može biti i lutanje bez cilja. Onaj tko ima pred sobom cilj, zna zašto živi i kuda je usmjeren njegov život, osobito kada je povezan s Bogom i svjestan da ga ja Bog pozvao i izabrao da bude graditelj njegova Kraljevstva, tada njegov život jest hodočašće. Židovi su bili svjesni kako je njihov praotac bio aramejski lutalac. To je bio uobičajeni stil života za ona selilačka plemena, ali tada Bog poziva Abrahama koji se odaziva čime je postao praotac svih vjernika. Otada je njegov životni put bio hodočašće - put prema Obećanoj zemlji. I mi kršćani znamo da smo putnici na ovome svijetu. Isus, svjestan da smo svi mu putnici, govori nam u današnjem evanđelju kako ‘Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio’. Isus je svoje javno djelovanje vršio kao putujući učitelj koji nije imao, rekli bismo danas, stalnu adresu, već je sav svoj život usmjerio na vršenje volje Očeve i naviještanje Božjega Kraljevstva. Zato je važno da mi sebi postavimo pitanje jesmo li oni koji lutaju ili je naš život slavljenje Boga i suradnja s Njime. Jesmo li spremni, kao Abraham, odgovoriti na Božji poziv i ići prema Domovini koju nam je Bog obećao? Židovski je narod bio svjestan da ga je Bog izabrao i obećao mu zemlju gdje ‘teče med i mlijeko’. No, Židovi su postali svjesni svog poslanja tek kada su postali slobodni. Naime, rob mora vršiti ono što od njega traži gospodar. A samo slobodan čovjek može biti hodočasnik koji služi Bogu. Činjenica da je Bog Židove izbavio iz ropstva i dao im zaklon bila je presudna za izabrani narod. No, nije im odmah bilo ‘med i mlijeko’. Trebalo je proći vrijeme čišćenja kako bi se generacija robova osposobila da mogu postati slobodni ljudi, kako bi kao takvi mogli služiti Bogu. To se odnosi i na nas koji smo mislili da smo se oslobodili jednog totalitarnog režima i da će sada biti ‘med i mlijeko’. Nažalost, vidimo da nitko danas u Hrvatskoj nije previše zadovoljan. Ljudi kao da su u apatiji, pa se moramo pitati što želimo. Ljudi često nažalost žele upravo ono što je đavao nudio Isusu kada ga je iskušavao u pustinji. Đavao je čisti materijalista koji ne nudi nikakve duhovne stvarnosti. Isusu je nudio sva bogatstva i kraljevstva, ali samo na ovome svijetu. Zato su ljudi nezadovoljni. Isus nas je upozorio da ne sakupljamo blago ovdje na zemlji, jer ono će propasti, već da skupljamo sebi blago na Nebu. Zato da bismo zaista bili Božji suradnici i hodočasnici, potrebno nam je duhovno hodočašće. Sretan je samo onaj čovjek koji zna da je s Bogom povezan i da s Njime živi te da je njegov život usmjeren prema Bogu. Zato neka svako godišnje zavjetno hodočašće bude i nama prilika da se ostvari ono što je i preuzvišeni otac biskup rekao jučer u propovijedi na Mariji Bistrici, ‘da porastemo u našoj vjeri’. Duhovni život znači upravo približiti se Bogu, postati Njemu sličan, djelovati i živjeti onako kako nam je Bog pokazao kada nam je poslao svoga Sina koji je naš Put, naša Istina i naš Život. Ne zaboravimo one riječi koje molimo u himnu na blagdan Duhova: “Bez božanstva Tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu”. Dakle, bez Boga čovjek nikako ne može pronaći ni smisao ni sreću svoga života te se osjeća kao lutalac. Mi, obasjani svjetlošću kršćanske istine, pozvani smo svakoga dana svoga života napredovati i ići prema našoj Domovini, a sveti Pavao nam je rekao kako je ‘naša Domovina na Nebesima’. Ovdje smo samo prolaznici i putnici te nije svejedno kuda je usmjeren taj naš život. Neka nam Blažena Djevica Marija, Majka Crkve, pomogne da se u nju ugledamo - poručio je fra Mirko Kemiveš.

Prije no što je na sve okupljene zazvao Božji blagoslov, biskup Mrzljak je zahvalio Bogu na ispunjenom 329. zavjetnom hodočašću vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj. Zahvalio je i svima koji su se odazvali hodočašću, braći svećenicima i župnicima koji su u svojim župama i redovničkim zajednicama pozvali na hodočašće te pomogli u organizaciji. Posebno je zahvalio fra Mirku Kemivešu i Župi svetog Vida na organizaciji čestitavši tom prilikom kapucinima njihov veliki ovogodišnji jubilej - 400 godina otkako su stigli u Zagreb.
 

---