LUDBREG, 29. 8. 2019.

---

Više od 350 ministranata sa svojim animatorima i vjeroučiteljima hodočastilo je Predragocjenoj Krvi Kristovoj u Ludbreg, u sklopu proslave ludbreške svete nedjelje, u četvrtak 29. kolovoza 2019.

Tradicionalno je ovo hodočašće koje organizira Ured za pastoral duhovnih zvanja i ministranata Varaždinske biskupije na čelu s predstojnikom vlč. Sinišom Dudašekom.

Ministranti su služitelji oltara odnosno samog Isusa  Krista i upravo narav njihove službe ih zove u ovo euharistijsko svetište Krvi Kristove koje im potvrđuje njihovu vjeru, objašnjava nam vlč. Dudašek.

- Ono što se na oltarima u njihovim župama događa - Krist postaje živo prisutan pod prilikama kruha i vina -  ta vjera im se sada ovdje u Ludbregu potvrđuje na čudesan način, jer upravo u tom primjeru euharistijskoga čuda u Ludbregu mogu na svoje vlastite zemaljske oči uvjeriti se kako je onaj Krist kojem služe u svojim župnim zajednicama stvarno živ i prisutan u euharistijskom otajstvu. – poručio je vlč. Dudašek čime je istaknuo da je važnost ovog hodočašća ne samo u međusobnom upoznavanju, nego i da ministranti ojačaju svoju vjeru u Isusa Krista.

Tema ovogodišnjeg programa hodočašća ministranata u Ludbreg bila je molitva i duhovnost, budući da je molitva duša same duhovnosti,  ali prema riječima vlč. Dudašeka, molitva je i duša samog pastorala za duhovna zvanja. O važnosti molitve se razgovaralo i u radu po grupama, nakon čega je uslijedila ona najuzvišenija molitva i središnji dio ovog hodočašća – euharistijsko slavlje. Predslavio ga je vlč. Petar Mlakar, duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati uz suslavlje više svećenika s područja Varaždinske biskupije koji su u Ludbreg hodočastili sa svojim ministrantima.

U svojoj homiliji prilagođenoj mladima, vlč. Mlakar progovorio je o Božjem milosrđu koristeći sliku Boga koji ima bilježnicu u koju upisuje naše grijehe običnom olovkom, a naša dobra djela zlatnim nalivperom.

- Ono što je upisano običnom olovkom može se – izbrisati. Bog voli brisati, ima jednu gumicu za brisanje na kojoj crvenim slovima piše Golgota – jer na Golgoti je Isus prolio svoju Krv i dao svoj život za nas, kako bi otkupio naše grijehe. I kada se iskreno kajemo i ispovijedamo, Bog briše naše grijehe, a ostaje samo ono što je u bilježnicu upisano zlatnim nalivperom – poručio je ministrantima vlč. Petar. Sve okupljene potaknuo je da se zapitaju kakvo je stanje u vlastitim bilježnicama.

Spomenuo je i Ivana Krstitelja čijeg se mučeništva Crkva prisjeća 29. kolovoza, te potaknuo na promišljanje što bi u njegovoj bilježnici moglo biti zapisano.

- Što je pisalo na zadnjoj stranici? Zlatnim nalivperom: dao svoj život za Boga. Da, nije mu bilo lako i nije bila niti lijepa niti ugodna njegova smrt – odrubili su mu glavu. Ali gdje je Ivan sada? U Raju! Uživa! Sretan je zauvijek! I kada mi danas govorimo o njemu, kako o njemu govorimo? S divljenjem, s pohvalama, sa željom da i mi budemo slični njemu! – naglasio je vlč. Petar te, povukavši paralelu s Herodom, svratio pozornost kako netko može biti velik u svijetu, slavan, moćan, popularan, a da je pred Bogom zapravo jadan, jer nema dobro ni pravedno srce. S druge strane, netko može biti nekakav „jadnik“ u očima drugih ljudi, nepopularan, nezanimljiv, a da je pred Bogom velik, jer ima dobro i pravedno srce, jer  Mnogi posljednji bit će prvi, a prvi posljednji!

- Gospodin nas danas želi ohrabriti i poručiti da se isplati biti vjeran Njemu, i onda kada to možda nije popularno u društvu. Sveti Ivan Krstitelj je bio vjeran Bogu iako ga je to skupo koštalo, koštalo ga je glave! Ali nije se dao pokolebati ni mi se ne smijemo pokolebati kada kao kršćani želimo biti vjerni Isusu! – istaknuo je vlč. Mlakar.

Također, okupljenima je poručio i da budu ponosni što su Isusovi učenici, što imaju tako dobrog Boga, tako dobrog Prijatelja i Spasitelja, koji je za njih dao svoj život. I koji je ovim čudom koje se dogodilo u Ludbregu potvrdio: „Ja sam i dalje s vama! I svaki put kada slavite svetu Misu, Ja sam tu!“

- Kada nam je teško, molimo Isusa da nam pomogne, i On će nam rado pomoći. Kada smo tužni, On će nam poslati utjehu. Kada ne uspijemo uvijek biti dobri, kada se možda i mi ipak pokolebamo, On će nam rado oprostiti u svetoj Ispovijedi, i svojom gumicom izbrisati iz bilježnice našeg života grijehe i dati nam snage da nastavimo dobrim putem – ohrabrio je prisutne vlč. Mlakar te svima poželio da bilježnicu svoga života ispune mnogim dobrim djelima: danima kada  su se trudili oko nečega što je dobro, uspjesima, mnogim ministriranjima, molitvama, trenucima kada su bili dobri i poslušni svojim roditeljima. Trenucima kada su bili iskreni i odani svojim prijateljima, kada su bili strpljivi i opraštali, bili hrabri i nepokolebivi. Mnogim trenucima kada su bili radosni jer su bili vjerni Bogu i sebi te kada su voljeli ljude.

- Pa da jednom, kada dođete pred Boga, i On otvori vašu Bilježnicu, kaže: „Wow! Pa ti si zbilja bio Moj/Moja! Pogledaj kolike divne stranice ispisane mojim zlatnim nalivperom! Uđi sada, sine, kćeri, u vječnu radost moga Kraljevstva!“ – zaključio je svoju homiliju vlč. Petar Mlakar.

Nakon euharistijskog slavlja ministranti su se sa svojim animatorima i vjeroučiteljima uputili u župnu Crkvu u Ludbregu gdje je uslijedilo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu i pred relikvijom Predragocjene Krvi Kristove čime je ovo hodočašće, susret koji je ujedno i godišnji kongres ministranata, i završeno.

 

---