LUDBREG, 31. 8. 2017.

---

U sklopu vjerskog događanja “10 dana ludbreške Svete Nedjelje”, četvrtak 31. kolovoza bio je rezerviran za hodočašće vjeroučenika Varaždinske biskupije. Ujutro su tako služene dvije svete mise, jedna u 7.30 sati, a druga u 9.30, nakon procesije, na kojoj se molio zaziv Duha Svetoga za početak nove školske i vjeronaučne godine.

U večernjim satima u atriju Staroga grada misno slavlje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak. U intimnom ambijentu Staroga grada okupio se velik broj vjernika, a s ocem biskupom slavili su mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, te drugi svećenici. Prije početka euharistijskog slavlja sve je srdačno pozdravio domaćin, mons. Josip Đurkan, župnik Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu i upravitelj svetišta.

Mons. Đurkan je kazao kako smo se u Ludbregu sabrali kako bismo hvalili Gospodina i zamolili ga za sjaj Božanske ljepote i ljubavi. Došli smo ovdje u vjeri moliti za Božju zaštitu i pomoć. Iskrenom kršćaninu zadaća nije samo moljakanje nego u prvom redu zahvaljivanje Gospodinu što je već pripremio pomoć za nas, rekao je mons. Đurkan.

Varaždinski biskup podsjetio je kako je ovogodišnja proslava Svete Nedjelje u znaku 20. obljetnice Varaždinske biskupije te, isto tako, kako je ove godine proslavljena 100. obljetnica ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi.

- Marija vodi k Isusu. Marija nas opominje. U Fatimi je Marija pozvala na obraćenje, na pokoru. Bez toga nećemo moći razumjeti sve ono što danas želimo ovdje slaviti i iz čega želimo dobiti duhovnu korist i snagu za svagdanji život - riječi su biskupa Mrzljaka s početka misnog slavlja u atriju Staroga grada u Ludbregu.

U svojoj homiliji vjernicima, otac biskup je napomenuo kako nas je u Ludbregu okupila Predragocjena Krv Kristova, ali je istovremeno upitao prisutne što znači da je nešto dragocjeno?

- Dragocjeno može biti na materijalnom ili duhovnom području. Dragocjeno može biti nešto plemenito: zlato, uspomena, obitelj, ... ali to se uvijek mora prepoznati. Čovjek mora učiti što je to dragocjeno. Tako mi moramo vidjeti što je ljudskim očima dragocjeno. Hrvatski sabor je 1739. godine prepoznao i učinio zavjet rekavši da je Predragocjena Krv Kristova najveće blago koje ima Hrvatsko Kraljevstvo. Prepoznali su to upravo u ovoj relikviji Predragocjene Krvi Kristove. Pitanje je kako prepoznati tu dragocjenost Krvi Kristove i euharistije. I čudo u Fatimi prije 100 godina, kao i euharistijsko čudo u Ludbregu prije više od 600 godina, zbili su se u prošlosti, ali događaju se i u sadašnjosti. To su aktualni događaji, poruka nama danas. Prepoznajemo li mi kršćani to dragocjeno, tu euharistiju? Onaj trenutak kada se vino pretvara u Krv Kristovu, kada se kruh pretvara u Tijelo Kristovo. To je najveća dragocjenost koju nam je Isus povjerio i na taj način želi biti s nama. Ako kažemo da nas nedjeljom na svetoj misi ima 10-15 posto vjernika, onda je pitanje prepoznajemo li tu Isusovu dragocjenost ili ipak imamo neke “druge dragocjenosti”? Danas na poseban način spominjemo Mariju, jer ići Njezinim putem možemo prepoznati utjelovljenu Božju Riječ. Moramo ići Marijinim putem vjere - do križa - konačnog završetka kada nam Isus Mariju daje za majku. Drugim riječima, daje nam da nas Marija pouči i upućuje na vrijednosti koje je njezin sin donio na ovaj svijet. Marijin put sigurno je i križni put, put kroz teškoće, ali to je uvijek put čvrste vjere i prihvaćanja Božje volje. Najveća čovjekova dragocjenost je ona kada na koncu života prispijemo onamo kamo bi trebali doći kao oni koji vjeruju Onome koji je za nas prolio svoju krv. Marija nas može voditi tim putem - poručio je mons. Mrzljak.

Nakon euharistijskog slavlja biskup Mrzljak je predvodio procesiju s relikvijom Krvi Kristove kroz središte Ludbrega prema župnoj crkvi. U procesiji su molitvom i pjesmama sudjelovali brojni vjernici, a čitavo ovo slavlje pjesmom su uveličali članovi Mješovitog župnog zbora Presvetog Trojstva. Potom su se u crkvi pjevale pohvale Krvi Kristovoj, Litanije i Večernja, a molila se i Getsemanska ura.

---