VARAŽDIN, 28. 9. 2019.

---

"Sveti Josip - nadahnuće za rad vjeroučitelja" bila je tema stručnog skupa svih vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola te odgajateljica u vjeri na području Varaždinske biskupije održanog u subotu 28. rujna u Varaždinu. Skup je planiran Godišnjim planom Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje za školsku godinu 2019./2020.

Stručni skup je započeo zajedničkom uvodnom molitvom koju je predvodio mr. Damjan Koren, predstojnik Katehetskog ureda. Nakon uvodne molitve mr. Koren je pozdravio sve prisutne vjeroučitelje, predavača prof. dr. sc. Josipa Šimunovića, profesora na katedri pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te mons. Josipa Mrzljaka, apostolskog administratora Varaždinske biskupije.

U svom pozdravu i obraćanju vjeroučiteljima biskup Mrzljak je podsjetio kako je upravo na današnji dan prije 22 godine zaživjela Varaždinska biskupija svečanim ustoličenjem mons. Marka Culeja za prvog varaždinskog biskupa 28. rujna 1997. godine u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Varaždinu. U toj će se katedrali ove godine 24. studenog, prvi puta u njezinoj povijesti proslaviti biskupsko ređenje i to trećeg varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša, naglasio je biskup Mrzljak izrazivši i potaknuvši okupljene vjeroučitelje na radost i zajedništvo zbog tako velikog događaja za varaždinsku mjesnu Crkvu. Biskup se ukratko osvrnuo i na reformu škole koja je prema njegovim riječima potrebna i dobro došla te pozvao vjeroučitelje da svojim doprinosom i specifičnim poslanje doprinesu da reforma škole ne bude samo „Škola za život“ već i „Škola za Život“. Time će ispuniti povjerenje koje im je dano od Crkve, te im se mons. Mrzljak ujedno ovim putem zahvalio na suradnji proteklih 12 godina. Na biskupove zahvalne i na neki način oproštajne riječi vjeroučitelji su uzvratili dugim i emotivnim pljeskom.

Susret je nastavljen predavanjem profesora Josipa Šimunovića koji je vjeroučiteljima govorio o svetom Josipu, zaštitniku Crkve i domovine te kroz odabrane teme progovorio o sv. Josipu kao nadahnuću za poziv vjeroučitelja. Prof. Šimunović posebno je istaknuo kako je hod sa sv. Josipom ujedno hod sa Isusom i Marijom jer su njihovi putevi nerazdvojni, govoriti o sv. Josipu znači govoriti o Isusu i Mariji i Božjoj ekonomiji spasenja. U uvodnom djelu pod naslovom Sveti Josip i sveti vjeroučitelji prof. Šimunović progovorio je o općem pozivu na svetost koji ne isključuje nikoga jer je prema riječima pape Franje „svetost najljepše lice Crkve“. Koliko i na koji način vjeroučitelji govore o svetosti, te koliko je svetost uopće izazov njihovom životu, djelovanju i svjedočenju, bila su pitanja na koja su u uvodnom djelu ponuđeni odgovori. Put svetosti treba biti put svakog vjernika koji kroz redovita sredstva posvećivanja kao što su molitva, sakramenti ispovijedi i euharistije, prikazivanje patnje i žrtava, različiti oblici pobožnosti, duhovno vodstvo i tako dalje ostvaruje i zauzima se oko vlastite svetosti. Prof. Šimunović podsjetio je i na apostolsku pobudnica pape Franje Gaudete et exsultate (Radujte se i kličite), o pozivu na svetost u suvremenom svijetu u kojoj Papa predstavlja još neka obilježja svetosti u današnjem vremenu kao što su: postojanost, strpljivost, blagost, radost i smisao za humor, odvažnosti i žar, zajedništvo i stalna molitva. “Volim vidjeti svetost u strpljivom Božjem narodu” - piše Papa u pobudnici - “u roditeljima koji s toliko ljubavi odgajaju svoju djecu, u muškarcima i ženama koji rade da donesu kruh kući, u bolesnima, starijim redovnicama koje su sačuvale osmijeh na licu. U toj postojanosti kako bi se kročilo naprijed iz dana u dan vidim svetost vojujuće Crkve. To je svetost iz susjedstva”, istaknuo je citat iz pobudnice profesor Šimunović.

Nadalje je profesor Šimunović progovorio o radu sv. Josipa i radu vjeroučitelja naglašavajući vrijednost rada koje u primjeru sv. Josipa postaje otajstvo otkupljenja. Pape su često sv. Josipa isticale kao uzor rada i radnika. „Rad vjeroučiteljica i vjeroučitelja nije puko priopćavanje podataka, neko neutralno, hladno i distancirano iznošenje biblijskoga i crkvenoga nauka, već izloženo i založeno, poosobljeno prenošenje teoloških sadržaja umom i srcem, duhom i tijelom. Sveti Josip prihvatio je sebe i svoje poslanje, u kojem značajnu ulogu ima i manualni rad, kao dar. Ako čovjek prihvati sebe kao dar, onda će i vlastiti rad shvatiti kao dar njemu i drugima oko njega te će se tako i ponašati“, rekao je profesor Šimunović.
Progovarajući o Josipovim snovima i snovima vjeroučitelja predavač je polazeći od četiri opisana Josipova sna u Matejevom evanđelju zaključio kako su „Josipovi snovi dokaz Božje blizine uz čovjeka kojega je Bog odabrao za čuvara njegova sina i Marije, sinovljeve majke. U Josipovim snovima dobiveno je svjetlo rješenja za nezavidne situacije u kojima se našao sveti Josip, ali i sveta Nazaretska obitelj. Sveti Josip ne sumnja u Božje riječi dobivene u snovima, nego ih vjerno, točno onako kako mu je bilo rečeno ispunja. Ispunja ih kao zapovijedi.“ Govoreći pak o tome što bi danas trebali biti snovi vjeroučitelja profesor Šimunović je potaknuo okupljene da sanjaju vlastitu autentičnost te im poželio da dožive, poput Josipa u snovima, Božju blizinu te ju integriraju u vjeroučiteljske i pastoralne aktivnosti svakoga dana.

U nastavku predavanja profesor Šimunović je progovorio o Josipovoj šutnji i šutnji vjeroučitelja. Taj tzv. šutljivi svetac, jer ni jedna njegova riječ nije zabilježena u evanđeljima, govori mnogo o tome kakav stav treba čovjek zauzeti pred Neizrecivim. Vlastitom šutnjom otvara se prostor za istinski susret i dijalog s Bogom i bližnjima. No, predavač je citirajući papu Franju opomenuo: „Nije zdravo voljeti tišinu i izbjegavati susrete s drugima, željeti mir i spokoj i odbacivati aktivnost, tražiti molitvu i podcjenjivati služenje. Sve se može prihvatiti i uklopiti u naš život na ovom svijetu i postati dio našeg puta ka svetosti. Pozvani smo živjeti kontemplaciju i usred djelovanja“ (GE 26).

Pod naslovom Odnos Josipa prema Isusu - odnos vjeroučitelja prema djeci i mladima nastavljeno je zajedničko promišljanje o sv. Josipu kao nadahnuću vjeroučiteljskog odgojnog zadatka i poslanja u životima mladih koji su im povjereni. Predavač se u ovom dijelu izlaganja posebno osvrnuo na posinodsku apostolsku pobudnicu pape Franje Christus vivit – Krist živi te je potaknuo vjeroučitelje da je pročitaju i usvoje u radu s mladima.

U nastavku izlaganja profesor Šimunović progovorio je o slijedećim temam: Sveti Josip zaručnik Blažene Djevice Marije i marijanska pobožnost vjeroučitelja, Sveti Josip slušatelj i izvršitelj Božje riječi i vjeroučitelji slušatelji i navjestitelji Božje riječi te Sveti Josip potpora obitelji – vjeroučitelji potpora obitelji. Govoreći o obitelji, svjesni današnje situacije i ugrožensoti temljenih vrednota bračnog i obiteljskog života predavač je istaknuo važnost vjeronaučnih tema o braku i obitelji kao daljnjoj pripremi za brak, ali i osobno svjedočanstvo bračnog i obiteljskog života samih vjeroučitelja.

Zaključno je profesor Šimunović citirao apostolsku pobudnicu pape Ivana Pavla II. Redemptoris custos: „Neka sveti Josip postane za sve nas izvanredni učitelj u služenju Kristovu spasenjskom poslanju, toj zadaći koja pripada svakom pojedinom i svim članovima Crkve. „
 
Nakon predavanja mr. Koren, predstojnik Katehetskog ureda, okupljenim je vjeroučiteljima svratio pozornost na godišnji plan i program Katehetskog ureda, organizaciju duhovnih vježbi te redovitu komunikaciju s Katehetskim uredom.

---