VARAŽDIN, 22. 12. 2018.

---

„Zakeju, žurno siđi!“ (Lk 19,5) - Vidjeti, primiti i svjedočiti Isusa Krista bila je tema ovogodišnje adventsko-božićne duhovne obnove za vjeroučitelje, vjeroučiteljice i odgajateljice u vjeri Varaždinske biskupije održane u subotu 22. prosinca 2018. u Varaždinu.

Tradicionalna je to duhovna obnova koju, uoči Božića, organizira Katehetski ured Varaždinske biskupije, a kojeg je predstojnik mr. sc. Damjan Koren. On je uputio i uvodni pozdrav na početku ovog susreta, dok je adventsko-božićno promišljanje izrekao dr. sc. Hrvoje Damiš, župni vikar u Prelogu.

Temeljna nit vodilja njegovog promišljanja bila je razmišljanje o susretu s Isusom Kristom kojeg smo pozvani uvijek više i bolje upoznavati, zatim primiti ga, a onda za njega – riječju i životom svjedočiti. U svome promišljanju dr. sc. Damiš se nije ograničio samo na Zakeja i na trenutak njegovog obraćenja, nego se osvrnuo i na veliku temu susreta Boga i čovjeka, Boga koji traži čovjeka, odnosno Boga koji ide ususret svakom čovjeku.

Najprije je posvjestio prisutnima dvije dimenzije ovog važnog zajedničkog susreta: onu osobnu, jer u užurbanosti svakodnevice potrebno je uzeti malo vremena za sebe, za svoj duhovni rast.
- Kao vjeroučitelji i odgojitelji u vjeri, kao oni koji imaju veliku odgovornost u brizi za rast u vjeri i duhovnosti novih generacija, na to ne samo da imamo pravo, već je to i naša obveza. Nitko ne može dati drugome ono što on sâm nema. – naglasio je Damiš, a onda progovorio i o drugoj, dimenziji zajedništva.

- Ovakvi susreti važni su zbog jedne temeljne pretpostavke, a ta je: da nitko ne može vjerovati sâm. Nitko ne može biti Isusov učenik sâm za sebe, izoliran i odvojen od drugih. Potrebni smo jedni drugima; potrebni smo zajedništva; dijeljenja iskustava, podrške i međusobnog ohrabrivanja … Biti zajedno – pripada, dakle, samoj biti Crkve; zajedništvo je karakteristika Crkve od samog njezinog početka. – naglasio je Damiš.

Bog dolazi ususret čovjeku

Nadalje, progovorio je i o Bogu koji dolazi ususret, koji se želi susresti s čovjekom. Primjetio je dr.sc. Damiš kako je prvo pitanje koje je Bog uputio čovjeku bilo ‘Gdje si?’

- Bog tražeći čovjeka pita: Adame, čovječe, gdje si? Gdje si u odnosu na mene? Gdje ti je srce u odnosu na mene, tvoga stvoritelja? To pitanje u sebi ne sadrži prijetnju, ono ne svjedoči o Bogu koji želi pronaći čovjeka kako bi se osvetio ili kako bi ga kaznio… Božje pitanje ‘Gdje si?’ u sebi sadrži svu ljubav i milosrđe koju Bog ima prema svom palom stvorenju. To pitanje odražava Božju narav i Božju logiku ljubavi prema svakom čovjeku. – poručio je Damiš.

Govoreći o ulomku iz evanđelja koji donosi susret Zakeja i Isusa, dr. sc. Damiš je primijetio kako Zakej želi vidjeti Isusa što i pokazuje svojim djelima i svojom zauzetošću.

- Zakej je onaj koji se trudi, koji ulaže napor: trči kako bi presjekao put Isusu… Već i sama činjenica da se uspeo na drvo pomalo je neobična. Jedan takav uglednik, nadcarinik, po svemu sudeći i bogataš, penje se na drvo kako bi vidio nekog drvodjelju iz Nazareta, nekog putujućeg propovjednika… Zakej je svjestan svoje grešnosti; on se penje visoko, ne zato da bi Gospodin njega vidio; ne zato da poraste u svojoj slavi i časti, nego da on vidi Gospodina. Želio je vidjeti Isusa, iako ni sam nije znao što će mu taj pogled donijeti. – poručio je Damiš.

Odakle to ja moram žurno sići?

Nije samo Zakej htio susresti Isusa; ta želja bila je obostrana. I Isus želi susresti Zakeja. Isus se zaustavlja upravo pred tom smokvom na koju se popeo Zakej, usmjerava svoj pogled prema Zakeju i poziva ga: Zakeju, žurno siđi!

- Zakej je najprije trebao sići sa smokve kako bi mogao prihvatiti Isusa u svoju kuću. Zanimljivo je primijetiti: Isus se sam poziva u Zakejevu kuću. Isus nas, dakle, želi posjetiti tamo gdje jesmo, želi biti s nama usprkos svemu. Jedini uvjet je da budemo spremni žurno sići; odlučiti promijeniti sve ono što je u dosadašnjem načinu života i razmišljanja bilo pogrešno, odnosno grešno kako bi nas Isus mogao posjetiti i boraviti s nama. Pitanje koje si svatko od nas može postaviti jest: odakle to ja moram žurno sići; što to ja moram promijeniti kako bi u moju kuću; u moje srce, u moj život mogao doći Gospodin? – rekao je Damiš te kao odgovor na pitanje ponudio svojevrstan “ispit savjesti” pape Franje u kojem papa navodi 15 duhovnih bolesti i za koje bismo trebali moliti Gospodina da nas od njih oslobodi i izliječi.

Bio je to svojevrsan uvod i u ispit savjesti i pokorničko bogoslužje nakon čega je uslijedila i sveta ispovijed, a zatim i sveta misa koju je predslavio varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Svi bismo trebali moliti svoj osobni Veliča

Zanimljivo je u svojoj propovijedio promišljao biskup Mrzljak o Blaženoj Djevici Mariji za koju je rekao da je ono najvažnije u došašću. Ona je mogla i prihvatiti, i prepoznati volju Božju, i vidjeti kako je Bog taj koji čini velika djela. Marija je bila svjesna i svoje nedostatnosti, i svoje malenosti, i svoje skromnosti,  ali jednako tako je bila svjesna Božje veličine, i kome je to ona povjerovala, u koga valja staviti sve svoje pouzdanje.

- To je taj Marijin Veliča kojeg molimo svaki dan u Časoslovu, ali možda postoji pasnosti da nam ta molitva prijeđe u neku naviku, a ne dospijemo do dubina tih riječi koje izgovaramo. Zato, kad izgovaramo Marijin Veliča u kojem ona prepoznaje dijela Božja: ljubav i dobrotu koju je Njoj Bog podario, to je potrebno i nama. Rekao bih da bismo mi trebali svaki dan moliti i neki svoj osobni Veliča koji će se dogoditi u našem srcu i našoj duši. I kada kažemo ‘velika mi djela učini Gospodin’ pitamo se ‘Koja su to djela koja mi je On učinio?’. U prvom redu to je život koji nam je podario. Bogu zahvaljujemo za život, zatim, zahvaljujemo na svemu što nam je u životu podario, pa tako i za križeve i teškoće. Ovih dana pjevajmo i molimo svoj osobni Veliča duša moja Gospodina u kojem prepoznajemo Božju dobrotu, Božju ljubav prema nama i prema ljudima općenito, a tu onda možemo prepoznati i Boga koji dolazi. – poručio je između ostalog biskup Mrzljak.

Prije samog kraja euharistijskog slavlja predstojnik Katehetskog ureda preč. Damjan Koren zahvalio je ocu biskupu na pastirskoj brizi, potpori i blizini koju uvijek pruža, zatim gostu predavaču vlč. Hrvoju Damišu, kao i svima koji su se odazvali na ovaj susret te je uputio čestitku povodom predstojećih božićnih blagdana.  

Prigodnu čestitku uputili su i Robert Ivančan i Marina Krbot uime svih vjeroučitelja, vjeroučiteljica i odgajateljica u vjeri, poklonivši biskupu ručno izrađene jaslice – rad učenika osnovne škole Novi Marof.
 

---