VARAŽDIN, 1. 4. 2019.

---

Svećenički susret, ujedno korizmeno-uskrsna duhovna obnova svećenika Varaždinske biskupije, održan je u ponedjeljak 1. travnja u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu.

Nakon molitve Srednjeg časa i nekoliko informacija koje je s okupljenim svećenicima podijelio mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, prigodni korizmeni nagovor je braći svećenicima održao voditelj duhovne obnove o. Stjepan Vidak, OCD, upravitelj svetišta i prior karmelićana u zagrebačkim Remetama.

O. Stjepan Vidak je kazao kako su svećenici u ovom zahtjevnom korizmenom vremenu, s jedne strane, pozvani s povjerenim im vjernicima intenzivnije živjeti istinsko svakodnevno kršćansko obraćenje, a s druge strane, trebaju biti na raspolaganju vjernicima u njihovim duhovnim potrebama. Bit ćemo autentični samo ako smo vođeni i nošeni Duhom Svetim, što ne znači da ne bismo trebali uključiti svoj um, već da molimo Boga da nas vodi u našem promišljanju, rekao je o. Vidak.

Ohrabreni Radosnom viješću u živom odnosu s Kristom

- Osjećamo li se ostvarenima u svom zvanju i identitetu? Jesmo li sretni i zadovoljni? Mislim ovdje pritom na onu dubinsku sreću, a ne na prolazne trenutke zadovoljstva koji svakako nisu za zanemariti i itekako su nam potrebni. Da li unatoč svoj krhkosti ovih glinenih posuda koje ponekad propuštaju, da li unatoč svim teškoćama ovoga poziva, unatoč svim izazovima koji se javljaju, nerazumijevanjima, osjećaju usamljenosti - znam da je to ono na što me nebeski Otac poziva, da sam prihvatio njegov poziv svjesno, slobodno i odgovorno? Bog je poslao svoga Sina na svijet da raspršene sinove Božje skupi u jedno (Iv 11,52). Svećenik nastavlja u Isusovo ime tu misiju kao njegov poslanik. To se poslanje odvija u zajednici vjernika, Crkvi, koju je Krist utemeljio i u kojoj je On glava, te koja ima ulogu da naviješta Radosnu vijest, zatim da s Kristom trpi, umire, ali isto tako da otkriva lice uskrsloga Krista. Nećemo moći svjedočiti ove stvarnosti kao pastiri Crkve ako sami, osobno, životno, iskustveno, nismo uspostavili živi odnos s Kristom; ako sami nismo ohrabreni Radosnom viješću koja nam osvjetljava smisao našega postojanja od poziva u život do krajnjeg cilja; ako sami u trenucima kušnje ili napasti ne pronalazimo snagu i ohrabrenje u križu Kristovu; ako sami nismo zagledani u “novo nebo i novu zemlju”. Samo tako ćemo moći i mi sami osjetiti da kraljevstvo Božje nije tek tamo negdje, nego da je kraljevstvo Božje među nama i da već sada, iako ipak samo u tragovima, možemo iskusiti nešto od one kvalitete života kakvu je Bog priredio za nas od vječnosti. Ovo iskustvo nam je potrebno da bismo drugima bili vjerodostojni svjedoci, jer smo izabrani od naroda za narod - poručio je o. Vidak.

O. Vidak: “Pozvani smo ljudima pokazati put u nebo!”

Rekao je o. Vidak nadalje kako se radost izazvana ređenjem ili slavljenjem mlade mise kod svećenika s godinama služenja može zaboraviti, a zanos može oslabjeti ako se svećenik stalno ne napaja s izvora života. Možemo cijeli dan govoriti o Bogu, i to divne i uzvišene riječi, a da nismo niti riječ progovorili s njime, kazao je voditelj duhovne obnove.

- Koliko je potrebno da svećenik bude svjestan, s jedne strane, veličine dara koji mu je sam Bog dao, a s druge strane svoje malenosti i toga da on nije ničim zaslužio taj dar, baš ničim? Tako se postaje ponizan i otvara prostor za djelovanje Duha. Nije jedino važno što se govori, nego i kako se govori, kojim duhom, uvjerenjem. Pozvani smo da ljudima pokazujemo put u nebo. Pozvani smo da poput Krista “spasenje naviještamo siromasima, otkupljenje sužnjima, tužnima radost” (IV. euh. mol.). Kada čovjek čovjeka gazi ili ga gazi nepravedni društveni poredak, ili pak vlastita bijeda i pritišće mu glavu u zemlju, mi pozivamo svaki dan ‘gore srca’ te izazivamo kod vjernika da se sjete da sa srcem Sina Božjega naša srca doista već jesu kod Gospodina - poručio je o. Stjepan Vidak.

Na duhovnoj je obnovi bilo govora i o svećenikovom gubitku povjerenja u važnost vlastitog služenja, a dio izlaganja upravitelj svetišta u Remetama posvetio je važnosti svjedočenja.

- Što drugi vide i po čemu vrednuju život Crkve, na osnovu čega dobivaju sliku o Crkvi? Važno je to pitanje jer se već dugo čuje, a danas sve više “Isus da, Crkva ne”. Pustimo na stranu ono neznanje ljudi o tome što Crkva predstavlja, čemu služi, zatim o njenoj ljudskoj, grešnoj i božanskoj, posvećujućoj dimenziji. Ljudi su zagledani u ono što se zove ministarijalno svećenstvo i u osobe posvećenog života. Da li je u našem pristupu svijetu vidljiva neizmjerna ljubav Boga; da li je vidljivo da Bog iz ljubavi i u ljubavi pristupa svakom čovjeku; da želi uspostaviti prijateljstvo s njime; da želi s čovjekom drugovati, a to znači dijeliti s njime i dobro i zlo, štoviše, želi ga lišiti zla i to mu priopćuje? - zaintrigirao je okupljene svećenik interesantnim pitanjima o. Vidak.

Srce utopljeno u srcu Bogočovjeka

Govoreći o molitvi i euharistiji, o. Stjepan Vidak je kazao kako bez veze s Kristom i bez kontakta s njime, euharistijsko je slavlje samo obred ili pak ceremonija s nizom tekstova koji se iznova ponavljaju. Važna je priprema za svetu misu. Ako u šutnji pred samo slavlje svete mise ne vidim sadržaj šutnje, priliku da si posvijestim pred kime stojim, kome ću dati svoje tijelo, jezik ruke, tko će govoriti preko mene, upitao se o. Vidak.

- Nastaniti se kod Boga, sjediniti se s Bogom po ljubavi, to bi trebao biti cilj svakoga od nas. Naše srce da bude utopljeno u srcu Bogočovjeka, da Isus naše srce učini po srcu svome. Tome nas uče sveci, radi toga dijele s nama svoja iskustva. Put molitve ima temeljnu ulogu ići u susret Gospodinu. Kristova nas ljubav poziva i čeka naš odgovor. Taj odgovor jest zapravo naša vjera u Krista i naša ljubav prema braći koju moramo ljubiti kao što ih je on ljubio - kazao je prior karmelićana u zagrebačkim Remetama.

O. Vidak je dodao kako tijekom molitve Očenaša, kada molimo “i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim”, trebamo misliti na dugove kao naše grijehe kojima smo pred Bogom postali krivci. Iako je naš odnos s bogom odnos djeteta s Ocem, istodobno je odnos Gospodara i sluge koji mu je potpuno na raspolaganju, kazao je o. Stjepan te dodao kako naš dug prema Bogu i dug koji imamo jedni prema drugima, prevelik, i zato molimo Boga da nam ga izbriše i otpusti. Opraštanje je vrhunac kršćanske molitve, a isto tako dokazuje da je ljubav jača od grijeha, rekao je voditelj duhovne obnove.

Izgrađivanje sebe, a onda i drugih

Vrhunac svećeničkog susreta bila je sveta misa koju je u katedrali Uznesenja BDM predslavio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup. U zajedništvu s preuzvišenim ocem biskupom bili su mons. Antun Perčić, generalni vikar, zatim kanonici Stolnog i Zbornog kaptola, voditelj duhovne obnove o. Stjepan Vidak, preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije te ostali svećenici i đakoni pristigli na svećenički susret.

U svojoj propovijedi tijekom misnog slavlja biskup se osvrnuo na čitanje iz Evanđelja u kojem Isus po dolasku u Galileju kaže kako prorok nema časti u svom zavičaju. Kazao je mons. Mrzljak kako su svećenici upravo u svom zavičaju i svom mjestu pozvani biti svjedoci, onakvi kakvi jesu. No, u tome i jest naša teškoća, dodao je biskup Mrzljak.

- S jedne strane moramo misliti o svojoj duhovnoj izgradnji, onakvi kakvi jesmo sa svim našim ljudskim nedostacima, slabostima i grijesima. Dakle potrebni smo Božjeg milosrđa, a s druge strane, moramo pokazati Božje milosrđe prema drugima. Moramo izgrađivati sebe, ali i druge. No, izgrađivanje drugih nije samo po riječima i predavanjima, već je naš cjelokupni život izgrađivanje drugih. Ne možemo poput nekih drugih zvanja ili profesija reći kako u nekom trenutku nije naše radno vrijeme. Uvijek smo svećenici, u svakom trenutku našega života. Gdje god se nalazimo, mi svećenici smo uvijek oni koji svjedoče. Ne možemo odijeliti privatni i službeni dio života. Propovijedamo svojim životom. Zato je korizmeno vrijeme važno za nas kako bismo sami sebe izgradili i učvrstili te da takvi idemo onima kojima smo poslani. Naša zadaća nije lagana, a zato smo na poseban način pozvani i obilježeni Svetim redom. Vjerujemo da Bog u nama djeluje, a to nije samo naše. Preko nas Bog djeluje i to onoliko koliko smo spremni biti otvoreni čuti Božju riječ - poručio je u homiliji varaždinski biskup.
 

---