ĐURĐEVAC / TRNOVEC / BELICA, 14., 20. i 21. 3. 2019.

---

I ove su godine korizmeni susreti svećenika Varaždinske biskupije održani po arhiđakonatima.

Tako je u četvrtak 14. ožujka domaćin susreta svećenika Podravskog arhiđakonata bila Župa svetog Jurja mučenika u Đurđevcu. U srijedu 20. ožujka u Župi Majke Božje Snježne u Trnovcu su se okupili svećenici Varaždinsko-zagorskog arhiđakonata dok su ovogodišnje korizmene susrete zaokružili svećenici Međimurskog arhiđakonata u četvrtak 21. ožujka u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Belici.

Sva tri susreta predvodio je mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, uz prisustvo arhiđakona na pojedinom području; preč. Mirka Horvatića (Podravski arhiđakonat), preč. Josipa Kopreka (Varaždinsko-zagorski arhiđakonat) i mons. Antuna Perčića (Međimurski arhiđakonat).

Nakon uvodnih pozdrava i molitve Srednjeg časa biskup Josip Mrzljak je okupljenu braću svećenike obavijestio o nekoliko događaja koji su obilježili proteklo razdoblje. Biskup je ponovio kako je s nedavno navršenih 75 godina života navršio i kanonsku dob te je službenim pismom Svetom Ocu svoju biskupsku službu stavio na raspolaganje. Podsjetio je biskup svećenike kako je upravo papa Franjo izdao motu proprio pod naslovom “Naučiti napustiti službu” kojim se uređuje odricanje od neke crkvene službe koju – kako je istaknuo Papa – treba smatrati sastavnim dijelom samoga služenja, budući da zahtjeva novi oblik raspoloživosti, a upravo je na temelju njega i on sam pisao Svetom Ocu.

Biskup je kazao kako se u tom pismu Svetom Ocu Franji zahvalio Gospodinu, Crkvi i svim ljudima koji su ga pratili u 50 godina njegovog svećeništva. Nadam se da sam mogao u svojim nesavršenostima uzvratiti barem malo za sve ono dobara koje sam primio, a u duhu mog biskupskog gesla “Bonum facere” - stoji, između ostaloga, u pismu varaždinskog biskupa koje je pročitao na svećeničkom susretu.

"Ad limina apostolorum": znak zajedništva i jedinstva Crkve

Osvrnuo se mons. Mrzljak potom i na pohod “Ad limina apostolorum” u sklopu kojega su hrvatski biskupi, članovi Hrvatske biskupske konferencije, od 12. do 17. studenoga prošle godine boravili u Rimu. Taj pohod je znak svojevrsnog zajedništva i jedinstva Crkve, kazao je biskup Mrzljak, podsjetivši kako je u 20 godina svoje biskupske službe tri puta bio u takovom pohodu i to svaki puta kod drugoga pape.

- U 20 godina sam pozdravio svu trojicu papa, Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franju, te sam imao čast i priliku porazgovarati s njima. Interesantno je da su to različiti pape te su različiti i njihovi načini upravljanja Crkvom - kazao je biskup Mrzljak te istaknuo kako je prije odlaska u pohod “Ad limina” bilo potrebno napraviti i poslati opsežno izvješće, svojevrsni elaborat o stanju u biskupiji.

U tom je izvješću, kazao je biskup svećenicima, bilo potrebno navesti mnoge podatke koje se tiču rada, ustroja i funkcioniranja pojedine biskupije. Između ostalih, izvješće treba sadržavati podatke o vjerskom životu mjesne Crkve, statističke podatke iz pastoralnih izvješća župa, podatke o biskupskoj službi, liturgijskom i sakramentalnom životu svetih u crkvi, o sakramentima, o katoličkom odgoju, o tome kako se u školama i župama provodi kateheza, zatim podatke o službi i životu klerika itd. Bilo je na tu temu na svećeničkom susretu govora i o napuštanju od svećeničkog staleža te je biskup kazao kako Katolička Crkva godišnje zaprimi između 600 i 700 molbi za napuštanje kleričkog staleža.

Beatifikacija blaženog Alojzija Stepinca

Biskup je nadalje govorio o drugim stavkama izvješća koje je bilo potrebno dostaviti u Rim u sklopu pohoda “Ad limina”. Informirao je braću svećenike o tome kako taj dokument sadrži i, između ostalih, pitanje o družbama ili institutima apostolskog života, podatke o ekumenskim pokretima na području mjesne Crkve, kakva je situacija s ostalim vjeroispovijestima, zatim pastoral obitelji s kojim se, dodao je biskup, doista možemo pohvaliti, a potrebno je bilo dostaviti i podatke o suradnji Crkve sa sredstvima društvene komunikacije, kao i pitanja misionarske suradnje te suradnje s laicima, kazavši kako je prije nekoliko godina inicirao osnivanje Biskupijskog pastoralnog vijeća, koje još uvijek nažalost nije zaživjelo. Gotovo da je riječ o cijeloj jednoj knjizi, poručio je mons. Mrzljak, dodavši kako se zahvaljuje kancelaru, preč. Ivanu Raku, koji je bio zadužen za sastavljanje i prevođenje tog opsežnog izvještaja.

Spomenuo je biskup Mrzljak i razgovor sa Svetim Ocem Franjom tijekom pohoda “Ad limina”, a posebno dio sastanka gdje je otvoreno pitanje beatifikacije našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Odgovora, barem konkretnog, na to pitanje još uvijek nažalost nema, a papa Franjo je rekao da bi se na tu temu još neka pitanja valjala riješiti.

Govorio je biskup Mrzljak i o nedavnoj proslavi 350. obljetnice Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a potom je uz nekoliko redovitih i korisnih informacija župnicima spomenuo inicijativu dubrovačkog biskupa i predsjednika Vijeća za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije, mons. Mate Uzinića, da se u hrvatskim nad/biskupijama svakog 25. u mjesecu, počevši od Blagovijesti 25. ožujka pa sve do svetkovine Božića, moli devetnica “Hrvatska moli za život”.

O crkvenom braku i pastoralu osoba s invaliditetom

Na susretima je spomenuta Godišnja skupština povjerenika i ravnatelja Papinskih misijskih djela u RH koja je održana u Ludbregu od 11. do 14. ožujka, a napomenuto je i kako će se u listopadu ove godine u cijeloj Katoličkoj Crkvi obilježiti izvanredni misijski mjesec. Biskup Mrzljak je spomenuo kako će ove godine, ako Bog da, uz 20 godina biskupske službe, proslaviti i svoju zlatnu misu.

- Kroz ovih 50 godina svećeništva sigurno da čovjek razmišlja o svemu onome što je dao i zašto se uopće odlučio prihvatiti taj poziv. Svakako da nikada nisam požalio što sam odabrao taj put. Dapače, osjećao sam da tu mogu zaista sebe ostvariti kao čovjek i kao svećenik - rekao je varaždinski biskup.

U raspravama je tijekom svećeničkih susreta dotaknuto nekoliko tema iz vjerskog, ali i društvenog života. Bilo je tijekom susreta tako govora o zaručničkim tečajevima, to jest, pripravi budućih bračnih parova za sklapanje sakramenata ženidbe, a govorilo se i o pastoralu osoba s invaliditetom. Osim toga, raspravljalo se o pitanju krštenja odraslih ljudi, gdje je napomenuto kako je nužno apelirati na odrasle koji se pripremaju za sakramenat krštenja da promijene i svoje živote, odnosno životne navike. Razgovaralo se i o župnim Caritasima, gdje se moglo čuti kako postoje župe koje ne prikupljaju sredstva za Biskupijski Caritas, a tema je bila i pravo na godišnji odmor svećenika, te su pritom napomenute i obaveze koje u tom slučaju župnici trebaju ispuniti, poput pravovremene najave, ali i pronalaska zamjene. Spomenuto je tijekom susreta i pitanje pozivanja svećenika iz drugih biskupija na župne svečanosti, što je također potrebno unaprijed javiti Biskupskom ordinarijatu.

Zatvoriti vrata svoje duše

Vrhunac sva tri svećenička susreta bile su svete mise koje je u župnim crkvama predvodio biskup Mrzljak. Tijekom homilije na euharistijskom slavlju u Đurđevcu, biskup je napomenuo kako moramo moliti jedni za druge, a kako nas na molitvu posebno potiče korizmeno vrijeme.

- No, moramo razmišljati o tome što znači moliti. Isus nam u evanđelju govori: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ Upravo je to povezanost s Bogom.
Molitva se ne bi smjela pretvoriti samo u naklapanje. Molitva mora imati svoj korijen u duši, jer ona izvire iznutra. Zato smo i na Pepelnicu čuli one riječi da trebamo zatvoriti vrata svoje sobe. To je simbolika ulaska u samoga sebe, jer tada iz naše nutrine živi i naša vanjština. U korizmeno vrijeme želimo intenzivno preispitati i učvrstiti našu vjeru. Ali na putu učvršćivanja vjere na ovoj vjetrometini u današnjem društvu nudit će nam se i neke druge površne vrijednosti. Primjerice, to vrijedi za razna odricanja u korizmi o kojima često slušamo u javnosti. No, odricanje nema smisla ako nema podlogu u vjeri. Odricanje mora imati svoj dublji smisao i moramo znati zašto to činimo. Ponajprije je važna molitva. U toj zatvorenoj sobi naše duše moramo pronaći sebe, nakon čega naša vjera mora postati djelo, konkretan čin. Čuli smo kako govori Isus u evanđelju: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“. Treba dakle 'činiti'. Duhovni život treba izaći iz čovjeka da se prepozna da mi kršćani živimo to što vjerujemo – poručio je biskup.

"Učvrstimo svoje korake prema Jeruzalemu"

Na svetom misnom slavlju u Trnovcu biskup je u propovijedi kazao kako Isus poučava svoje učenike, ali da smo njegovi učenici - svi mi kršteni. Isusova škola traje cijeli život, nema razreda, ocjena ni diploma, već ta škola neprestano traje, rekao je mons. Mrzljak te nastavio promišljati na temelju čitanja iz Matejeva evanđelja u kojem Isus govori svojim učenicima kako će ga uskoro osuditi na smrt i ubiti.

- Isusova škola ima posebne naglaske u vazmenom vremenu kada želimo učvrstiti gradivo koje smo naučili. Pitanje je kako primjenjujemo to gradivo, odnosno kako ga živimo. Nakon što je rekao učenicima da će biti ubijen, oni kreću razmišljati na ljudski način. Isus je neprestano imao poteškoća u toj školi kršćanskog života. Nisu ga razumjeli ni oni najbliži, no on je ustrajao u poučavanju, a ustrajali su i apostoli u ljubavi prema Isusu. Nisu možda sve razumjeli, ali išli su za njime. Dolaze naravno i teški trenuci kada učenici napuštaju Isusa, ali opet ga na njegovom kraju vole i osjećaju privlačnost. Nakon Isusove smrti i uskrsnuća do učenika ipak dolazi Duh Božji koji čini da riječi koje su čuli i naučili, postaju snaga. To je nama kršćanima tako važno, posebno u korizmi, da bolje vidimo te riječi koje smo naučili. To je smisao korizmenog učvršćivanja vjere u našem svijetu. Hodajući za Isusom u današnjem vremenu, ljudski gledano, čini nam se da gubimo. Svijet govori o natjecanju za prvim mjestima, a Isus poučava kako trebamo služiti. Pogotovo mi svećenici nismo pozvani da nad nekime gospodarimo, već da služimo našim vjernicima. Naša posebna zadaća je i da budemo tumači Božje riječi, posebno svojim životom. Zato, kada nam se čini da gubimo, mi zapravo dobivamo. Kada je Isus izgubio život, on ga je zapravo dobio. To je život uskrsloga i sada živoga Isusa za kojim i mi idemo. Korizma je put u Jeruzalem u kojem je Isus umro, ali i uskrsnuo. Zato je naš korizmeni put naporan, kao i životni. U korizmi zapravo provjeravamo je li to ispravan put. Vjerujemo da taj put, iako teška križa, vodi u život. Žrtva i križ imaju svoj smisao i u tome vidimo tajnu života. Upravo u korizmenom vremenu želimo učvrstiti svoje korake prema Jeruzalemu i vječnom životu - poručio je biskup u propovijedi u župnoj crkvi Majke Božje Snježne u Trnovcu.

Na križnom putu zajedno s Isusom

Tijekom misnog slavlja u Belici za svećenike Međimurskog arhiđakonata, biskup je napomenuo kako smo nedavno u korizmu zakoračili riječima „Obrati se i vjeruj evanđelju“ podsjetivši okupljene svećenike i ostale vjernike laike kako obratiti se, zapravo znači okrenuti se od naših svagdanjih briga i poslova.

- Svi imamo svojih briga i zauzetosti, a opasnost prijeti kada bismo samo u tome našli smisao svoga života. Zato je važno okrenuti se i poslušati što nam govori Riječ Božja. Na tom putu trebamo vjerovati evanđelju više nego samima sebi. Mi ljudi smo u opasnosti da sami sebe stavimo kao glavno mjerilo po kojem ćemo živjeti. Tada nam se može dogoditi upravo ono što smo čuli u evanđelju u prispodobi o bogatašu i siromahu. Bogataš je imao sve, ali toliko ga je to zaokupilo da nije primijetio čovjeka do sebe. Mislio je da je materijalno bogatstvo smisao njegova života. Dogodilo se, dakako, da je umro i tek tada shvatio da osim naših ljudskih, postoje i neka druga mjerila. Zato je korizma svojevrsna škola za naš kršćane. Kada učimo u školi evanđelja, vjerujemo Isusu Kristu, a to je zapravo život. Pozvani smo u korizmenom vremenu pozornije slušati što nam Bog govori, ali i da zajedno s Isusom prolazimo križnim putem. Jer pobožnost križnoga puta ne prolazimo samo kako bismo se prisjetili puta koji je Isus prolazio, već da bismo i mi živom vjerom prolazili tim putem – poručio je mons. Mrzljak.

Korizmeni svećenički susreti završili su blagovanjem za zajedničkim stolom.
 

---