VARAŽDIN, 7. 5. 2018.

---

"Susret kršćanstva s nekršćanskim religijama - religije kao teološki problem" bila je tema redovitog mjesečnog susreta svećenika Varaždinske biskupije u ponedjeljak 7. svibnja 2018. godine.

Na početku susreta prisutne svećenike srdačno je pozdravio mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, a prije samog izlaganja predavača, okupljenima su se obratili i vlč. Tihomir Kosec te preč. Josip Koprek.

Vlč. Kosec, povjerenik Ureda za pastoral mladih Varaždinske biskupije, obavijestio je kako je završila još jedna škola animatora te kako je Biskupija, odnosno njene župe, bogatija za 40-ak novih animatora. Također, najavio je program Duhovske osmine koju i ove godine Ured za pastoral mladih priprema uoči svetkovine Duhova, te zamolio prisutne svećenike da obavijeste svoje župljane, a napose mlade te ih potaknu da dođu na ovu duhovnu manifestaciju u Varaždinu.

Preč. Koprek, predstojnik Obiteljskog centra Varaždinske biskupije, najprije je podsjetio na susret obitelji koji će biti u sklopu duhovske osmine u Varaždinu, a onda i na Nacionalni susret obitelji koji će se ove godine 15. i 16. rujna održati u Splitu i Solinu. Također je zamolio prisutne svećenike da potaknu obitelji da se prijave i odazovu na taj susret, kao i da se uključe u samu organizaciju puta.

O temi susreta je govorio vlč. dr.sc. Hrvoje Damiš, župni vikar u Prelogu koji je u lipnju 2017. godine postigao doktorat na temu: Međureligijsko razumijevanje kršćanstva u misli Hansa Waldenfelsa i Hansa Künga. Istraživanje elemenata za “relacijsko kršćanstvo”.

- Iako se naslov ove doktorske radnje, kao i kod velike većine doktorata iz područja fundamentalne teologije vjerojatno čini pomalo složen i nerazumljiv; sama srž radnje jest prilično jednostavna, a može se ukratko objasniti naslovom koji sam dao i ovom današnjem izlaganju: Susret kršćanstva s nekršćanskim religijama. Religije kao teološki problem. Temeljna nit vodilja doktorske radnje jest, dakle, promišljanje o susretu kršćanstva s nekršćanskim religijama – pojasnio je na početku dr. sc. Hrvoje Damiš.

Kako je dalje rekao, u toj njegovoj doktorskoj radnji se ne radi samo o potrebi promicanja međureligijskog dijaloga ili o brizi za stvaranjem i očuvanjem mira u svijetu; iako smo danas, više nego ikada svjesni važnosti navedenih tema. Puno više, u radnji, a i u ovom izlaganju, želi se promišljati o religijama koje se sve više nameću kao teološki problem i izazov za sve one koji se bave teologijom.

Damiš je podsjetio kako postoji niz disciplina koje se bave proučavanjem religij, a polovicom prošlog stoljeća, u godinama prije II. Vatikanskog sabora, počela se razvijati još jedna teologija religija. Njezina specifičnost je upravo u tome što religije promatra iz teološke perspektive, a može se okarakterizirati kao jedno od najdinamičnijih područja teološkog promišljanja danas.

- Razlog gotovo eksponencijalnom rastu interesa i publikacija na području teologije religija zasigurno leži u činjenici da teologija u sveprisutnom fenomenu religijskog pluralizma prepoznaje jedan od znakova vremena koji, treba biti promatran, tumačen i interpretiran u svjetlu Evanđelja – rekao je Damiš.

Nadalje je objasnio kako kršćani danas žive u situaciji u kojoj kršćanstvo više nije jedina univerzalna instanca, već jedna u nizu mnogih drugih koje obećavaju spasenje. Jasno je da u toj situaciji kršćanska teologija ne može živjeti pod staklenim zvonom, ne može zatvarati oči pred promijenjenim okolnostima trudeći se spasiti ono što se još može spasiti.

- Zatvaranje i obrambeni stav prema nekršćanskim religijama bio bi znak straha i slabosti; ili još gore; to bi značilo da kršćani sami više nisu sigurni u svoj identitet i da počinju sumnjati u značaj poruke čiji su čuvari i navjestitelji pozvani biti. Konačno, to bi značilo izdati onu temeljnu misiju i poslanje svakog kršćanina, a to je ići do na kraj svijeta i propovijedati Radosnu vijest evanđelja (usp. Mk 16, 15). Kršćanstvo, odnosno kršćani, Isusovi učenici, pozvani su, stoga, ići ususret sljedbenicima drugih religija, promišljati o njima kao pojedincima, ali i kao pripadnicima specifične religijske tradicije, polazeći uvijek od Božje Riječi i svjetla Evanđelja koje im je darovano – pručio je Damiš.
 
Temeljno pitanje teologije religija kao nove teološke discipline, nije pitanje spasenja pojedinaca, već teologija religija pitanje usmjerava na same religije promišljajući o njihovoj eventualnoj spasenjskoj vrijednosti. Kada se govori o spasenjskoj vrijednosti drugih, nekršćanskih religija, nikako ih se ne može okarakterizirati kao paralelne putove spasenja, koji bi bili neovisni i nepovezani sa ponudom spasenja koju Bog upućuje svim ljudima u osobi i događaju Isusa Krista. Druge, nekršćanske religije, možda mogu biti putovi spasenja, na način koji Bog zna (usp. GS 22), ali ne kao samostalni putovi spasenja, nego kao subordinirani putovi spasenja.
 
- Kršćanstvo je više nego bilo koja druga religija pozvana ići ususret drugim religijama. Ta njegova relacionalnost, odnosno nužna upućenost na susret s drugima, proizlazi iz činjenice da je ono utemeljeno na osobi Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjega u kojem je sam Bog došao ususret čovjeku kako bi ga, kao prijatelja, pozvao u zajedništvo sa sobom (usp. DV 2). Upravo zato, slijedeći istu logiku, kršćanstvo je pozvano biti otvoreno prema svakome čovjeku, kako bi Radosna vijest evanđelja o Isusu Kristu kao jedinom i univerzalnom posredniku spasenja za sve ljude doprla do svakog čovjeka, sve do nakraj zemlje – zaključio je na kraju svog izlaganja dr. sc. Hrvoje Damiš.

 
 

---