VARAŽDIN, 3. 12. 2018.

---

Svećenici Varaždinske biskupije imali su svoj susret i adventsko-božićnu duhovnu obnovu u ponedjeljak 3. prosinca u povodu došašća i početka nove liturgijske godine .

Na početku susreta u dvorani Biskupskog ordinarijata sve je svećenike pozdravio mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije. Potom je Dominik Klemenčić iz Zdruga katoličkih skauta Varaždinske biskupije svećenike obavijestio o Betlehemskom svjetlu mira koje će svečano biti doneseno u varaždinsku katedralu tradicionalno na treću nedjelju došašća, 16. prosinca u 11 sati. Dodao je kako će toga dana svjetlo iz katedrale biti poslano u sve dekanate Varaždinske biskupije, te će tako svi vjernici naše mjesne Crkve moći zapaliti svijeće ili lampaše Betlehemskim svjetlom iz Linza.

Nakon toga je vlč. Tihomir Kosec, predstojnik Ureda za pastoral mladih zahvalio svim svećenicima koji su poslali svoje župne animatore na animatorski tečaj. Pozvao je također sve zainteresirane na preostala četiri susreta animatora. Dodao je kako je u subotu 1. prosinca održan malonogometni turnir na kojem je nastupilo je 11 ekipa mladih iz Varaždinske biskupije, a potaknuo je sve župnike da animiraju svoje mlade na takve i slične aktivnosti. Vlč. Kosec je također pozvao na adventsku duhovnu obnovu "Četvrtkuj advent u katedrali" koju će u tri termina, svakog četvrtka tijekom došašća u katedrali s početkom u 19.30 sati, predvoditi salezijanac don Mihovil Kurkut.

Okupljene svećenike na početku posljednjeg susreta u građanskoj, ujedno prvog susreta u novoj liturgijskoj godini, pozdravio je i mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup. Spomenuo je biskup Mrzljak kako je pred nama proslava Božića, kojoj prethodi advent.

- Nažalost taj advent koji se reklamira u javnosti, nije naš advent. To je neki drugi advent koji predstavlja konzumerizam i zaradu trgovina. Mi znamo da je naš advent nešto sasvim drugo pa vas i pozivam da zadržimo taj duh došašća uz sve one radosti koje Božić potiče u našim obiteljima i župnim zajednicama - poručio je varaždinski biskup te podsjetio kako će treća adventska nedjelja, 16. prosinca, biti obilježena i kao nedjelja Caritasa tijekom koje će se na svetim misama prikupljati materijalni doprinosi za župne i Biskupijski Caritas.

"Na izvoru duhovnih zaraza i bolesti"

Nakon uvodnih govora uslijedilo je predavanje voditelja duhovne obnove, prof. dr. sc. Ivana Bodrožića, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije te izvanrednog profesora i pročelnika Katedre povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Profesor Bodrožić je tijekom predavanja želio potaknuti braću svećenike da što intenzivnije dožive sveto vrijeme došašća i susret s Gospodinom kako bi nakon toga mogli što bolje djelovati i biti na raspolaganju vjernicima. Svećeničko zvanje usporedio je sa zanimanjem smetlara. Mi kao svećenici smo kao komunalni djelatnici, poručio je.

- U društvu postoje oni koji su odgovorni za čistoću i urednost grada i okoliša. Oni su odgovorni za uklanjanje onog najneugodnijeg otpada i prljavštine. Osim smeća koje ugrožava vanjski okoliš, možemo povući paralelu, postoji svećeništvo koje je Gospodin ustanovio da bi vodilo brigu o duhovnom okolišu, jer u našem duhovnom ambijentu postoji također smeće i prljavština koje onečišćuju i ugrožavaju život društva i pojedinca. Koliko samo nečistoće ljudi udišu u društvu u svjetovnom mentalitetu koje prodire i vrši djelovanje na duše pojedinaca? Ljudi se duhovno loše hrane jer su izloženi tome da postanu ovisnici o piću duhovne kategorije. Možemo uočiti da i u našem narodu postoje mnogi izvori duhovnih zaraza i bolesti. Toga ni mi svećenici nismo pošteđeni, jer ne možemo reći da na nas društvo ne utječe. Kao što u društvu postoji služba koji uime svih građana otklanjaju nečistoću i skladište je na prikladna mjesta, takva je i naša služba, jer nitko u društvu ne može izvršiti ono što možemo mi svećenici. Nitko osim svećenika ne može ukloniti duhovnu nečistoću i udaljiti je iz okruženja i jamčiti da neće zahvatiti ljude do to mjere da se prenese zaraza ili epidemija koja bi imala razoran utjecaj. Tu službu povjerava nama sam Gospodin. Kao što komunalni djelatnici trebaju biti vješti, organizirani, opremljeni i stručni kako bi odgovorili na izazove nečistoće, i mi svećenici jednako tako trebamo biti odgovorni i stručni da uklanjamo duhovnu nečistoću iz ljudi koji su nam povjereni. Ne bi bilo dobro da bude kao u našoj narodnoj izreci ‘u kovača najgora sjekira’. Ne bi bilo dobro da u ovo vrijeme, kada stojimo na raspolaganju drugima, zanemarimo sebe i zaboravimo na svoju čistoću. Ne smijemo zaboraviti počistiti svoje dvorište. Nemojmo zaboraviti na ambijent vlastite duše i na ekologiju svoga života i bića - poručio je prof. dr. sc. Ivan Bodrožić.

Kao ljudi zaogrnuti slabošću

Mi služimo našim vjernicima, poručio je profesor Bodrožić. Služimo im kako bi mogli u čistoći savjesti doživjeti svetkovinu Kristova rođenja.

- Trudimo se poticati vjernike da se izmire s Gospodinom. No ne činimo to vlastitom voljom ni ovlašću. Za to nas je ovlastio sam Bog koji je došao očistiti ljude od grijeha i zla, očistiti njihove savjesti. On je taj koji pročišćava ljudsko biće i sve pretince i pore našega života. Bog je jedini dovoljno moćan da očisti svu prašinu i masnoće. Ali uvijek je tijekom povijesti izabirao ljude, svećenike, koje je zadužio da prinose žrtve za očišćenje svoga naroda. Kao ljudi smo zaogrnuti slabošću. Time što smo svećenici novoga zavjeta ne mimoilazi nas ljudska slabost. S druge strane, od Boga smo primili poziv i čast biti svećenicima, i od Boga primamo snagu da možemo vršiti svoje poslanje. No, da bismo mogli vršiti poslanje i sami se moramo svojom ozbiljnošću uhvatiti u koštac s grijehom. Ako je Krist bio bezgrešan, a sa svojim suzama je kroz vapaj prikazivao molitve i prošnje, koliko više vrijedi za nas da pazimo na svoj život jer smo slabi i grešni. Vapajem i suzama se moramo zauzimati za one koji su nam darovani, jer bez vapaja i suza ni Krist nije ispunio djelo spasenja. Primili smo Kristovo svećeništvo, a Božjem narodu treba takav svećenik - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od Nebesa. Nažalost, mi smo ipak zaogrnuti slabošću, ljudi koji i za sebe moramo danomice prinositi žrtve.

Za nas vrijedi ono što je sveti Ivan zapisao u svojoj poslanici da smo slabi i grešni. Ivan je svjestan Boga i da smo mi ljudi svi grešnici. On nam poručuje da ako reknemo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. “..ako priznamo grijehe svoje, vjeran je On i pravedan, otpustit će nam grijehe i očistit će nas od svake nepravde…” Ivan je svjestan da je i on kao apostol i evanđelist, kasnije Božji čovjek, i on sam je bio očišćen Isusovom prisutnošću svjestan da je bio grešnik te da ga je samo prisutnost svete krvi Božjega Sina očistila od grijeha. Upravo to je pretpostavka da možemo hoditi u svetosti, kako veli Ivan, da uživamo pravo zajedništvo međusobno i s Bogom. Krv Isusova čisti nas od svakoga grijeha. Ivan doživljava baš tu ulogu - čistača smetlara - da je Bog najprije nama počistio slabosti. On je morao sebe dati da ga pogaze u prašini i blatu, da bi nas time očistio. Kada je sebe dao za nas, time je i nas očistio - kazao je tijekom svog izlaganja dr. sc. Bodrožić.

Čistoća je dar Božji

Čistoća našega bića nje naravno stanje, ali isto tako ne bi smjela biti statično ili cementirano pasivno stanje, poručio je Bodrožić kazavši primjer kako je čistoća farizeja bila pasivno stanje.

- Mi imamo veću potrebu da s Bogom ostvarujemo trajni kontakt čistoće. Onaj tko je u doticaju s Bogom, trajno osjeća zahvalnost da ga je Bog očistio. Ukoliko prestane taj kontakt, prestaje i naša čistoća. Ne moramo učiniti nijedan grijeh, jer čim se udaljimo od Boga, a da se ne znamo distancirati od grešnika, samim time smo nečisti. Ostajemo sami i prazni u ljudskoj površnosti i ispraznosti, umišljeni u vlastitu svetost i upravo time grešni i nečisti. S tim iskustvom u srcu koje traje, u dodiru s krvi Isusa Krista, ostajemo čisti. Ne možemo održavati duhovnu čistoću svojim ljudskim snagama. Ta čistoća je dar Božji i nju održavamo u doticaju s Bogom. Tako možemo vršiti svoje poslanje da budemo čisti čistači čovječanstva. Kao preduvjet je naše čišćenje, to je obaveza. Iz doticaja s Bogom i svijesti da nas je Bog svojom istinom i krvlju svoga Sina očistio, izvire gorljivost Duha koju trebamo nositi, pastoralna ljubav koja nas vodi uspješnom čišćenju duhovnog okoliša naših vjernika dok im služimo kao ispovjednici i prenositelji Božje čistoće. Svi moramo prionuti na posao, što bolje očistiti svoje srce i pomoći vjernicima da očiste svoje duše i izbijele haljine svoga bića. Da se Kristu suobliče. To nam treba biti krajnji imperativ, ne kao formalnost, već u sebi moramo nositi žar za čistoćom i osjećajem da je Bog nas prije očistio i da posjedujemo apostolsku revnost - rekao je za vrijeme duhovne obnove prof. dr. sc. Ivan Bodrožić.

Za novi početak bez grijeha

Duhovna obnova i svećenički susret je završio svetom misom u katedrali koju je u suslavlju s velikim brojem svećenika Varaždinske biskupije predvodio biskup Josip Mrzljak. U svojoj propovijedi biskup je naglasio kako su varaždinsku katedralu gradili Isusovci, radi čega je jedan od oltara posvećen sv. Franji Ksaverskom, čiji spomendan danas slavimo, a koji je uz sv. Ignacija bio jedan od najeminentnijih pripadnika te družbe.

- Zašto Crkva nekoga proglašava svetim? S jedne strane da posvjedoči da nakon takvoga života slijedi proslava u Nebo. S druge strane, da možemo imati primjer, uzor i zagovornika na Nebu. Sveti Franjo Ksaverski sigurno može svima nama, navjestiteljima evanđelja, itekako biti primjer kako treba sebe dati za službu na koju nas je Gospodin pozvao i kako tu službu trebamo ostvarivati u svom životu. U zbornoj molitvi molili smo Boga da i mi djelotvorno navješćujemo evanđelje poput sv. Franje Ksaverskoga. U Časoslovu smo čitali kako je on revnovao za evanđelje i spas duša u dalekim zemljama. Nastojao je ljudima približiti Boga te ih je učio da Bog u kojeg vjerujemo nije dalek ni nepoznat, već da je naš Otac. To je sveti Franjo, naš primjer, uzor i zagovornik. U svemu tome važno je zaista biti blizu Gospodinu. Kao što smo čuli u evanđelju, kada je Isusu pristupio onaj satnik. Bio je poganin, ali je osjetio u Isusu nešto veličanstveno, Onoga koji može učiniti velika djela. To je dakako za nas važno, da budemo blizu Isusu, neprestano da dolazimo k Njemu. To je početak iz kojeg dobivamo snagu da možemo djelotvorno naviještati evanđelje i to ne samo riječima i poukom, već ponajprije svojim životom. To je najvažnije svjedočanstvo koje možemo dati. Zato sv. Franjo Ksaverski, kojeg se na poseban način spominjemo, stoji pred nama i kao primjer i kao uzor, ali isto tako i kao zagovornik koji nam može pomagati u našem djelotvornom pastoralu. Da bismo mogli davati, najprije moramo sami primiti, sami se napuniti. To je smisao i ovog našeg susreta na početku adventa, da vidimo gdje smo i da poput satnika dođemo Isusu i kažemo mu da od nas može učiniti nove ljude. Kako se nalazimo na početku nove liturgijske godine, tako i mi možemo uvijek početi iznova. Bog zaboravlja naše grijehe kada se pokajemo i počinjemo kao novi ljudi - poručio je u homiliji biskup Mrzljak.
 

---