VARAŽDIN, 7. 12. 2019.

---

Caritas Varaždinske biskupije, na čelu s njegovim predsjednikom mons. Antunom Perčićem te ravnateljem mr. sc. Antom Šolom, tradicionalno je organizirao adventsko-božićnu duhovnu obnovu za voditelje i suradnike župnih Caritasa Varaždinske biskupije, u subotu 7. prosinca 2019. u Varaždinu.

Duhovna obnova započela je svetom misom u varaždinskoj katedrali koju je predslavio mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, a potom je okupljenima, nakon mise, održao i prigodni nagovor u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije.

Tijekom misnog slavlja je u svojoj homiliji biskup Radoš prisutnim volonterima župnih caritasa najprije izrekao zahvalu u ime Biskupije budući da su oni živo Evanđelje: donose radosnu vijest ljudima kojima je potrebna radost, pomoć, Božja blizina.  

- Danas želimo jedni drugima kazati da, ono što činimo besplatno, kao volonteri, kad služimo ne tražeći plaće, uvijek naviještamo da iznad nas stoji Netko tko nas šalje i za nas je ključ života. Onaj u koga se uzdamo i od koga primamo darove. – poručio je biskup Radoš.

Nadalje, tumačeći evanđelje, pojasnio je kako je u naviještenom izvještaju evanđelist sažeo ono što je Isus činio. Najprije, obilazio je sve gradove, sela, kuće i sve ljude, odnosno, prošao je zemljom čineći dobro. Ne čekavši da ljudi dolaze k Njemu, već On sam odlazi ususret ljudima.

- Volonter, ili kršćanska ljubav, nije onaj koji čeka u jednom uredu, nego uvijek ide od kuće do kuće, od grada do sela, kako bi navijestio Evanđelje dobrim djelima, rekao je biskup.

Zatim, Isus je obilazio mjesta gdje se ljudi okupljaju: zajednice, sinagoge, trgove, da im prenese radosnu vijest da je Bog sišao među nas ljude, da je Bog pohodio svoj narod da ima lijepu riječ za čovjeka, koja podiže, koja daje nanovo život. Nakon što je navijestio radosnu vijest, Isus pokazuje Božju prisutnost te liječi svaku bolest i nemoć.

Dok promatra ljude, Isus zamjećuje dvije slike: najprije stada i pastira gdje stado ostaje bez pastira, a takvo stado ne može opstati. Bit će brzo plijen zvijeri, neće pronaći hranu, ne može se okupiti, nema sigurnosti i nema života. Stoga se Isus sažali nad okupljenim narodom. Isus se uvijek, poput brižne majke sažali, nad našim lutanjima, nad našim tjeskobama. Zato je došao da nam pokaže svoju milost.

Druga slika je slika žetve. Isus nije došao samo ubrati nešto za svoju korist, već kada ovdje govori o zreloj žetvi, tada misli na one koji su zreli da ih On podigne.

- Za Isusa je Zakej zrelo žito, zato će se pozvati u njegovu kuću. Za Njega je zreo Matej, jer ga treba pokupiti s puta da ne propadne, nego da ga učini svojim učenikom. Za Njega je žetva i onaj slijepac uz put koji viče za Gospodinom i hoće vidjeti, čuti, hoće da ga On uzme k sebi... Za Isusa su žetva i onih 10 gubavaca koji traže od Isusa da im se smiluje, da ih pokupi s puta. Žetva je ovdje kupljenje, sabiranje, skupljanje u jedno da ne propadne. – naglasio je biskup Radoš te dodao da su u tu žetvu poslana, kako dvanaestorica prvih učenika, tako i svi biskupi i svećenici, ali volonteri caritasa.

- Gospodin vas je poslao da idete u njegovu žetvu. Da tražite one koji su zreli po Božjim kriterijima. Koji su potrebni Njegove pomoći, Njegove milosti, Njegove blizine. Šalje da najprije naviještate kraljevstvo Božje…Vaša djela su propovijed. – poručio je, između ostalog u svojoj homiliji biskup Radoš.

U nastavku susreta nakon svete mise, biskup Radoš je okupljenima govorio o Blaženoj Djevici Mariji stavljajući osobiti naglasak na događaj anđelovog navještenja Mariji kako će postati Bogorodicom.

U tom događaju navještenja možemo promatrati na koji način Bog dolazi i djeluje. Najprije vidimo da, Bog dolazi onima na rubu, na periferijama života. Iako se od Božjega glasa nitko ne može sakriti, On postaje vidljiv i mogu ga čuti samo oni koji imaju otvorena vrata svoje nutrine, otvoreno uho za Božji glas. Zatim Bog, kada dolazi, uvijek želi razveseliti čovjeka. I kada nas stavlja u težak položaj, kao što je to bio slučaj kod Marije, Bog traži da se čovjek na Njega osloni, da u Njega ima povjerenje, da vjeruje Bogu i Njegovoj riječi. Također, od Marije učimo da Bogu smijemo postavljati pitanja i od Njega tražiti odgovore.

Od događaja navještenja znamo da Bog, po Mariji postaje nerazdvojan s čovjekom. U Starom zavjetu svoju riječ je upisao na kamene ploče saveza, dok je Marija nova ploča saveza na koju Bog želi upisati živu Riječ koja će postati tijelom. Tako Bog više ne upisuje svoju riječ na nešto prolazno, na kamen, nego na ljudsko srce.

Kako je objasnio mons. Radoš, navještenje je ključni trenutak Božjeg pojavka u naš život, a iz tog događaja nastala je i molitva koja nam posvješćuje i priziva u dušu taj događaj od kojeg mi zapravo i živimo. To je molitva anđeoskog pozdrava Anđeo Gospodnji, na koju nas svakodnevno, tri puta dnevno, pozivaju crkvena zvona. Njihova zvonjava je simbol anđela Gabrijela koji je Božji glasnik, podsjeća nas da se Bog među nama pojavio te da je Riječ Božja tu. Svoj adventsko-božićni duhovni nagovor volonterima župnih caritasa biskup Radoš je zaključio željom da Riječ postane tijelom u životu svakog od njih. 
 

---