VARAŽDIN, 6. 3. 2019.

---

Na Čistu srijedu - Pepelnicu, 6. ožujka, varaždinski je biskup Josip Mrzljak predvodio jutarnje misno slavlje u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo.

U zajedništvu s biskupom bili su kanonici Stolnog kaptola: preč. Josip Koprek, preč. Damir Bobovec i preč. Mario Kopjar, zatim preč. Damjan Koren, kanonik Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola Duha Svetoga, te vlč. Marko Domiter, osobni biskupov tajnik.

Na početku misnog slavlja biskup je podsjetio vjernike kako Čistom srijedom započinjemo korizmeno vrijeme, dok je u svojoj propovijedi sabranim vjernicima u varaždinskoj katedrali govorio o poveznici zabrane spominjanja Boga i religije u totalitarnom režimu 20. stoljeća te današnjeg odnosa mnogih ljudi prema Bogu, molitvi i Svetom pismu.

- Kada su ljudi u vrijeme komunizma bili religiozni, rečeno im je da je to njihova osobna i privatna stvar te neka to čine u svojoj nutrini, u svojoj kući, a da njihova privatna vjera ne smije imati utjecaja na društveni život. Slušajući današnje evanđelje, razmišljamo o tome kako nam prijeti jedna druga opasnost, a to je da svoju vjeru ističemo ne zbog osobnog uvjerenja, već radi vanjštine, kako bi se drugim ljudima pokazali kao vjernici - poručio je mons. Mrzljak.

Biskup je naglasio kako upravo radi toga na početku korizme slušamo o tri vježbe, bolje reći discipline, o kojima bi posebno valjalo razmišljati tijekom korizmenog hoda; to su milostinja, molitva i post.

- Milostinja ili dobrotvornost je opažanje čovjeka pored sebe i spremnost da budemo na pomoć siromašnome. Ta milostinja dakako može biti izražena na više načina, a pitanje je koliko smo spremni imati oči i srce te vidjeti čovjeka pored mene koji ima ista prava na zemlji kao i ja, ali došlo je do nejednakosti. Milostinja zapravo proizlazi iz svijesti kako smo svi mi međusobno braća i sestre te Božja djeca, i da moramo pomagati jedni drugima. Druga pobožna vježba je molitva. Čuli smo u evanđelju kako ne bismo trebali moliti na ulicama ili trgovima da nas drugi vide, nego da se zatvorimo u svoju sobu i ondje molimo. Riječ je o molitvi koja izvire iz duše i srca. To je molitva koja nema puno riječi. Možemo razmišljati o sebi i našem odnosu s Bogom i ući u sebe, u najintimniji korijen naše vjere. Tako možemo vidjeti što Bog čini u našim životima. Tada molitva iz našeg srca može ići prema van te se može vidjeti i prepoznati u svijetu. No, ne da bi nas netko vidio i pohvalio što molimo, već da osjetimo da molitva izvire iz svoga korijena. Što se tiče treće discipline - posta - odnosno odricanja od hrane, neka to bude radi one milostinje otpočetka, ali isto tako, da bismo i sebe imali pod vlašću. Tako ćemo lakše vidjeti koliko nam je hrane potrebno. Vidimo kolike se tone hrane svakodnevno bacaju, a ne događa li se to zato što često ne znamo mjeru koja nam je dovoljna. Pritom ne mislimo kako upropaštavamo hranu koja je nekome potrebna. To znači korizmeni post - poručio je varaždinski biskup.

Nakon biskupove homilije slijedio je pokornički čin, blagoslov pepela te pepeljenje vjernika uz riječi “Obrati se i vjeruj evanđelju!”
 

---