MAĐAREVO - LJUBEŠĆICA - VARAŽDIN, 17. i 18. 3. 2018.

---

Pod geslom „Pobijedi neprijatelja - u sebi!“ (usp. Ef 2, 14) proteklog je vikenda, 17. i 18. ožujka u organizaciji Ureda za pastoral mladih Varaždinske biskupije održan 18. po redu križni put mladih Varaždinske biskupije.

Tradicionalno vikend prije Cvjetnice mladi iz svih krajeva Varaždinske biskupije su hodočastili brežuljcima, poljima, šumama i puteljcima varaždinskog kraja. Ove godine za rutu je odabran put Mađarevo - Ljubešćica - Varaždin, pa su se mladi vjernici upoznali s prirodnim i kulturnim ljepotama varaždinskotopličkog, istočnovaraždinskog i zapadnovaraždinskog dekanata.

Iako hodočasnicima vrijeme nije bilo previše naklonjeno, mlade to nije previše dalo smesti, što potvrđuje brojka od tristotinjak sudionika usprkos snijegu i niskim temperaturama. Svi su oni svoj put započeli kod župne crkve sv. Vida i sv. Jurja mučenika u Mađarevu u subotu u ranim jutarnjim satima. Nakon subotnjeg hoda, popraćenog molitvom, pjesmom i veselim druženjem,  svakako najuzvišeniji trenutak dana bilo je euharistijsko slavlje u Ljubešćici u kasnim večernjim satima koje je predvodio povjerenik za mlade Varaždinske biskupije vlč. Tihomir Kosec. Nakon toga, ondje je uslijedilo i noćenje.

Križni put mladih tradicionalno je završio susretom s pastirom varaždinske Crkve, biskupom Josipom Mrzljakom, koji je na krajnjem odredištu hodočasnika, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Biškupcu, u večernjim satima u nedjelju 18. ožujka predvodio svečano euharistijsko slavlje.

Dobrodošlicu na posljednjoj postaji križnoga puta hodočasnicima je zaželio domaći župnik u Biškupcu, vlč. Tomislav Dodlek, a potom je predstojnik Ureda za pastoral mladih Varaždinske biskupije, vlč. Tihomir Kosec, predvodio molitvu 14. postaje Križnoga puta.

U propovijedi, usmjerenoj ponajprije mladima, mons. Mrzljak je u središte stavio upravo križni put, naglasivši kako Isusov križni put traje već 20 stoljeća povijesti Crkve.

- Mogli bismo o svakoj postaji Isusovoga križnog puta reći na koji način se ona obistinila u ljudskoj povijesti. Kada govorimo o prvoj postaji, kada Isusa nevinoga osuđuju na smrt, odnosno kada zloba i zloća osuđuju pravdu, a laž osuđuje istinu, zar se to nije toliko često ponovilo u našoj povijesti? Spomenimo se samo blaženog Alojzija Stepinca koji se u teškim vremenima borio za čovjeka i kada je osuđivao nepravdu, a na kraju on sam bio osuđen. Zar ne bismo mogli prepoznati na tom križnom putu brojne Veronike? Nije li Veronika 20. stoljeća Majka Terezija zajedno sa svojim sestrama koje prepoznaju Isusa u onim najsiromašnijim koji pate? Mogli bismo prepoznati Šimuna Cirenca u mnogim ljudima koji su osnivali bolnice poput sv. Franje Asiškog, sv. Dominika, sv. Ignacija. Zar se 12. Postaja kada Isus umire na križu ne događa i danas u ratu u Siriji? Zar se Isus ne utapa u Sredozemnom moru ili ne umire od gladi u Africi? Mogli bismo nabrajati ljudske padove, ali važno je ono o čemu ste vi razmišljali na ovom križnom putu, a to je kako je Isus uvijek na tom putu našao snage i digao se. Križni put zaista traje već 2000 godina, ali on ima svoj cilj. Približavamo se Vazmenom otajstvu, a najbolja priprava je upravo pobožnost križnoga puta. Vaš križni put posljednja dva dana nije bio lak ni jednostavan, ali upravo žrtva koju se hrabro na sebe uzeli pokazuje da prepoznajete Isusa za kojim treba ići i dalje. Važno je prepoznati u Isusu koji će završiti na križu, pšenično zrno, koje ako se ne baci u zemlju neće dati ploda. Ako se život ne istroši, neće nastati novi. Zato je važno zaista istrošiti život, da bi se rodio novi i kvalitetniji život svakog od nas. To je smisao žrtve. Ne treba se žrtvovati radi žrtve, već kako bi se rodilo nešto novo. Zato ćemo s posebnom vjerom, koju smo sigurno učvrstili u ovom korizmenom vremenu, proslaviti Vazmeno otajstvo i zajedno s Isusom ući u Njegovu muku i smrt, ali isto tako i u Njegovo slavno uskrsnuće. Kada bi nas pitali, kao što su ona dva Grka pitala Andriju i Filipa, da žele vidjeti Isusa, mi bismo im rekli neka uzmu Njegovu riječ i čuju kako ta riječ odzvanja danas - u 21. stoljeću. Čovjek je danas silno napredovao, čak toliko da može odbaciti sve ono što mu Bog daje. Čovjek odbacuje savršeno, a uzima ono što ga opterećuje. To je tajna Isusovog, ali i našeg umiranja - poručio je u homiliji biskup Mrzljak.

Na kraju misnog slavlja vlč. Kosec je najprije zahvalio dragom Bogu na održanom još jednom križnom putu, a od srca je zahvalio i biskupu Mrzljaku koji je i ove godine bio među mladima na njihovoj tradicionalnoj pobožnosti. Dobio je biskup od mladih i znak pažnje, obilježje križnoga puta, metalni lončić. Vlč. Kosec je zahvalio i župniku Dodleku na gostoprimstvu, kao i svima koji su se na bilo koji način uključili u organizaciju i podršku 18. križnog puta mladih Varaždinske biskupije.

Svakako valja izdvojiti ponovno izvrstan Zbor mladih Varaždinske biskupije radi kojih se pjesma iz biškupečke crkve orila još dugo nakon svete mise.
 

---