Susret osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Bednjanskog i Ivanečkog dekanata
LEPOGLAVA, 12. 4. 2019.
Dana 12. travnja 2019. godine u organizaciji povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, vlč. Leonarda Šardija, i suradnice pastorala, gđe. Vlaste Đaković, u Lepoglavi je održan susret djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom i njihovih obitelji s područja Bednjanskog i Ivanečkog dekanata. Susret je održan u prostorijama Turističko kulturno-informativnog centra. Ovo je bio prvi susret ovakve vrste na području Varaždinske biskupije, a na njemu je, između ostalog, bio prikazan i rad Pastorala za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji. Pozivu su se odazvale Udruga distrofičara Krapina sa sjedištem u župi Gornje Jesenje te udruga „Ivanečko sunce“ iz Ivanca te nekoliko osoba s područja navedenih dekanata.
Na samom početku, 30-ak okupljenih sudionika, pozdravio je vlč. Leonardo rekavši kako je cilj ovog pastorala vidjeti kako Crkva može pomoći osobama s invaliditetom da se aktivno uključe u život Crkve. Nakon toga, sudionike je pozdravio i gradonačelnik Lepoglave gospodin Marijan Škvarić izrazivši radost što je baš grad Lepoglava izabran da bude domaćin prvog susreta ovakve vrste. Naglasio je kako je i sam vjernik te da kao vjernik želi da se svima pomogne u njihovim teškoćama s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću.
Službeni dio susreta započeo je s molitvom vlč. Leonarda koji je zatim detaljno opisao rad pastorala naglasivši kako je prvenstveni cilj naviještati vjeru. Tu je posebno jaka želja da svaka osoba, bez obzira na vrstu invaliditeta doživi Božju riječ i susretne Isusa. Smisao je da svaka osoba s invaliditetom vidi svoje mogućnosti i da skupi hrabrost i javi se ukoliko postoje problemi u samoj Crkvi, nesporazumi ili pak ako je riječ o tehničkim barijerama koje otežavaju prilaz i ulaz u samu crkvu. Nakon toga, uslijedio je duhovni nagovor u kojem se vlč. Leonardo zadržao na tekstu Ivanova Evanđelja (Iv 20,19-31). Između ostalog rekao je kako ovo Evanđelje prelazi dane Cvjetnice i Velikog tjedna, ali da je simbolično jer Isus dolazi donijeti mir svima nama na svim područjima gdje osjećamo strah i nemir. Pozvani smo dati povjerenje Isusu, posebno kad se osjećamo povrijeđeni i kad nas se ne razumije, jer Isus prolazi kroz sva vrata. Jedina vrata kroz koja ne može proći su ona koja se otvaraju iznutra, a to su vrata našeg srca. Isus svoje rane nije skrivao. I mi smo pozvani da ne skrivamo svoje rane, bolesti, oštećenja. Preko svojih rana možemo svima donijeti Krista, svi smo Kristovi suradnici. Također je rekao i da se ulaskom u Veliki tjedan poistovjećujemo s Kristovim križem. Križ je, naime, izazov u našim životima i mnogi bi najrađe pobjegli od njega. No, važno je prihvatiti križ. Kad prihvatimo križ tada dobivamo snagu za nošenje tog križa. Sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima naglašava: “Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“ ((2Kor 12,10). Iako nam svijet i institucije zatvaraju svoja vrata, mi se danas želimo okrenuti „vratima“ koja su nam uvijek otvorena, a to je Isus iz Nazareta. Radost osoba s invaliditetom nije od ovoga svijeta, ona dolazi od Krista zato jer su oni Njegovi ratnici. Njihovu slabost Gospodin pretvara u jakost. Upravo takvi kakvi jesmo, najbolji smo.
Nakon glazbenog dijela programa u izvedbi gospodina Ivana Sečena, suradnica pastorala Anika Sačić je kratko progovorila o radu s djetetom s teškoćama u razvoju. Naglasak je stavila na to kako „čovjeka nitko ne pripremi na dijete s višestrukim oštećenjima i na način kako to dijete funkcionira. Ne znaš praktički ništa o tom djetetu. Jedino što znaš je da snagu nalaziš u Onome s kojim započinješ svaki svoj dan. I na kraju jedino što vidiš je da uz puno ustrajnosti dijete može pomicati svoje granice i na duhovnoj razini čak i doživjeti Božju blizinu.“
Nakon svjedočanstva, sudionici su pozvani da se i oni uključe, iznesu svoje probleme, pitanja i komentare. Između ostalih obratili su se predstavnici prisutnih udruga kao i roditelji koji su podijelili izazove s kojima se susreću u svakodnevnom životu. Bilo je ovdje i jakih svjedočanstava vjere koja se oblikovala baš upravo preko određene vrste invaliditeta.
Pred kraj susreta, gospođa Vlasta Đaković kao suorganizaotr, uputila je svoju riječ prisutnima: “Hvala svima vama koji ste došli. Nisam ranijih godina imala iskustvo rada s osobama s invaliditetom, nisam znala kako im pristupiti. Čovjek za kojeg sam udana mi je onda otvorio srce i tako mi olakšao pristup svijetu osoba s invaliditetom. Danas, sve što radim, radim sa srcem i volonterski. Ispunja me rad s vama i svima vam želim puno zdravlja i snage u životu.“
Raduje nas što su sudionici bili opušteni i radosni, tako da smo svjedočili i njihovim plesnim umijećima. Naime, nisu mogli odoljeti glazbi našeg gosta iz Samobora, i već na prve zvuke glazbe, neplanirano je krenuo ples naših prijatelja. Susret je završen molitvom koju je izmolio vlč. Leonardo. Radujemo se idućim druženjima i nadamo se kako će biti još ovakvih susreta i po ostalim dekanatima naše biskupije. Do tih druženja, nastojimo živjeti po riječima sv. Majke Terezije: „Nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš i koliko to daruješ drugima.“
Dana 12. travnja 2019. godine u organizaciji povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, vlč. Leonarda Šardija, i suradnice pastorala, gđe. Vlaste Đaković, u Lepoglavi je održan susret djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom i njihovih obitelji s područja Bednjanskog i Ivanečkog dekanata. Susret je održan u prostorijama Turističko kulturno-informativnog centra. Ovo je bio prvi susret ovakve vrste na području Varaždinske biskupije, a na njemu je, između ostalog, bio prikazan i rad Pastorala za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji. Pozivu su se odazvale Udruga distrofičara Krapina sa sjedištem u župi Gornje Jesenje te udruga „Ivanečko sunce“ iz Ivanca te nekoliko osoba s područja navedenih dekanata.
Na samom početku, 30-ak okupljenih sudionika, pozdravio je vlč. Leonardo rekavši kako je cilj ovog pastorala vidjeti kako Crkva može pomoći osobama s invaliditetom da se aktivno uključe u život Crkve. Nakon toga, sudionike je pozdravio i gradonačelnik Lepoglave gospodin Marijan Škvarić izrazivši radost što je baš grad Lepoglava izabran da bude domaćin prvog susreta ovakve vrste. Naglasio je kako je i sam vjernik te da kao vjernik želi da se svima pomogne u njihovim teškoćama s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću.
Službeni dio susreta započeo je s molitvom vlč. Leonarda koji je zatim detaljno opisao rad pastorala naglasivši kako je prvenstveni cilj naviještati vjeru. Tu je posebno jaka želja da svaka osoba, bez obzira na vrstu invaliditeta doživi Božju riječ i susretne Isusa. Smisao je da svaka osoba s invaliditetom vidi svoje mogućnosti i da skupi hrabrost i javi se ukoliko postoje problemi u samoj Crkvi, nesporazumi ili pak ako je riječ o tehničkim barijerama koje otežavaju prilaz i ulaz u samu crkvu. Nakon toga, uslijedio je duhovni nagovor u kojem se vlč. Leonardo zadržao na tekstu Ivanova Evanđelja (Iv 20,19-31). Između ostalog rekao je kako ovo Evanđelje prelazi dane Cvjetnice i Velikog tjedna, ali da je simbolično jer Isus dolazi donijeti mir svima nama na svim područjima gdje osjećamo strah i nemir. Pozvani smo dati povjerenje Isusu, posebno kad se osjećamo povrijeđeni i kad nas se ne razumije, jer Isus prolazi kroz sva vrata. Jedina vrata kroz koja ne može proći su ona koja se otvaraju iznutra, a to su vrata našeg srca. Isus svoje rane nije skrivao. I mi smo pozvani da ne skrivamo svoje rane, bolesti, oštećenja. Preko svojih rana možemo svima donijeti Krista, svi smo Kristovi suradnici. Također je rekao i da se ulaskom u Veliki tjedan poistovjećujemo s Kristovim križem. Križ je, naime, izazov u našim životima i mnogi bi najrađe pobjegli od njega. No, važno je prihvatiti križ. Kad prihvatimo križ tada dobivamo snagu za nošenje tog križa. Sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima naglašava: “Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“ ((2Kor 12,10). Iako nam svijet i institucije zatvaraju svoja vrata, mi se danas želimo okrenuti „vratima“ koja su nam uvijek otvorena, a to je Isus iz Nazareta. Radost osoba s invaliditetom nije od ovoga svijeta, ona dolazi od Krista zato jer su oni Njegovi ratnici. Njihovu slabost Gospodin pretvara u jakost. Upravo takvi kakvi jesmo, najbolji smo.
Nakon glazbenog dijela programa u izvedbi gospodina Ivana Sečena, suradnica pastorala Anika Sačić je kratko progovorila o radu s djetetom s teškoćama u razvoju. Naglasak je stavila na to kako „čovjeka nitko ne pripremi na dijete s višestrukim oštećenjima i na način kako to dijete funkcionira. Ne znaš praktički ništa o tom djetetu. Jedino što znaš je da snagu nalaziš u Onome s kojim započinješ svaki svoj dan. I na kraju jedino što vidiš je da uz puno ustrajnosti dijete može pomicati svoje granice i na duhovnoj razini čak i doživjeti Božju blizinu.“
Nakon svjedočanstva, sudionici su pozvani da se i oni uključe, iznesu svoje probleme, pitanja i komentare. Između ostalih obratili su se predstavnici prisutnih udruga kao i roditelji koji su podijelili izazove s kojima se susreću u svakodnevnom životu. Bilo je ovdje i jakih svjedočanstava vjere koja se oblikovala baš upravo preko određene vrste invaliditeta.
Pred kraj susreta, gospođa Vlasta Đaković kao suorganizaotr, uputila je svoju riječ prisutnima: “Hvala svima vama koji ste došli. Nisam ranijih godina imala iskustvo rada s osobama s invaliditetom, nisam znala kako im pristupiti. Čovjek za kojeg sam udana mi je onda otvorio srce i tako mi olakšao pristup svijetu osoba s invaliditetom. Danas, sve što radim, radim sa srcem i volonterski. Ispunja me rad s vama i svima vam želim puno zdravlja i snage u životu.“
Raduje nas što su sudionici bili opušteni i radosni, tako da smo svjedočili i njihovim plesnim umijećima. Naime, nisu mogli odoljeti glazbi našeg gosta iz Samobora, i već na prve zvuke glazbe, neplanirano je krenuo ples naših prijatelja. Susret je završen molitvom koju je izmolio vlč. Leonardo. Radujemo se idućim druženjima i nadamo se kako će biti još ovakvih susreta i po ostalim dekanatima naše biskupije. Do tih druženja, nastojimo živjeti po riječima sv. Majke Terezije: „Nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš i koliko to daruješ drugima.“
Anika Sačić
