Poteškoće u molitvi
P. Josip Marija Iraburu nas upozorava da neki kršćani često osobne obveze smatraju kao nesavladive zapreke u molitvi. To nije točno. Nemoguće je da jedna prava obveza koja dolazi od Boga bude zapreka za molitvu. To je lažna ljudska obveza stvorena po nama samima ili po drugima, koja nam onemogućuje molitvu. „Kršćanine, nastoj biti ustrajan u molitvi. Također se i u našem dnevnom poslu moramo sabrati, iako na časak, i sjetiti se da je Bog u nama, to je jako korisno.“ (sv. Terezija Avilska). „Ili jedeš ili piješ ili govoriš ili se družiš s ljudima ili bilo što drugo, uvijek teži k Bogu i u srcu budi s njim sjedinjen.“ (sv. Ivan od Križa). Krivac može biti i stanje rastresenosti: isprazna znatiželja, pretjerano gledanje televizije itd., ali u nekim prilikama ne varaju se oni koji misle da je najvažnije ostati usredotočen mišlju na Boga. Sv. Terezija Avilska nam govori: „Nemaju svi prirodne sposobnosti za to, ali sve duše sposobne su voljeti. Za dušu nije korisno misliti mnogo nego ljubiti mnogo.“ Nemojte zaboraviti, dodaje sv. Ivan od Križa: „Volja može savršeno ljubiti bez da to razum shvati.“.
Stvarne poteškoće u molitvi ne nalaze se toliko ni u svijetu, ni u okruženju ni u osobnim obvezama, već u samoj osobi, u njezinim mislima i u srcu. Da bi se napredovalo u molitvi potrebna je ustrajnost, čista savjest, vježbanje u krepostima. Sve je to moguće uz Božju pomoć. Iznad svega velika ljubav prema Gospodinu! Sv. Terezija Avilska kaže: „Oni koji započinju s molitvom moraju nastojati oraspoložiti se koliko je to moguće da se njihova volja podvrgne volji Božjoj. U tome se sastoji najveće savršenstvo koje se može postići u duhovnom životu.“
Međutim, početnik neka ne očekuje da bude krepostan da bi molio, budući da je molitva „početak stjecanja svih kreposti“ i potrebno je težiti za njom.
P. Iraburu također kaže: „Molitva je za kršćanina najveći uzrok radosti, jer nas približava Bogu, daje nam snagu i svjetlo, pouzdanje i mir, ali može biti teška i bolna.“ Što nam je tada činiti? Neka nas ne začuđuje što nam je molitva teška. Sv. Terezija Avilska objašnjava teškoću u molitvi usporedbom navodnjavanja na polju duše: 1. navodnjavanje iz zdenca, 2. po kotačima, 3. kanalima, 4. kišom.
Početnike u molitvi možemo usporediti s onima koji vade vodu iz zdenca, što je jako teško. Oni se umore dok smire svoja osjetila, jer su naučeni biti rastreseni. Morat će se naučiti da ništa ne vide i ne čuju. Potrudit će se razmišljati o Isusovom životu, što će umoriti njihov um. Cijena toga napora je velika. Tražimo samo Boga u molitvi, a sve drugo, ideje, rješenja, ugodne osjećaje, imajmo kao nešto dodatno što nas zanima ukoliko nam ih Bog daruje, a ako ih ne dobijemo u molitvi nemojmo ih željeti postići kroz molitvu. Predajmo Bogu vjerno i ustrajno naše vrijeme za molitvu unatoč mnogim smetnjama i zamkama. Da bi došli do tog živog i svetog izvora potrebna je velika i jaka odluka, ne odustati dok se ne dođe do Gospodina.
Stvarne poteškoće u molitvi ne nalaze se toliko ni u svijetu, ni u okruženju ni u osobnim obvezama, već u samoj osobi, u njezinim mislima i u srcu. Da bi se napredovalo u molitvi potrebna je ustrajnost, čista savjest, vježbanje u krepostima. Sve je to moguće uz Božju pomoć. Iznad svega velika ljubav prema Gospodinu! Sv. Terezija Avilska kaže: „Oni koji započinju s molitvom moraju nastojati oraspoložiti se koliko je to moguće da se njihova volja podvrgne volji Božjoj. U tome se sastoji najveće savršenstvo koje se može postići u duhovnom životu.“
Međutim, početnik neka ne očekuje da bude krepostan da bi molio, budući da je molitva „početak stjecanja svih kreposti“ i potrebno je težiti za njom.
P. Iraburu također kaže: „Molitva je za kršćanina najveći uzrok radosti, jer nas približava Bogu, daje nam snagu i svjetlo, pouzdanje i mir, ali može biti teška i bolna.“ Što nam je tada činiti? Neka nas ne začuđuje što nam je molitva teška. Sv. Terezija Avilska objašnjava teškoću u molitvi usporedbom navodnjavanja na polju duše: 1. navodnjavanje iz zdenca, 2. po kotačima, 3. kanalima, 4. kišom.
Početnike u molitvi možemo usporediti s onima koji vade vodu iz zdenca, što je jako teško. Oni se umore dok smire svoja osjetila, jer su naučeni biti rastreseni. Morat će se naučiti da ništa ne vide i ne čuju. Potrudit će se razmišljati o Isusovom životu, što će umoriti njihov um. Cijena toga napora je velika. Tražimo samo Boga u molitvi, a sve drugo, ideje, rješenja, ugodne osjećaje, imajmo kao nešto dodatno što nas zanima ukoliko nam ih Bog daruje, a ako ih ne dobijemo u molitvi nemojmo ih željeti postići kroz molitvu. Predajmo Bogu vjerno i ustrajno naše vrijeme za molitvu unatoč mnogim smetnjama i zamkama. Da bi došli do tog živog i svetog izvora potrebna je velika i jaka odluka, ne odustati dok se ne dođe do Gospodina.
