Put svetosti
Kad krenemo putem klanjanja brzo shvatimo da nam je, klanjajući se Svetom nad Svetima, potrebno poći putem svetosti; što nije ništa drugo nego savršenstvo u ljubavi i jedinstvu s Kristom.
Da, potrebno je ići naprijed putem savršenosti, što također uključuje očišćenje. Najprije trebamo očistiti pamćenje i otvoriti srce za oproštenje. Oprostiti moramo svima onima koji su nas ranili, uvrijedili, ponizili, oštro kritizirali itd.
Boga moramo moliti oproštenje za naše grijehe; oproštenje moramo moliti od onih koje smo ranili riječima ili djelima. Naše srce mora biti čisto kao i naš pogled. Ne može se razmatrati Boga, njega nije moguće slaviti niti slušati ako smo zaraženi svijetom. Bog nas mora očistiti.
Međutim, nemojmo se obeshrabriti ako vidimo da nismo postigli željeno očišćenje. Zapamtimo, nikada ne smijemo biti sažaljivi prema sebi i opravdavati učinjeni grijeh. S druge strane, idući putem savršenstva možemo biti više ili manje daleko od cilja. Savjest koja proizlazi iz Božjeg svetog straha upućuje nas da ne dolazimo pred Presveto neočišćena srca, da ostavimo mržnju i zlonamjernost, svjesni da smo oprostili svima, što mora pokrenuti našu volju da surađujemo s milošću Božjom koja nas želi svete.
Svetost je savršenstvo u ljubavi, jedinstvo s Kristom i naša dnevna zadaća. Nikad nemojmo posustati, jer svaki put kad padnemo tamo je On, naš Gospodin, da nas digne ako pohrlimo k njemu iskrena i raskajana srca.
Jedan primjer. Jednom je neki čovjek došao k jednom svećeniku po noći i tražio prenoćište. Nije imao krov nad glavom, niti što za jesti. Svećenik ga nije poznavao, a netko mu je rekao da bude na oprezu. U to doba noći nije bilo moguće nekamo ga poslati. Taj svećenik je odlučio riskirati, primiti ga u svoju kuću, dati mu jesti i ugodan krevet za prespavati. Također je poduzeo mjere opreza. Poznato nam je da živimo u vremenu velike nesigurnosti i opasnosti. Ništa se loše nije dogodilo. Drugi dan ga je odvezao u Caritas, tamo su mu potražili smještaj i hranu. Ono što ovu zgodu čini primjerom su riječi kojima je svećenik završio: „Da ga nisam primio, kako bih ja drugi dan mogao slaviti Euharistiju?“ Iako se kod klanjanja može zajednički razmatrati, klanjanje se u načelu odvija u tišini srca. Božja prisutnost u Euharistiji govori nam u tišini. Kada u zajedničkom klanjanju nema mjesta šutnji, poslije razmatranja ili pjesme, nije moguće produbiti susret. Klanjanje u šutnji je kontemplativno, klanjamo se Gospodinu Bogu, to jest Presvetom Trojstvu.
Da, potrebno je ići naprijed putem savršenosti, što također uključuje očišćenje. Najprije trebamo očistiti pamćenje i otvoriti srce za oproštenje. Oprostiti moramo svima onima koji su nas ranili, uvrijedili, ponizili, oštro kritizirali itd.
Boga moramo moliti oproštenje za naše grijehe; oproštenje moramo moliti od onih koje smo ranili riječima ili djelima. Naše srce mora biti čisto kao i naš pogled. Ne može se razmatrati Boga, njega nije moguće slaviti niti slušati ako smo zaraženi svijetom. Bog nas mora očistiti.
Međutim, nemojmo se obeshrabriti ako vidimo da nismo postigli željeno očišćenje. Zapamtimo, nikada ne smijemo biti sažaljivi prema sebi i opravdavati učinjeni grijeh. S druge strane, idući putem savršenstva možemo biti više ili manje daleko od cilja. Savjest koja proizlazi iz Božjeg svetog straha upućuje nas da ne dolazimo pred Presveto neočišćena srca, da ostavimo mržnju i zlonamjernost, svjesni da smo oprostili svima, što mora pokrenuti našu volju da surađujemo s milošću Božjom koja nas želi svete.
Svetost je savršenstvo u ljubavi, jedinstvo s Kristom i naša dnevna zadaća. Nikad nemojmo posustati, jer svaki put kad padnemo tamo je On, naš Gospodin, da nas digne ako pohrlimo k njemu iskrena i raskajana srca.
Jedan primjer. Jednom je neki čovjek došao k jednom svećeniku po noći i tražio prenoćište. Nije imao krov nad glavom, niti što za jesti. Svećenik ga nije poznavao, a netko mu je rekao da bude na oprezu. U to doba noći nije bilo moguće nekamo ga poslati. Taj svećenik je odlučio riskirati, primiti ga u svoju kuću, dati mu jesti i ugodan krevet za prespavati. Također je poduzeo mjere opreza. Poznato nam je da živimo u vremenu velike nesigurnosti i opasnosti. Ništa se loše nije dogodilo. Drugi dan ga je odvezao u Caritas, tamo su mu potražili smještaj i hranu. Ono što ovu zgodu čini primjerom su riječi kojima je svećenik završio: „Da ga nisam primio, kako bih ja drugi dan mogao slaviti Euharistiju?“ Iako se kod klanjanja može zajednički razmatrati, klanjanje se u načelu odvija u tišini srca. Božja prisutnost u Euharistiji govori nam u tišini. Kada u zajedničkom klanjanju nema mjesta šutnji, poslije razmatranja ili pjesme, nije moguće produbiti susret. Klanjanje u šutnji je kontemplativno, klanjamo se Gospodinu Bogu, to jest Presvetom Trojstvu.
