Plodovi klanjanja
Klanjanje je način kako ostati u ljubavi Božjoj, kako bismo s Njim bili sjedinjeni kao trs i loza. Mnogi su plodovi koji proizlaze iz klanjanja. Jedan od neposrednih je moć duboke intimnosti s Gospodinom.
Istinski kršćanin je onaj koji je susreo Krista i s njim ostaje. Za nijednog klanjatelja Isus nije nepoznat, jer svako klanjanje je novi susret.
Također, plod klanjanja je dublje i intenzivnije doživljavanje i življenje euharistijskih slavljâ. Sjetimo se da je rečeno kako je Sveta Misa najuzvišeniji čin klanjanja. Klanjanje poslije Mise jača i produbljuje ono što se dogodilo i doživjelo u njoj.
Klanjanje produžuje susret s Gospodinom, također ga i priprema. Kristov mir dolazi iz susreta s njim. Taj mir, pravi mir, vlada u svakoj kapeli euharistijskog klanjanja i u srcu svakog klanjatelja. Izgubljena radost, nada, ljubav, zaštita dolaze i nalaze se u klanjanju.
Klanjati se Gospodinu, razmatrati Onoga koji je ljubav, uzrok je dubokog duhovnog ozdravljenja i obraćenja. Oni koji se klanjaju svjedoče pred svijetom vjeru i ljubav prema našem Gospodinu i tako pridonose da se i drugi približe njemu, jer On čeka raširenih ruku kako bi prihvatio svakog čovjeka koji ga traži iskrena srca. Mnogi su pronašli odgovor na svoje probleme i na svoja pitanja, mnogi su napokon uspjeli oprostiti i otvoriti svoje srce milosti; drugi su bili rasvijetljeni, te su otkrili zvanje za redovnički, posvećeni život ili život u obitelji posjećujući kapelu klanjanja.
Mnoge osobe svjedoče da nikada prije nisu prešle prag neke crkve dok ih je Gospodin iznenadno privukao u kapelu klanjanja u kojoj su našli za njih nepoznat mir, onaj mir koji može dati samo Krist.
Istinski kršćanin je onaj koji je susreo Krista i s njim ostaje. Za nijednog klanjatelja Isus nije nepoznat, jer svako klanjanje je novi susret.
Također, plod klanjanja je dublje i intenzivnije doživljavanje i življenje euharistijskih slavljâ. Sjetimo se da je rečeno kako je Sveta Misa najuzvišeniji čin klanjanja. Klanjanje poslije Mise jača i produbljuje ono što se dogodilo i doživjelo u njoj.
Klanjanje produžuje susret s Gospodinom, također ga i priprema. Kristov mir dolazi iz susreta s njim. Taj mir, pravi mir, vlada u svakoj kapeli euharistijskog klanjanja i u srcu svakog klanjatelja. Izgubljena radost, nada, ljubav, zaštita dolaze i nalaze se u klanjanju.
Klanjati se Gospodinu, razmatrati Onoga koji je ljubav, uzrok je dubokog duhovnog ozdravljenja i obraćenja. Oni koji se klanjaju svjedoče pred svijetom vjeru i ljubav prema našem Gospodinu i tako pridonose da se i drugi približe njemu, jer On čeka raširenih ruku kako bi prihvatio svakog čovjeka koji ga traži iskrena srca. Mnogi su pronašli odgovor na svoje probleme i na svoja pitanja, mnogi su napokon uspjeli oprostiti i otvoriti svoje srce milosti; drugi su bili rasvijetljeni, te su otkrili zvanje za redovnički, posvećeni život ili život u obitelji posjećujući kapelu klanjanja.
Mnoge osobe svjedoče da nikada prije nisu prešle prag neke crkve dok ih je Gospodin iznenadno privukao u kapelu klanjanja u kojoj su našli za njih nepoznat mir, onaj mir koji može dati samo Krist.
