Što je Euharistija?
Bolje bi bilo pitati se tko je Euharistija, jer Euharistija nije neka stvar, nije neki predmet, već utjelovljena božanska osoba Isusa Krista. Euharistija znači „zahvala“. To je zahvala Bogu za neizmjerni dar samoga sebe koji nam se daje po Sinu Božjemu, koji se predao za nas i koji nam se daje da bismo imali život vječni, kako bi nam ostao suputnik do kraja svijeta.
Euharistija je u osnovi čin slavljenja Svete Mise. Sveta Misa je uprisutnjenje jedine Kristove žrtve na križu. On se iz ljubavi prema Ocu i nama dragovoljno predao u spasiteljskoj Žrtvi da bi nas otkupio od grijeha, smrti i sotone.
Euharistija je sakramentalni znak, koji označava vidljivi znak koji upućuje na duboku stvarnost, otajstvo, a to je prisutnost Boga u osobi Sina. Osim toga, ona uprisutnjuje istu Žrtvu spasenja, to jest otkupljenje ostvareno po Isusu Kristu za nas na križu. Primajući Euharistiju ulazimo u zajedništvo s Bogom i jedni s drugima.
Euharistija je neizmjerni dar koji nam Isus Krist daruje na Posljednjoj večeri te nam ga ostavlja kao spomen-čin na Žrtvu koju je prinio sljedeći dan na Golgoti. Sasvim nam se predao na sakramentalan način u kruhu i vinu. „Uzmite i jedite: ovo je tijelo moje“, rekao je dajući im blagoslovljeni i razlomljeni kruh.
„Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnoga saveza, koja će se proliti za vas, i za sve ljude na oproštenje grijeha.“, rekao je kad je uzeo kalež s vinom. U isto vrijeme dao nam je dar svećeništva kad je na Veliki četvrtak naložio: “Činite to meni na spomen!“, predviđajući svoju muku na Veliki petak.
Euharistija nam je darovana da je slavimo i razmatramo. Svako euharistijsko bogoslužje je klanjanje. Gospodin nam je stoga na Posljednjoj večeri ostavio svećeništvo da bi se mogla ovjekovječiti njegova Žrtva i prisutnost njegove osobe, te tako ispuniti obećanje da će ostati s nama do kraja svijeta.
Sveti Franjo Asiški je govorio: „Ljudi neka dršću, svijet neka se trese, a Nebo ostane ganuto kad se na oltaru u svećeničkoj ruci pojavi Sin Božji.“
Papa Benedikt XVI. još je kao kardinal Ratzinger o svećeništvu i Euharistiji rekao sljedeće:
„Što bi od nas bilo bez Euharistije? Ne bi postojala Crkva, ne bi bilo sakramenata, ne bi bilo svećenika, ne bi bilo Prisutnosti, ta jedina prisutnost osobe Isusa Krista; ne bi postojala otkupiteljska Žrtva.“
„Svećenik otvara Nebo da bi Krist sišao na zemlju. Svećenik ne djeluje sam po sebi, već se zaodjenuo Kristom, i ne samo izvana, već iznad svega u sebi. Gospodin je zagospodario nad njim. On više ne pripada sebi, zato Gospodin djeluje po svećeniku.“
„Gospodin je prisutan, i preko svećenikovih usta izgovara svete riječi koje pretvaraju zemaljske stvari u božanska otajstva. Misa nije samo gozba, u Misi je prisutna i žrtva. On je prisutan.“
„Žrtva božanske ljubavi koja je razdijelila hramsku zavjesu, koja je podijelila na dvoje zid koji je dijelio Boga od svijeta, to je Misa. To je stvarnost Euharistije. To je njezina veličina. Otkupljenje je prisutno, jer je raspeta Ljubav prisutna. Koplje rimskog vojnika probolo je duboko Srce Božje. Krist je probio Nebo u času smrti na križu i uvijek to ponavlja za vrijeme Euharistije. Ukratko, Euharistija je znak Gospodinove prisutnosti, također prisutnost njegove otkupiteljske Žrtve kao spomen njegove muke, isto je tako znak zajedništva s Bogom i braćom ljudima. Gdje je Euharistija tamo je Isus Krist, tamo je Bog. Euharistiju također nazivamo Presveti Oltarski Sakrament.
Euharistija je u osnovi čin slavljenja Svete Mise. Sveta Misa je uprisutnjenje jedine Kristove žrtve na križu. On se iz ljubavi prema Ocu i nama dragovoljno predao u spasiteljskoj Žrtvi da bi nas otkupio od grijeha, smrti i sotone.
Euharistija je sakramentalni znak, koji označava vidljivi znak koji upućuje na duboku stvarnost, otajstvo, a to je prisutnost Boga u osobi Sina. Osim toga, ona uprisutnjuje istu Žrtvu spasenja, to jest otkupljenje ostvareno po Isusu Kristu za nas na križu. Primajući Euharistiju ulazimo u zajedništvo s Bogom i jedni s drugima.
Euharistija je neizmjerni dar koji nam Isus Krist daruje na Posljednjoj večeri te nam ga ostavlja kao spomen-čin na Žrtvu koju je prinio sljedeći dan na Golgoti. Sasvim nam se predao na sakramentalan način u kruhu i vinu. „Uzmite i jedite: ovo je tijelo moje“, rekao je dajući im blagoslovljeni i razlomljeni kruh.
„Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnoga saveza, koja će se proliti za vas, i za sve ljude na oproštenje grijeha.“, rekao je kad je uzeo kalež s vinom. U isto vrijeme dao nam je dar svećeništva kad je na Veliki četvrtak naložio: “Činite to meni na spomen!“, predviđajući svoju muku na Veliki petak.
Euharistija nam je darovana da je slavimo i razmatramo. Svako euharistijsko bogoslužje je klanjanje. Gospodin nam je stoga na Posljednjoj večeri ostavio svećeništvo da bi se mogla ovjekovječiti njegova Žrtva i prisutnost njegove osobe, te tako ispuniti obećanje da će ostati s nama do kraja svijeta.
Sveti Franjo Asiški je govorio: „Ljudi neka dršću, svijet neka se trese, a Nebo ostane ganuto kad se na oltaru u svećeničkoj ruci pojavi Sin Božji.“
Papa Benedikt XVI. još je kao kardinal Ratzinger o svećeništvu i Euharistiji rekao sljedeće:
„Što bi od nas bilo bez Euharistije? Ne bi postojala Crkva, ne bi bilo sakramenata, ne bi bilo svećenika, ne bi bilo Prisutnosti, ta jedina prisutnost osobe Isusa Krista; ne bi postojala otkupiteljska Žrtva.“
„Svećenik otvara Nebo da bi Krist sišao na zemlju. Svećenik ne djeluje sam po sebi, već se zaodjenuo Kristom, i ne samo izvana, već iznad svega u sebi. Gospodin je zagospodario nad njim. On više ne pripada sebi, zato Gospodin djeluje po svećeniku.“
„Gospodin je prisutan, i preko svećenikovih usta izgovara svete riječi koje pretvaraju zemaljske stvari u božanska otajstva. Misa nije samo gozba, u Misi je prisutna i žrtva. On je prisutan.“
„Žrtva božanske ljubavi koja je razdijelila hramsku zavjesu, koja je podijelila na dvoje zid koji je dijelio Boga od svijeta, to je Misa. To je stvarnost Euharistije. To je njezina veličina. Otkupljenje je prisutno, jer je raspeta Ljubav prisutna. Koplje rimskog vojnika probolo je duboko Srce Božje. Krist je probio Nebo u času smrti na križu i uvijek to ponavlja za vrijeme Euharistije. Ukratko, Euharistija je znak Gospodinove prisutnosti, također prisutnost njegove otkupiteljske Žrtve kao spomen njegove muke, isto je tako znak zajedništva s Bogom i braćom ljudima. Gdje je Euharistija tamo je Isus Krist, tamo je Bog. Euharistiju također nazivamo Presveti Oltarski Sakrament.