Zašto se klanjati?
Zato jer je on Bog.
„Glavni je čin kreposti bogoštovlja klanjanje. Klanjati se Bogu znači priznati ga kao Boga, kao Stvoritelja i Spasitelja, Gospodina i Gospodara svega što postoji, kao beskonačnu i milosrdnu Ljubav. „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i njemu jedinomu služi“ (Lk 4, 8), kaže Isus navodeći Ponovljeni zakon (Pnz 6, 13). Klanjati se Bogu znači priznati, s poštovanjem i posvemašnjom podložnošću, „ništavilo stvorenja“, jer ono ne postoji doli po Bogu. (Katekizam Katoličke Crkve, 2096)
Klanjati se Bogu znači, kao što to čini Marija u hvalospjevu „Veliča“, hvaliti ga, uzvisivati ga i poniziti se priznajući sa zahvalnošću da je on učinio velike stvari i da je njegovo ime sveto. Klanjanje jedinom Bogu oslobađa čovjeka od zatvaranja u sebe, od ropstva grijehu i od idolopoklonstva prema svijetu. (Katekizam Katoličke Crkve, 2097)
Sotona je u svojoj neizmjernoj oholosti i slijepoj bezumnosti htio sebe postaviti na mjesto Boga pa nije htio da se Bogu klanjamo. Tko odbacuje klanjati se Bogu završava u klanjanju đavlu – otvoreno ili prikriveno klanja se novcu, moći, strastima, idolima, praznovjerju – jer sudjelujući s njim u pobuni, već je pao u njegovo ropstvo.
„Glavni je čin kreposti bogoštovlja klanjanje. Klanjati se Bogu znači priznati ga kao Boga, kao Stvoritelja i Spasitelja, Gospodina i Gospodara svega što postoji, kao beskonačnu i milosrdnu Ljubav. „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i njemu jedinomu služi“ (Lk 4, 8), kaže Isus navodeći Ponovljeni zakon (Pnz 6, 13). Klanjati se Bogu znači priznati, s poštovanjem i posvemašnjom podložnošću, „ništavilo stvorenja“, jer ono ne postoji doli po Bogu. (Katekizam Katoličke Crkve, 2096)
Klanjati se Bogu znači, kao što to čini Marija u hvalospjevu „Veliča“, hvaliti ga, uzvisivati ga i poniziti se priznajući sa zahvalnošću da je on učinio velike stvari i da je njegovo ime sveto. Klanjanje jedinom Bogu oslobađa čovjeka od zatvaranja u sebe, od ropstva grijehu i od idolopoklonstva prema svijetu. (Katekizam Katoličke Crkve, 2097)
Sotona je u svojoj neizmjernoj oholosti i slijepoj bezumnosti htio sebe postaviti na mjesto Boga pa nije htio da se Bogu klanjamo. Tko odbacuje klanjati se Bogu završava u klanjanju đavlu – otvoreno ili prikriveno klanja se novcu, moći, strastima, idolima, praznovjerju – jer sudjelujući s njim u pobuni, već je pao u njegovo ropstvo.
