Misija
Crkva je od Boga pozvana i stoji u svijetu kao zajednica pozvanih, ona je oruđe Božjega glasa, a iz toga proizlazi da i sama treba pozivati i to preko: propovijedanja Evanđelja, slavljenjem euharistije i drugih sakramenata, molitvom i služenjem u ljubavi. Takva živa crkva rađa život, a osobito nova duhovna zvanja.
Uzimajući Kristove riječi iz Evanđelja…“molite gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju…“ Mt 9,37, one nam stoje kao zapovijed, kao osnova za pastoral zvanja. Molitva u ime Gospodina Isusa istodobno je i molitva Duhu Svetome i ona biva od Boga uslišana jer je ona izraz temeljne potrebe crkve a to su nova zvanja.
Pastoral zvanja je jedno od temeljnih djelovanja Crkve koje prožima cijelo njeno pastoralno djelovanje. Papa Ivan Pavao II je još 1983. godine izjavio “Problem svećeničkih zvanja, a tako i muških i ženskih redovničkih zvanja, jest, želim to otvoreno reći, temeljni problem Crkve“.
Pastoral zvanja izrasta iz otajstva Crkve i njoj se stavlja na službu, on izvire iz djelotvorne vjere, koju treba stalno produbljivati, jer živa vjera je temelj i duša pastorala zvanja. U cjelokupnom vjerničkom djelovanju trebamo biti stalno vođeni vjerom, stalno moliti jer je to za djelovanje u pastoralu zvanja DUŠA APOSTOLATA. Neprestano pozivanje na vjeru i produbljivanje iste je pouzdani temelj motivacije kod onih koju odgovaraju na Božji poziv.
Dužnost je cijele kršćanske zajednice da se brine za zvanja i u tome mora biti vođena vjerom. Sva je Crkva pozvana i poslana u svijet da snagom Duha Svetoga nastavi Kristovo poslanje, „…da bude zajednica života, ljubavi i istine, on je uzima i kao oruđe otkupljenja svih i šalje ga svemu svijetu kao svjetlo svijeta i sol zemlje.“ (Kako nam kažu dokumenti II VS LG 9 i EN 14.)
Sva je Crkva pozvana i poslana, a iz toga slijedi da je i svaki član Crkve, na temelju općeg svećeništva Božjega naroda, ima udjela u poslanju Crkve i to priznavanjem vjere, evangelizacijom te sudjelovanjem u euharistiji i ostalim sakramentima, te djelotvornom i svjedočanskom ljubavlju.
Kad je Krist osnovao Crkvu, htio je postaviti u njoj različite službe za služenje zajednici: “jedne je postavio kao apostole druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, a jedne kao pastire i učitelje da opremi svete za ispunjavanje njihovih dužnosti u izgrađivanju Tijela Kristova.“ Ef 4,11
Kristov poziv preko apostola i njihovih nasljednika, biskupa, da budu učitelji vjere, svećenici i službenici duhovnog vođenja, trajat će do kraja vremena. Vjera nam je jedino jamstvo da Gospodin Isus neće nikada prestati po Svetom Duhu pozivati muškarce i žene među svoje sljedbenike, koji trebaju biti sluge i svjedoci.
vlč. Siniša Dudašek
povjerenik za pastoral duhovnih zvanja
Uzimajući Kristove riječi iz Evanđelja…“molite gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju…“ Mt 9,37, one nam stoje kao zapovijed, kao osnova za pastoral zvanja. Molitva u ime Gospodina Isusa istodobno je i molitva Duhu Svetome i ona biva od Boga uslišana jer je ona izraz temeljne potrebe crkve a to su nova zvanja.
Pastoral zvanja je jedno od temeljnih djelovanja Crkve koje prožima cijelo njeno pastoralno djelovanje. Papa Ivan Pavao II je još 1983. godine izjavio “Problem svećeničkih zvanja, a tako i muških i ženskih redovničkih zvanja, jest, želim to otvoreno reći, temeljni problem Crkve“.
Pastoral zvanja izrasta iz otajstva Crkve i njoj se stavlja na službu, on izvire iz djelotvorne vjere, koju treba stalno produbljivati, jer živa vjera je temelj i duša pastorala zvanja. U cjelokupnom vjerničkom djelovanju trebamo biti stalno vođeni vjerom, stalno moliti jer je to za djelovanje u pastoralu zvanja DUŠA APOSTOLATA. Neprestano pozivanje na vjeru i produbljivanje iste je pouzdani temelj motivacije kod onih koju odgovaraju na Božji poziv.
Dužnost je cijele kršćanske zajednice da se brine za zvanja i u tome mora biti vođena vjerom. Sva je Crkva pozvana i poslana u svijet da snagom Duha Svetoga nastavi Kristovo poslanje, „…da bude zajednica života, ljubavi i istine, on je uzima i kao oruđe otkupljenja svih i šalje ga svemu svijetu kao svjetlo svijeta i sol zemlje.“ (Kako nam kažu dokumenti II VS LG 9 i EN 14.)
Sva je Crkva pozvana i poslana, a iz toga slijedi da je i svaki član Crkve, na temelju općeg svećeništva Božjega naroda, ima udjela u poslanju Crkve i to priznavanjem vjere, evangelizacijom te sudjelovanjem u euharistiji i ostalim sakramentima, te djelotvornom i svjedočanskom ljubavlju.
Kad je Krist osnovao Crkvu, htio je postaviti u njoj različite službe za služenje zajednici: “jedne je postavio kao apostole druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, a jedne kao pastire i učitelje da opremi svete za ispunjavanje njihovih dužnosti u izgrađivanju Tijela Kristova.“ Ef 4,11
Kristov poziv preko apostola i njihovih nasljednika, biskupa, da budu učitelji vjere, svećenici i službenici duhovnog vođenja, trajat će do kraja vremena. Vjera nam je jedino jamstvo da Gospodin Isus neće nikada prestati po Svetom Duhu pozivati muškarce i žene među svoje sljedbenike, koji trebaju biti sluge i svjedoci.
vlč. Siniša Dudašek
povjerenik za pastoral duhovnih zvanja