VARAŽDIN, 10. 10. 2020.

---

Petar Krašek iz Župe svete Marije Magdalene u Ivancu zaređen je za đakona Varaždinske biskupije u subotu 10. listopada.

Ređenje se zbilo tijekom svečanog euharistijskog slavlja koje je u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Varaždinu predvodio varaždinski biskup mons. Bože Radoš.

U zajedništvu s našim mjesnim biskupom bili su mons. Josip Mrzljak, biskup u miru, zatim kanonici Stolnog kaptola, svećenici iz centralnih biskupijskih ustanova, župnici varaždinskih župa te drugi svećenici. U katedrali su se okupili i vjernici laici iz obiteljskog i prijateljskog kruga bogoslova Petra.

Pozdravljajući okupljene biskup Radoš je podsjetio na riječi kardinala Josepha Ratzingera kako ‘ređenje đakona ili svećenika snažnije govori od svih naših govora da Bog nije prestao pozivati’. “Bog je pozvao Petra Krašeka da pristupi oltaru kako bi mu Gospodin dao dar, dar đakonata, koji nije samo za njega, nego dar za cijelu Crkvu”, poručio je uvodno varaždinski biskup.

Kandidat Petar Krašek je tijekom misnog slavlja javno pristupio na poziv preč. mr. Anđelka Košćaka, donedavnog rektora Nadbiskupijskog bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu, sada biskupskog vikara za kler i povjerenika za kulturnu baštinu, koji je svojim riječima garantirao da je ‘mladi bogoslov dostojan svete službe’, na što se Petar Krašek odazvao riječima “Evo me”.

Uslijedila je biskupova homilija u kojoj je, polazeći od Riječi Božje, približio vjernicima službu đakonata. Biskup je naglasio kako ne možemo razumjeti Božji poziv bez da se ne vratimo na Izvor, na Riječ Božju. Taj izvor nam u svakom trenutku daje svježinu da možemo razumjeti Božji poziv, poručio je biskup Radoš te podsjetio kako je Novi zavjet prepun zapisa o služiteljima - đakonskoj službi.

Ljudi puni vjere

- Nit služenja kao da je ključna nit Novoga zavjeta. U temelju kršćanskog života stoji - nit služenja. Naslanja se na onoga koji je došao služiti, da svoj život dadne kao otkupninu za mnoge. Davanje života je potpuno služenje. Možemo kazati kako je Isus prvi đakon, on je živa slika u koju se zagleda svaki đakon da bi mogao sebi dopustiti moliti Gospodina da ga učini vjerodostojnim slike Krista koji je došao služiti - poručio je biskup.

Nadalje je biskup Radoš kazao kako Sveto Pismo baca sjeme koje raste i razvija se u tradiciji Crkve te postaje vidljivo, ali autentično sjeme Evanđelja. Podsjetio je varaždinski biskup na rečenicu iz Djela apostolskih; “Zajednica raste snagom Duha, milošću Božjom”.

- Očito da ne mogu svi imati isto mjesto u zajednici, ali svaki od njih bi trebao imati dostojno mjesto i biti poslužen. U zajednici Crkve nitko ne može ostati po strani. Zato i apostoli govore narodu neka izaberu među sobom ljude koji su na dobrom glasu. Traže one ljude u čiji glas nitko ne sumnja, koji su puni Duha Božjega i ne računaju samo za sebe. Trebaju ljude pune vjere. Ovdje već vidimo zajedništvo između apostola i naroda. Apostoli određuju kriterije, a na zajednici je da prepozna one koji imaju tražene osobine i kvalitete Duha Svetoga - kazao je biskup u homiliji.

Preko Evanđelja biskup je u svojoj propovijedi približio vjernicima sliku đakonata, a đakonskom je kandidatu kazao što ga očekuje u njegovoj službi. Podcrtao je biskup Isusove riječi iz Evanđelja: “Ne boj se!”

Onima koje poziva - Isus govori u imperativu!

- Nemoj se bojati službe koja je pred tobom. Kada pogledamo službu na koju nas Bog poziva, prvo što osjećamo jest da smo nedostojni. Bog ne poziva one koji su već potpuno dostojni, nego ih čini dostojnima tako da budu uho i srce; uho koje sluša i srce koje s ljubavlju prihvaća ono što Bog po njemu želi dati drugima. “Ne boj se stado malo, svidjelo se ocu vašemu”. Ovdje dolazimo do temelja poziva svakoga od nas. Zašto je netko izabran za određenu službu u Crkvi? Zato što se svidješe tako Bogu, a ne nama. Možda je Bog učinio takav pomak u našoj nutrini da smo osjetili ljepotu ove službe, ali prije nego smo mi otkrili da se nama sviđa, Bogu se svidjelo da nam da, zato što smo maleni i nismo dostojni ove službe. U tome svjetlu prolazi cijeli naš život. Kad god izgubimo ovu temeljnu nit da nismo dostojni, tada gubimo i nit po kojoj Bog može moćno djelovati u našem životu. Onima koje poziva, Isus govori u imperativu, daje im jasan put koji Gospodin određuje. “Prodajte sve što imate”. Isus želi kazati Petru ‘prodaj sebe’ i podaj sebe za milostinju za dar drugima i imat ćeš blago u Bogu. Danas molimo Gospodina da ovo darivanje blaga ne bude znak odvajanja od nečega, nego povjerenje u Boga da smije staviti u tvoje ruke blago svoga života. To je iskustvo darivanja za vječnost, snažni govor vjere i ljubavi. Molimo da sve svoje blago staviš u ruke Božje i neka ga on čuva kao što majka čuva blago svoje djece. Mi sami ne možemo čuvati svoje blago jer se nalazi u glinenim posudama, samo ga Bog može sačuvati - poručio je biskup.

U nastavku homilije mons. Bože Radoš je okupljenim vjernicima, a ponajprije đakonskom kandidatu Petru, govorio o dvije slike o kojima Isus govori apostolima; “neka vam bokovi budu opasani” te “neka nam svjetiljka bude upaljena”.

- Onaj tko se stavi u službu Boga treba svoje haljine povezati, biti spreman na put s Gospodinom. Nemam više svoj put, već Gospodin ima svoj cilj sa mnom. A na tom putu sam pozvan služiti; to je znak prepoznavanja Krista u zajednici. Đakon, svećenik ili biskup kada služi, to je zato što u njemu želi Krist posluživati. Često se kitimo time da smo pozvani služiti, ali ovo ogledalo bismo često trebali staviti pred sebe. Od najsitnijih stvari do služenja potpunom životu. To će biti trajni ispit savjesti našega života. Tvoja služba je služba služenja. Danas opaši svoju haljinu, možeš ići gdje te Gospodin šalje. Neka od jutra do navečer bude spremnost u tebi da služiš, jer ne znamo kada Gospodin želi doći i služiti po tebi. Neka nam svjetiljka bude upaljena. Svećenik ili đakon je onaj koji gori i pokazuje da je Bog pored svog naroda. Svjetiljka može gorjeti ako je stalno nadolijevamo, čistimo; ne smije nikad ponestati ulja. Kuća koja je osvijetljena uvijek nekoga čeka, zna da uvijek ima života. Neka u tvojoj kući uvijek ima života, da uvijek čekaš druge, onoga koji ulazi u život. Nemoj biti mrtav. Svjetiljka koja gori je znak vjere, znak da Gospodin prolazi kroz naš život, da svaki čas može pokucati. Od danas preuzimaš na sebe odgovornost da svaki dan nadolijevaš ulja u svjetiljku svoje vjere; da uzmeš ulje, časoslov, i da ga ulijevaš u svoju nutrinu kako mogla svijetliti i dalje. Svjetiljka je znak i Božje Riječi, a tvoja služba bit će naviještanje Božje Riječi. Onaj tko iznutra gori može dalje prenijeti taj svoj plamen. Onaj tko naviješta Evanđelje, ne služi se samo usnama i jezikom, već cijelim životom. Da bi prenijeli Riječ Božju, svjetlo našega života treba biti zapaljeno, kako bi se svjetlo moglo zapaliti i kod onih kojima ga donosimo - poručio je biskup Radoš novozaređenom đakonu Petru Krašeku.

“Neka Krist bude središte tvog života”

Nakon homilije biskupa Bože Radoša uslijedio je završni obred primanja bogoslova Petra među đakone, a u đakonsko ruho odjenuo ga je njegov domaći župnik, vlč. Kristijan Stojko. Na kraju đakonskog ređenja i svete mise biskup Radoš se zahvalio svima čije su ruke i molitve pomogle i podržavale novozaređenog đakona Petra. Zahvalio je tako, u prvom redu, mons. Josipu Mrzljaku, koji ga je primio u bogosloviju i pratio molitvama. Zahvalio je biskup svim bogoslovima i odgojiteljima u sjemeništu, među kojima su na misnom slavlju bili prisutni; preč. Anđelko Košćak, preč. Vlado Razum, vlč. Ivica Cujzek i vlč. Josip Đurin. Zahvalu je biskup uputio cijeloj Župi svete Marije Magdalene Ivanec; vlč. Kristijanu Stojku, župniku, vlč. Andriji Kopjaru, župnom vikaru, kao i preč. Stjepanu Najmanu, koji je, kao tada dugogodišnji župnik, krstio Petra Krašeka. Zahvalio je biskup roditeljima i obitelji đakona Petra te poručio neka ga i dalje prate u molitvama.

- Tebi dragi đakone, želim da te Bog prati na tvome putu da svaki dan nadolijevaš ulje u svjetiljku svoje vjere, da nastojiš od vjere živjeti. Da ne budeš centar svijeta sam sebi, nego da Krist bude središte tvoga života, jer kad je Krist u središtu onda su i oni najpotrebniji kojima si poslan jako blizu - zaključio je biskup Bože Radoš.
 

---