Lovro Biškup i Filip Jakupec po rukama varaždinskog biskupa Bože Radoša zaređeni za svećenike
VARAŽDIN, 13. 6. 2020.
Radosno, raspjevano, svečano i emotivno bilo je u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u subotu 13. lipnja na blagdan svetog Antuna Padovanskoga. Naime, varaždinski biskup Bože Radoš je tijekom svečanog euharistijskog slavlja za svećenike Varaždinske biskupije zaredio Lovru Biškupa iz Župe svetog Vida u Varaždinu te Filipa Jakupeca iz Župe svetog Vida u Pitomači.
U zajedništvu s biskupom Radošem bio je mons. Josip Mrzljak, biskup u miru, zatim kanonici Stolnog kaptola i najbliži suradnici, odgojitelji Nadbiskupijskog bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu, župnici iz župa ređenika, i ostali svećenici. Svečanosti je nazočilo mnoštvo vjernika među kojima su bili roditelji, rodbina, prijatelji i župljani iz župa ređenika, sestre redovnice, bogoslovi, kao i ostali vjerni puk naše mjesne Crkve.
Sve je okupljene u Kristu na početku misnog slavlja srdačno pozdravio biskup Radoš koji će također dugo pamtiti ovaj dan budući da su mu ova dvojica mladomisnika prvi ređenici koje je pomazao za svećenike Katoličke Crkve.
U uvodu misnog slavlja domaćin, biskup Bože Radoš, je rekao kako je crkva varaždinska u crkvi Blažene Djevice Marije, majke svih naših crkava, sabrana u molitvi zajedno s dvojicom ređenika.
“Gospodine, nismo dostojni, ali nas tvoja ljubav može učiniti dostojnima”
- Sinoć su Lovro i Filip pred Presvetim Oltarskim Sakramentom šaputali Bogu kako je svećeničko ređenje njegova zadnja velika riječ u njihovom životu. Njegov zadnji konačni i neopoziv poziv. Zato je danas tako svečano. Svi smo mi ovdje da sklopimo ruke. U radosti ovoga dana želimo slaviti Boga koji će našu braću pridružiti zboru prezbitera. Gospodine, nismo dostojni, ali nas tvoja ljubav može učiniti dostojnima. Njoj se skrušeni prepuštamo - poručio je biskup.
Nakon uvodnog dijela svete mise ređenike je pozvao rektor Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa u Zagrebu, preč. Anđelko Košćak, svećenik Varaždinske biskupije, jamčeći pritom da su ‘dostojni svete službe’.
Uslijedila je propovijed u kojoj je varaždinski biskup razmatrao nad odlomkom Ivanova evanđelja koje donosi Isusovo pitanje Petru „Ljubiš li me?“, što je ujedno i svećeničko geslo mladomisnika Filipa i Lovre. Biskup je, obraćajući se ređenicima, kazao kako su njih dvojica prijatelji Božji, oni kojima Bog želi sve priopćiti. Želi u vaše dlanove, srca i jezik upisati svoju riječ kako bi je mogli nositi, poručio je biskup izabranicima te potom razmatrao potom nad Ivanovim evanđeljem, konkretno nad 21. poglavljem, za kojeg je kazao kako je tzv. Ivanov post scriptum.
Božja mreža koja zahvaća mnoštvo
- 21. poglavlje Ivanova evanđelja je kao preporuka i ogledalo onima koji imaju službu u Crkvi; biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama. Benedikt XVI. kaže da je to naše svećeničko poglavlje. “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim.” Kratko se zaustavimo na ovom intimnom susretu Isusa i njegovih učenika, posebno Petra. Isus je na obali dok učenici ribare. Dok bacaju mreže na svoju ruku, mreže su prazne. Ali onaj koji stoji na obali, vikne im neka bace mrežu na desnu stranu. “Bacite mrežu moje Riječi i uhvatit će se”. I zaista, ljudska riječ i ljudska mreža ništa ne zahvaćaju, ali Božja mreža zahvaća mnoštvo i to tako da će i druge učenike morati pozvati da se pridruže. Trebat će stalno pozivati nove ljude, nove đakone, mladiće koji će doći i izvlačiti mreže Božje Riječi koja je puna onih koje Bog želi privući k sebi i spasiti - poručio je biskup u propovijedi.
U nastavku homilije mons. Radoš je vjernicima približio još jednu sliku sa susreta Isusa s Petrom i ostalim učenicima na obali. Radi se o žeravici i pečenoj ribi.
- Kada sam razmišljao o ovome sjetio sam se, možda su to ona žeravica i vatra koju je Petar ostavio u dvoru velikoga svećenika, onda kada je Isus otišao, a Petru je bilo hladno. Osjetio je hladnoću svoje nutrine, jer nema onoga koji ga grije, pa je potražio neku novu žeravicu i novo društvo da bi se ugrijao. Možda ga je i savjest podsjetila, “Petre, zašto si me zatajio?” Sigurno mu ta vatra i to zatajenje nisu izašli iz duše. Zato na ovom jezeru Isus ima za Petra dodatna pitanja. Petar je pozvan od Isusa da mu dade ključ kojim će otključavati nebo i zemlju. Opraštat će ljudima grijehe, bit će put Božje milosti. Ali taj ključ je još uvijek kod Isusa, još mu ga nije stavio u ruke, samo mu je dao obećanje. Zašto? Zato što bi ga Petar izgubio na križnome putu kada toliko puta nije znao čuvati ključ Božje ljubavi i povjerenja. Prije nego što stavi ključeve Petru u ruke treba otključati trezore Petrovog života. Ono što nam je jako vrijedno, ne stavljamo pod jedan ključ, već pod različiti šifre. Tako će Isus uzeti šifru svoje ljubavi da korak po korak otključa Petra. Time mu poručuje da želi ući u sve prostore njegova bića i želi ga osloboditi da živi slobodno. Samo onaj koji je slobodan može drugima naviještati slobodu po onome ključu koji je Krist dao - poručio je biskup Radoš.
Biskup Bože Radoš: “Istinski ljubite Gospodina”
Podsjetio je biskup u nastavku kako Isus, dok Petru povjerava službu, ima samo jedno pitanje: “Ljubiš li me?” To je temeljno pitanje, dodao je mons. Radoš mladomisnicima.
- Kardinal Carlo Martini je kazao kako je često kao nadbiskup Milana imao mnoge dosjee ispred sebe ne bi li trebao odlučiti o nekim službama u Crkvi. Bilo je tu puno pitanja na koje su kandidati davali odgovore, ali nije bilo pitanja kako kandidat stoji s ljubavi prema Isusu. To je temeljno pitanje, sva druga se postavljaju nakon toga i dobivaju svoj smisao samo u svjetlu ovog pitanja. Dragi izabranici, izabrali ste najljepše geslo. “Gospodine ti sve znaš, ti znaš da te volim.” Samo takvi možete leći ovdje pred oltar i ustati u novi život. Ovo je preduvjet za svaki dekret - da istinski ljubimo Gospodina - kazao je biskup Radoš.
U završnim riječima svoje propovijedi, biskup je mladomisnicima ponovio Isusove riječi “Pođi za mnom”. Neka svi vaši planovi ostanu pokopani u zemlji i dopustite Gospodinu neka vas on vodi, naglasio je biskup.
- Nemojte imati svoje ciljeve, nego neka Gospodin ima svoje puteve kojim želi voditi vas i one koje će vam povjeriti. Petar se nakon razgovora s Isusom oči u oči okrenuo i već je dobio hrabrosti, rekli bismo i oholosti da može suditi drugima. Gleda na Ivana i pita Isusa “Što ćemo s ovim”. Ivan mu je uvijek bio konkurencija, Ivan je čovjek koji više ljubi. Zna to i Petar. “Što to tebe briga?”, kaže mu Krist uz poruku “Ti idi za mnom!” Čut ćete sa svih strana kako biskup nije dobar, kako nije pravi pastir, kako su stariji svećenici otišli krivim putem. Čut ćete kako je Crkva izgubila svoju srž. Može li to za mene biti isprika da ne budem potpuno Božji? Isus kaže: “To tebe nije briga. Ti idi za mnom.” Dragi izabranici ređenici, želim vam upravo da to stalno odzvanja u vašim ušima. Kada čujete za ono što nije dobro, sjetite se tih riječi “Što to vas briga? Vi pođite za mnom.” Ispovijedajte ljubav i recite svakoga časa dušom i srcem: “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim” - rekao je biskup Radoš tijekom homilije izabranicima.
Nakon obreda ređenja, ređenike su u svećeničko ruho odjenuli njihovi župnici; pater Mirko Kemiveš i vlč. Ivica Puškadija.
Obitelj je kolijevka zvanja
Na kraju mise, prije nego su novi svećenici Lovro Biškup i Filip Jakupec okupljenim vjernicima udijelili svoj mladomisnički blagoslov, biskup Radoš je kazao nekoliko riječi zahvale. Zahvalio se najprije mons. Josipu Mrzljaku, biskupu u miru, što je mladomisnike primio u sjemenište i pratio ih brigom i molitvom te im podijelio sakrament svetoga reda đakonata.
Zahvalio se biskup i prisutnim odgojiteljima iz sjemeništa, preč. Anđelku Košćaku i vlč. Ivici Cujzeku, kao i svim ostalim odgojiteljima i duhovnicima koji su molitvom i riječju bogoslovima pokazivali put do oltara. Zahvalio se Papinskom zavodu “Germanicum et Hungaricum”, gdje su naši mladomisnici tri godine studirali i duhovno sazrijevali. Zahvalio je potom biskup župnicima župa svetoga Vida u Varaždinu i Pitomači, vlč. Ivici i p. Mirku, kao i svim ostalim ocima kapucinima, te vjernicima koji su pratili ređenike na njihovom putu. Zahvalio se i župnicima župa u kojima su mladomisnici odradili svoj đakonski praktikum, preč. Izidoru Fereku (Sveti Ilija) i vlč. Marku Racu (Đurđevac), kao i sestrama redovnicama i svim vjernicima iz tih župa.
Posebnu zahvalu biskup je uputio obiteljima mladomisnika, kazavši kako je obitelj kolijevka zvanja. Dobra obitelj, naglasio je biskup, ne zatvara svoju djecu, već je kao ravna pista iz koje djeca polijeću u život. Želim vam da u svojoj djeci, sada svećenicima, imate radost i neka vas po njima i u njima Bog blagoslovi.
Na kraju se zahvalio biskup svima koji su pripremali euharistijsko slavlje; ceremonijalu preč. Mariju Kopjaru, predstojniku Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu, svim bogoslovima, sakristanki i pjevačima.
Radosno, raspjevano, svečano i emotivno bilo je u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u subotu 13. lipnja na blagdan svetog Antuna Padovanskoga. Naime, varaždinski biskup Bože Radoš je tijekom svečanog euharistijskog slavlja za svećenike Varaždinske biskupije zaredio Lovru Biškupa iz Župe svetog Vida u Varaždinu te Filipa Jakupeca iz Župe svetog Vida u Pitomači.
U zajedništvu s biskupom Radošem bio je mons. Josip Mrzljak, biskup u miru, zatim kanonici Stolnog kaptola i najbliži suradnici, odgojitelji Nadbiskupijskog bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu, župnici iz župa ređenika, i ostali svećenici. Svečanosti je nazočilo mnoštvo vjernika među kojima su bili roditelji, rodbina, prijatelji i župljani iz župa ređenika, sestre redovnice, bogoslovi, kao i ostali vjerni puk naše mjesne Crkve.
Sve je okupljene u Kristu na početku misnog slavlja srdačno pozdravio biskup Radoš koji će također dugo pamtiti ovaj dan budući da su mu ova dvojica mladomisnika prvi ređenici koje je pomazao za svećenike Katoličke Crkve.
U uvodu misnog slavlja domaćin, biskup Bože Radoš, je rekao kako je crkva varaždinska u crkvi Blažene Djevice Marije, majke svih naših crkava, sabrana u molitvi zajedno s dvojicom ređenika.
“Gospodine, nismo dostojni, ali nas tvoja ljubav može učiniti dostojnima”
- Sinoć su Lovro i Filip pred Presvetim Oltarskim Sakramentom šaputali Bogu kako je svećeničko ređenje njegova zadnja velika riječ u njihovom životu. Njegov zadnji konačni i neopoziv poziv. Zato je danas tako svečano. Svi smo mi ovdje da sklopimo ruke. U radosti ovoga dana želimo slaviti Boga koji će našu braću pridružiti zboru prezbitera. Gospodine, nismo dostojni, ali nas tvoja ljubav može učiniti dostojnima. Njoj se skrušeni prepuštamo - poručio je biskup.
Nakon uvodnog dijela svete mise ređenike je pozvao rektor Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa u Zagrebu, preč. Anđelko Košćak, svećenik Varaždinske biskupije, jamčeći pritom da su ‘dostojni svete službe’.
Uslijedila je propovijed u kojoj je varaždinski biskup razmatrao nad odlomkom Ivanova evanđelja koje donosi Isusovo pitanje Petru „Ljubiš li me?“, što je ujedno i svećeničko geslo mladomisnika Filipa i Lovre. Biskup je, obraćajući se ređenicima, kazao kako su njih dvojica prijatelji Božji, oni kojima Bog želi sve priopćiti. Želi u vaše dlanove, srca i jezik upisati svoju riječ kako bi je mogli nositi, poručio je biskup izabranicima te potom razmatrao potom nad Ivanovim evanđeljem, konkretno nad 21. poglavljem, za kojeg je kazao kako je tzv. Ivanov post scriptum.
Božja mreža koja zahvaća mnoštvo
- 21. poglavlje Ivanova evanđelja je kao preporuka i ogledalo onima koji imaju službu u Crkvi; biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama. Benedikt XVI. kaže da je to naše svećeničko poglavlje. “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim.” Kratko se zaustavimo na ovom intimnom susretu Isusa i njegovih učenika, posebno Petra. Isus je na obali dok učenici ribare. Dok bacaju mreže na svoju ruku, mreže su prazne. Ali onaj koji stoji na obali, vikne im neka bace mrežu na desnu stranu. “Bacite mrežu moje Riječi i uhvatit će se”. I zaista, ljudska riječ i ljudska mreža ništa ne zahvaćaju, ali Božja mreža zahvaća mnoštvo i to tako da će i druge učenike morati pozvati da se pridruže. Trebat će stalno pozivati nove ljude, nove đakone, mladiće koji će doći i izvlačiti mreže Božje Riječi koja je puna onih koje Bog želi privući k sebi i spasiti - poručio je biskup u propovijedi.
U nastavku homilije mons. Radoš je vjernicima približio još jednu sliku sa susreta Isusa s Petrom i ostalim učenicima na obali. Radi se o žeravici i pečenoj ribi.
- Kada sam razmišljao o ovome sjetio sam se, možda su to ona žeravica i vatra koju je Petar ostavio u dvoru velikoga svećenika, onda kada je Isus otišao, a Petru je bilo hladno. Osjetio je hladnoću svoje nutrine, jer nema onoga koji ga grije, pa je potražio neku novu žeravicu i novo društvo da bi se ugrijao. Možda ga je i savjest podsjetila, “Petre, zašto si me zatajio?” Sigurno mu ta vatra i to zatajenje nisu izašli iz duše. Zato na ovom jezeru Isus ima za Petra dodatna pitanja. Petar je pozvan od Isusa da mu dade ključ kojim će otključavati nebo i zemlju. Opraštat će ljudima grijehe, bit će put Božje milosti. Ali taj ključ je još uvijek kod Isusa, još mu ga nije stavio u ruke, samo mu je dao obećanje. Zašto? Zato što bi ga Petar izgubio na križnome putu kada toliko puta nije znao čuvati ključ Božje ljubavi i povjerenja. Prije nego što stavi ključeve Petru u ruke treba otključati trezore Petrovog života. Ono što nam je jako vrijedno, ne stavljamo pod jedan ključ, već pod različiti šifre. Tako će Isus uzeti šifru svoje ljubavi da korak po korak otključa Petra. Time mu poručuje da želi ući u sve prostore njegova bića i želi ga osloboditi da živi slobodno. Samo onaj koji je slobodan može drugima naviještati slobodu po onome ključu koji je Krist dao - poručio je biskup Radoš.
Biskup Bože Radoš: “Istinski ljubite Gospodina”
Podsjetio je biskup u nastavku kako Isus, dok Petru povjerava službu, ima samo jedno pitanje: “Ljubiš li me?” To je temeljno pitanje, dodao je mons. Radoš mladomisnicima.
- Kardinal Carlo Martini je kazao kako je često kao nadbiskup Milana imao mnoge dosjee ispred sebe ne bi li trebao odlučiti o nekim službama u Crkvi. Bilo je tu puno pitanja na koje su kandidati davali odgovore, ali nije bilo pitanja kako kandidat stoji s ljubavi prema Isusu. To je temeljno pitanje, sva druga se postavljaju nakon toga i dobivaju svoj smisao samo u svjetlu ovog pitanja. Dragi izabranici, izabrali ste najljepše geslo. “Gospodine ti sve znaš, ti znaš da te volim.” Samo takvi možete leći ovdje pred oltar i ustati u novi život. Ovo je preduvjet za svaki dekret - da istinski ljubimo Gospodina - kazao je biskup Radoš.
U završnim riječima svoje propovijedi, biskup je mladomisnicima ponovio Isusove riječi “Pođi za mnom”. Neka svi vaši planovi ostanu pokopani u zemlji i dopustite Gospodinu neka vas on vodi, naglasio je biskup.
- Nemojte imati svoje ciljeve, nego neka Gospodin ima svoje puteve kojim želi voditi vas i one koje će vam povjeriti. Petar se nakon razgovora s Isusom oči u oči okrenuo i već je dobio hrabrosti, rekli bismo i oholosti da može suditi drugima. Gleda na Ivana i pita Isusa “Što ćemo s ovim”. Ivan mu je uvijek bio konkurencija, Ivan je čovjek koji više ljubi. Zna to i Petar. “Što to tebe briga?”, kaže mu Krist uz poruku “Ti idi za mnom!” Čut ćete sa svih strana kako biskup nije dobar, kako nije pravi pastir, kako su stariji svećenici otišli krivim putem. Čut ćete kako je Crkva izgubila svoju srž. Može li to za mene biti isprika da ne budem potpuno Božji? Isus kaže: “To tebe nije briga. Ti idi za mnom.” Dragi izabranici ređenici, želim vam upravo da to stalno odzvanja u vašim ušima. Kada čujete za ono što nije dobro, sjetite se tih riječi “Što to vas briga? Vi pođite za mnom.” Ispovijedajte ljubav i recite svakoga časa dušom i srcem: “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim” - rekao je biskup Radoš tijekom homilije izabranicima.
Nakon obreda ređenja, ređenike su u svećeničko ruho odjenuli njihovi župnici; pater Mirko Kemiveš i vlč. Ivica Puškadija.
Obitelj je kolijevka zvanja
Na kraju mise, prije nego su novi svećenici Lovro Biškup i Filip Jakupec okupljenim vjernicima udijelili svoj mladomisnički blagoslov, biskup Radoš je kazao nekoliko riječi zahvale. Zahvalio se najprije mons. Josipu Mrzljaku, biskupu u miru, što je mladomisnike primio u sjemenište i pratio ih brigom i molitvom te im podijelio sakrament svetoga reda đakonata.
Zahvalio se biskup i prisutnim odgojiteljima iz sjemeništa, preč. Anđelku Košćaku i vlč. Ivici Cujzeku, kao i svim ostalim odgojiteljima i duhovnicima koji su molitvom i riječju bogoslovima pokazivali put do oltara. Zahvalio se Papinskom zavodu “Germanicum et Hungaricum”, gdje su naši mladomisnici tri godine studirali i duhovno sazrijevali. Zahvalio je potom biskup župnicima župa svetoga Vida u Varaždinu i Pitomači, vlč. Ivici i p. Mirku, kao i svim ostalim ocima kapucinima, te vjernicima koji su pratili ređenike na njihovom putu. Zahvalio se i župnicima župa u kojima su mladomisnici odradili svoj đakonski praktikum, preč. Izidoru Fereku (Sveti Ilija) i vlč. Marku Racu (Đurđevac), kao i sestrama redovnicama i svim vjernicima iz tih župa.
Posebnu zahvalu biskup je uputio obiteljima mladomisnika, kazavši kako je obitelj kolijevka zvanja. Dobra obitelj, naglasio je biskup, ne zatvara svoju djecu, već je kao ravna pista iz koje djeca polijeću u život. Želim vam da u svojoj djeci, sada svećenicima, imate radost i neka vas po njima i u njima Bog blagoslovi.
Na kraju se zahvalio biskup svima koji su pripremali euharistijsko slavlje; ceremonijalu preč. Mariju Kopjaru, predstojniku Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu, svim bogoslovima, sakristanki i pjevačima.
Goran Damjanić