MARTIJANEC / VARAŽDINSKE TOPLICE, 11. 11. 2017.

---

U subotu 11. studenoga, na spomendan svetog Martina, varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je misno slavlje u Župi svetog Martina biskupa u Martijancu.

Osim što je s vjernicima proslavio župni blagdan, biskup Mrzljak je u Martijancu uveličao i proslavu 50 godina svećeništva domaćem župniku preč. Ivici Košutiću. Podsjetimo, preč. Košutić je svoj veliki jubilej, zlatnu misu, proslavio ove godine na svetkovinu svetih Petra i Pavla, 29. lipnja, u rodnoj Župi svetog Petra u Orehovcu u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, a ovom prilikom prisjetio se toga i s biskupom mjesne Crkve.

Zajedno s ocem biskupom i preč. Košutićem, ujedno dekanom Ludbreškog dekanata, slavili su i ostali župnici dekanata; mons. Josip Đurkan (Ludbreg), vlč. Marijan Horvat (Đelekovec), vlč. Damir Tito Šmintić (Rasinja), i vlč. Igor Radašić (Kuzminec), a slavlju su se pridružili i župnici susjednih župa - preč. Petar Golub (Bartolovec) te vlč. Josip Vidović (Jalžabet), kao i biskupov tajnik vlč. Nikola Tomašević.

Prije početka misnog slavlja sve je pozdravio domaći župnik čestitavši svojim župljanima spomendan njihovog nebeskog zaštitnika. Izrazio je sreću i zahvalnost što je slavlje uveličao varaždinski biskup jednako kao što je sveti Martin biskup bio sa svojim narodom i do kraja izvršio svoju zadaću koju mu je Gospodin dao.

Biskup Mrzljak je zahvalio na pozivu te vjernicima poručio kako je dostojno i pravedno se sjećati sveca po kojem je dobilo naziv njihovo mjesto. Želio bih uputiti još jednu čestitku i to vašem župniku za 50 godina svećeništva, zlatni jubilej. Zahvaljujem mu na svih ovih 50 godina vjernog služenja onome što je kod ređenja obećao. Neka ga dragi Bog i dalje krijepi u njegovom životu.

U homiliji je mons. Mrzljak govorio vjernicima o važnostima zajednica i to onih najvrjednijih, Crkve kao zajednice vjernika i obitelji kao Božje ustanove.

- Zato i govorimo o svetosti obitelji. No, obitelj ne može biti bilo kakva zajednica, već zajednica muškarca i žene te njihove djece. Ljudi mogu osnivati i druge zajednice, ali one se ne mogu nazivati obiteljima. Čovjek se udružuje na razne načine, narodi se udružuju u države, u državi se ljudi okupljaju iz drugih razloga i tim zajednicama sami upravljaju. No, postoji jedna zajednica koju nisu stvorili ljudi. To je Crkva, to smo mi. Nju je ustanovio Isus, pa je to zajednica Božja, a mi smo po krštenju postali članovi te zajednice. Često ljudi promatraju Crkvu samo kao ljudsku ustanovu. Doista, ona se sastoji od ljudi, onih koji služe u Crkvi, počevši s papom koji za sebe kaže da je sluga slugu Božjih. Svatko od nas biskupa i svećenika je pozvan da služi zajednici, a da promatra kakvu je zajednicu Isus želio i što nam je ostavio. A ostavio nam je svoju riječ. Čitamo Božju riječ i želimo da nas Duh Sveti nadahne da je razumijemo. Ta riječ je stara 2000 godina, ali uvijek je nova i upravljena nama danas. Želimo sami sebe ispitati kako čujemo tu riječ, ne samo ušima, već koliko ona ima djelotvorne stvarnosti u našim životima - kazao je biskup Mrzljak.

U nastavku je otac biskup govorio o počecima Crkve te o tome kako naša zadaća nikada nije bila da mijenjamo Crkvu, jer ona je Božja. Spomenuo se i sv. Martina biskupa, koji nam svojim životom svima može biti primjer iskrene kršćanske vjere.

- Isus nije dao apostolima vlast mijenjati Crkvu. Nama se predbacuje da smo zastarjeli, da bismo se trebali prilagoditi duhu ovoga vremena. To je nemoguće. Kada bismo to učinili, više ne bismo bili Isusovi učenici. Zato Crkva čuva Božju riječ, ona je ne može mijenjati, već samo razmišljati kako u pojedino vrijeme navijestiti riječ Božju. U Isusovo vrijeme su propovjednici išli kao i sam Isus, obilazeći sela i gradove. Danas možemo koristiti i druge stvari, medije prvenstveno, tako da postoji dovoljno mogućnosti da propovijedamo evanđelje, što i činimo. Poštujemo tradiciju Crkve i razmišljamo o njoj, pamteći događaje iz povijesti, ali uvijek imamo na pameti da je to Božja ustanova, ne ljudska. Svi sveci bili su svjesni da Bog preko njih može činiti velika djela. Prvih stoljeća Crkva je bila progonjena, ali nisu mogli uništiti Crkvu upravo zato što ona nije ljudsko, već Božje djelo. Isus je zagarantirao njezinu opstojnost do konca svijeta. U same početke Crkve možemo smjestiti i svetog Martina biskupa iz 4. stoljeća. On nije bio mučenik, a bio je svet. Svojim životom nam je pokazao kako se živi kršćanska vjera. Kada slavimo blagdan nekog sveca, nije prvenstveno važno da istražujemo njegov život, već da razmišljamo o tome kako se radi o važnom čovjeku koji je nadahnjivao mnoge. Također je važno odmaknuti se od onoga što se o svetom Martinu govori u medijima, ‘Martinje’ i ostalog što se tiče vina. To je pogansko te nema veze sa svetim Martinom biskupom. Umjesto toga, trebali bismo ga gledati kao svjedoka vjere. Svojim životom je pokazao da čovjek ne može živjeti samo za sebe, već i za drugoga. Prepoznajemo u njemu samoga Gospodina Isusa. U Časoslovu kaže jedna molitva kako je Martin bio siromašan, a u Nebo otišao bogat. Nije imao gotovo ništa materijalnoga, a i ono što je imao je razdijelio. No, u Nebo je otišao s onim jedinim bogatstvom s kojim čovjek može otići u Nebo - bogatstvom dobrih djela. Tu je Martin veliki primjer kršćanskoga života. Njegovo darivanje plašta siromahu je poruka za sva vremena. Njegov plašt nas prati kao znak da nešto možemo dijeliti s drugima. Ne mora to biti samo materijalno bogatstvo, već susret s čovjekom, lijepa riječ koju ćemo nekome uputiti, suosjećanje s onima koji su u nevolji - poručio je uz spomendan svetog Martina varaždinski biskup.

Na Martinje u večernjim satima varaždinski je biskup predvodio još jedno misno slavlje i to u kraju gdje se također posebno štuje sveti Martin, Župi svetog Martina u Varaždinskim Toplicama.
 

---