VARAŽDINSKE TOPLICE, 2. 9. 2017.

---

Varaždinski biskup Josip Mrzljak, u župnoj crkvi svetog Martina biskupa u Varaždinskim Toplicama u subotu 2. rujna predvodio je svetu misu za poginule i umrle hrvatske branitelje. Naime, u organizaciji Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida prve skupine 1. i 2. rujna je u  Varaždinskim Toplicama održan 15. Zdravstveno-savjetodavni simpozij. U zajedništvu s varaždinskim biskupom svetu misu su slavili domaći župnik Župe svetog Martina biskupa vlč. Stjepan Mostečak koji je ujedno i dekan Varaždinsko-topličkog dekanata, zatim umirovljeni svećenik mons. Franjo Prstec, inače domaći sin, te vlč. Stano Smiljanić, župnik Župe svetog Ilije u Sincu kod Otočca u Gospićko-senjskoj biskupiji. Za pjevanje je bila zadužena Klapa "Sveti Juraj" Hrvatske ratne mornarice.

Na početku misnog slavlja sve je vjernike, a posebno hrvatske branitelje, pozdravio varaždinski biskup. Mons. Mrzljak je naglasio kako ovim misnim slavljem ulazimo u nedjelju, dan Gospodnji. Nedjelja je poseban dan za kršćanske vjernike kada s posebnom pozornošću slušamo Božju riječ i kada slavimo Kristovu muku, smrt i uskrsnuće, podsjetio je otac biskup. U svojoj je homiliji vjernicima okupljenim u topličkoj župnoj crkvi biskup Mrzljak napomenuo kako je važan dio svake svete mise slušanje Božje riječi. I to ne samo da se podsjetimo nekih događaja iz Isusova života, već da vidimo što Božja riječ danas nama govori.

- Ima li Božja riječ za nas neku vrijednost? Netko će nam odmah kazati: “Pa zar danas, nakon 2000 godina, možemo slušati nešto što je tako staro? Zar nemamo nešto novije, modernije, suvremenije?” No, mi slušamo Božju riječ kao nešto najsuvremenije, kao nešto što najviše vrijedi. Slušali smo danas o jednom zanimljivom događaju iz Isusova života (Petrovo odvraćanje Isusa od tragične smrti na križu , op. a.). Čudi nas kako je to Isus rekao Petru: “Nosi se od mene sotono”. Naša vjera sastoji se u tome da prepoznajemo vrijednosti koje su Božje i za koje se valja boriti. Ako je potrebno za njih i život dati. Ova prispodoba iz Evanđelja neodoljivo me podsjeća na naš Domovinski rat. Onda kada smo bili napadnuti, kada su bili ugroženi naša sloboda, životi mnogih, naša ognjišta. Što tada činiti? Ići protiv velike sile ili pobjeći i spasiti život? Tu vidimo one koji su bili svjesni toga da se valja boriti za nešto što je vrijedno, vrjednije od ljudskog života. Mnogi su bili svjesni da će dati živote, pa su se pitali isplati li se uopće boriti. Isplati li se boriti za neke duhovne vrijednosti ili spasiti ovozemaljski život? Bilo je i takvih koji su se prestrašili. Oni su danas najglasniji i “jako pametni”, ali onda kada je trebalo pokazati hrabrost i svijest o nekim drugim vrijednostima, pobjegli su. Isus želi učenike pripraviti za ono što će učiniti - da će otići u Jeruzalem i ondje proliti krv za čovjeka kako bi ta krv čovjeka oprala od zla i grijeha. Danas i sutra slavimo u Ludbregu Predragocjenu Krv Kristovu. To je ta Krv koja ima jednu čudesnu snagu, a koju On daje za nas. On se dragovoljno predaje na smrt da bismo mi imali život. Zato i oni koji su dali svoje živote za slobodu domovine moraju biti oni koji će davati primjer. Tako i vi koji ste stradali u ratu i dali dijelove svojega života za nešto što je vrjednije od ovog zemaljskog života. Želimo ići Isusovim putem. On je za sebe rekao da je Put. No, ići njegovim putem nije lako. Kada se žrtvujemo za nekoga, zapravo dobijemo život, jer dobivamo puninu ljudskoga života na Zemlji i stječemo život vječni - kazao je u propovijedi otac biskup.

Kao i svake godine cilj održavanja ovog simpozija je upoznavanje sudionika s najnovijim saznanjima, pravima i mogućnostima u cilju što kvalitetnijeg života te pronalaženju rješenja u suradnji sa stručnjacima, kao i nadležnim institucijama. Sudionici su bili hrvatski ratni vojni invalidi i članovi njihovih obitelji, a pokrovitelj je bilo Ministarstvo hrvatskih branitelja. Tema simpozija bila je “Odnos društva i institucija prema ratnim veteranima”.

---