VARAŽDIN, 5. 6. 2017.

---

Nakon premijere u Zagrebu i Krapini prošloga tjedna, dokumentarni film “Macelj – Titovo stratište” prikazan je i u Varaždinu. Varaždinci su u lijepom broju došli u dvoranu Pastoralnog centra u Varaždinu u ponedjeljak 5. lipnja pogledati film o jednom od najvećih stradanja hrvatskog naroda u povijesti. Macelj je, naime, s 1 163 ekshumirane žrtve do sada najveće stratište komunističkog režima na području Hrvatske. No, još i gore, u Maceljskim šumama stradalo je oko 13 000 žrtava, a više od 130 jama još uvijek nije istraženo.

U Macelju se, između ostalih, nalaze i posmrtni ostaci 21 svećenika, franjevaca i bogoslova zajednički ubijenih u noći s 4. na 5. lipnja 1945. godine hicima u glavu na predjelu Lepa Bukva, u rupi koja je poslije nazvana ”jama 4D”.

Uz svećenike i vjernike s varaždinskog područja te članove Udruge Macelj 1945., promociji ovog filma nazočio je i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Redateljica ovog filmskog uratka Nada Prkačin kaže kako je, radeći na filmu, svoj posao počela dosta osobno shvaćati te kako bez emocija i vjere ne bi mogla raditi ovakav posao.

- Za žrtve i zločine u Maclju sam čula prije nekih desetak godina kada sam za emisiju “Mir i dobro” HRT-a išla raditi portret crkve i mjesta za prijenos svete mise. Tada sam od fra Drage Brglesa doznala za to. Kako je vrijeme prolazilo, tako su mi se informacije slagale u glavi, pa sam i igrom slučaja upoznala ljude koji su u Udruzi Macelj. Kada sam počela raditi dokumentarac, dogodilo se nešto nevjerojatno, a to je da sam saznala da su od 21 svećenika koji su stradali, dvojica vezana sa mnom. Jedan je dr. Josip Gunčević, veliki um toga vremena, koji je bio, između ostaloga, ravnatelj Realne gimnazije u Slavonskom Brodu koju sam i ja pohađala. Drugi je bio 26-godišnji bogoslov Dragan Čapo, rođen u istom mjestu u kojem sam ja odrasla, Kaptolu pored Požege. Bio je kršten u istoj crkvi u koju sam i ja išla na vjeronauk. Tako sam počela sve te podatke i osobno shvaćati - istaknula je Nada Prkačin.

U Kronici Franjevačkog samostana u Krapini iz svibnja i lipnja 1945. fra Ostijan Ostrognaj zapisao je najstrašnije stranice povijesti toga kraja. Kolone ljudi koje su britanske vlasti vraćale iz Slovenije i Austrije partizanske jedinice odvodile su u šumu Macelj iz koje se danima čula rafalna paljba. Svjedoci strašnih zločina tvrde da je tada u 130 jama završilo oko 13 000 hrvatskih vojnika, žena, djece i mnogih drugih koji su u strahu od komunističkih vlastodržaca uzalud tražili utočište kod Savezničkih snaga. U filmu ”Macelj - Titovo stratište” svjedoci se sjećaju crnih poslijeratnih dana, a povjesničari i članovi udruge Macelj 1945. razotkrivaju strahote koje se događale nakon smaknuća. Zahvaljujući pojedincima poput Frana Živičnjaka koji je slučajno preživio pokolj i Stjepana Brajdića, prvog predsjednika Udruge Macelj 1945., istina je našla svoj put. Za proizvodnju filma o maceljskim žrtvama zaslužni su i Laudato TV te Udruga Macelj 1945.

- 1992. godine su iskopane 23 jame i iz njih su izvađena 1 163 kostura. Sudbina je bila takva da je bilo prekinuto daljnje iskapanje te su kosti bile na patologiji KBC-a Šalata, da bi naša udruga inicirala izgradnju grobnica i spomen crkve na Macelju, što je rezultiralo 2005. godine svečanim ukopom svih žrtava. Film bi trebali gledati svi naraštaji. Stariji zbog emocija, jer je većina njih imala u obitelji žrtve na križnim putevima, a mladi da bi spoznali istinu novije hrvatske povijesti koja je bazirana na lažima, odnosno propagandi komunističke partije koja je do 1990. godine sve te teme držala duboko zacementirane od javnosti. Tek 90-tih se o tome počelo više pričati, međutim i danas u slobodnoj hrvatskoj državi te teme nisu baš jako prihvatljive i zato imamo težak posao da tu istinu promoviramo - kazao je Stjepan Bačić, predsjednik Udruge Macelj.

 

---