VARAŽDIN, 2. 11. 2018.

---

Na Dušni dan, u petak 2. studenoga, mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, predslavio je svetu euharistiju u varaždinskoj katedrali, tradicionalno s nakanom za pokojne i nestale hrvatske branitelje i policajce.

S varaždinskim biskupom suslavili su mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, kanonici Stolnog kaptola; preč. Mirko Horvatić i preč. Damir Bobovec, zatim preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, vlč. Ivica Horvat, kapelan Policijske i vojne kapelanije “Sveti Juraj Mučenik” PU varaždinske, umirovljeni svećenici; vlč. Stjepan Vorih i vlč. Ivan Kozjak te vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik.

Svetoj misi su prisustvovali predstavnici te članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata Varaždinske županije. Mons. Mrzljak je u uvodu misnog slavlja podsjetio kako se nakon jučerašnje svetkovine Svih svetih, na blagdan Dušnoga dana spominjemo svih vjernih mrtvih, a posebno svih naših branitelja.

- Na groblju smo nastojali zapaliti svijeće na grobovima pokojnika, a za mnoge grobove još ne znamo. No, znamo i vjerujemo da su oni živi u Bogu, a sveta misa je najbolji način susreta s njima. Molit ćemo za sve njih, ali i za sve nas koji smo na putu prema susretu s Gospodinom - rekao je uvodno biskup.

U propovijedi je mons. Josip Mrzljak kazao kako se na Sve svete i na Dušni dan okupljamo na mjestima gdje počivaju zemni ostaci naših pokojnika, i to ne samo mi kršćanski vjernici, već i oni koji ne vjeruju ili su neke druge vjere. Svi mi želimo iskazati poštovanje prema pokojnima, poručio je biskup.

- Na grobove nosimo svijeće i cvijeće. Cvijeće kao znak ljubavi i poštovanja, a svijeća je znak Krista koji je za sebe rekao ‘Ja sam svjetlost svijeta’. Upravo to svjetlo mi palimo na grobovima. Nije riječ samo o nekom običaju, već palimo svijeću, jer vjerujemo da osoba koja prebiva u grobu nije u tami, već da je u svjetlu onoga kome je vjerovala i čijim putem je nastojala ići. Ali ima još dosta žrtava Domovinskog, te I. i II. svjetskog rata, za koje ne znamo gdje su završili svoj zemaljski život i zato nije čudno da križ, kao središte groblja, bude mjesto okupljanja i paljenja svijeća za one čiji grob ne znamo gdje je, ali vjerujemo da žive u vječnosti. To je smisao našeg pohoda grobljima. No, još je važniji euharistijski susret na kojem se sastaje cijela Sveta Crkva, mi koji putujemo kroz zemaljsko vrijeme, ali i oni koji su otišli u vječnost. Zato odlazak na groblje nije samo ritual, već izraz naše vjere. Kada palimo svjetlo na grobu, neka ga još više palimo u našem srcu i duši, da učvrstimo našu vjeru u Isusa živog i uskrsnulog. Sveti Pavao je kazao ako Isus nije uskrsnuo, onda je uzaludno naše propovijedanje i uzaludna je naša vjera (Usp. 1 Kor 15, 14). U Isusovo uskrsnuće je često teško povjerovati, tako je bilo na početku, a i u svim stoljećima koja su slijedila. Zaista, našim ljudskim razmišljanjem i logikom, uskrsnuće i jest nemoguće, ali Bogu je sve moguće. Zato nastojimo ojačati i učvrstiti vjeru uskrsnuća i vječnog života. Temelj naše vjere je da je Bog Isusa uskrisio te da je time pobijedio ne samo svoju, već i našu smrt. Kada ovih dana razmišljamo o našoj konačnoj sudbini, pozvani smo biti angažirani vjernici i činiti dobre stvari kako bismo dočekali susret s Gospodinom. Kada odlazimo s groblja, s počivališta naših najmilijih, trebamo odlaziti kao bolji ljudi - poručio je varaždinski biskup.
 

---