VARAŽDIN, 7. 12. 2017.

---

U četvrtak 7. prosinca u dvorani Biskupijskog pastoralnog centra održano je predavanje o zagrebačkom nadbiskupu Antunu Baueru i njegovom vremenu provedenom u Varaždinu povodom 80. godišnjice njegove smrti. Predavanje je održao preč. mr. sc. Damir Bobovec, predstojnik Matičnog ureda i Arhiva Varaždinske biskupije te predstojnik Biskupijske knjižnice.

Prije samog predavanja sve je pozdravio dr. sc. Vladimir Huzjan, upravitelj Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Varaždin, institucije koja je bila inicijator predavanja. Uslijedile su dvije glazbene izvedbe u režiji Višeslava Jaklina i Vatroslava Maltara, nakon čega se prisutnima s nekoliko riječi dobrodošlice obratio i varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Na ovom zanimljivom predavanju preč. Bobovca mogli su se čuti, u javnosti rijetko objavljeni, podaci iz života Antuna Bauera i njegove povezanosti s Varaždinom, gradom u kojem je proveo jedan dio svog života. No, kako se radilo o obljetnici njegove smrti preč. mr. sc. Damir Bobovec je predavanje započeo od kraja, to jest njegove smrti.

- Prema liječničkom izvještaju Bauer je umro od edema pluća. Dogodilo se to u 82. godini njegova života, 58. svećeništva i 26. biskupstva. Premda je starac bio žilave tjelesne konstrukcije, imao je posljednjih godina problema s upalom pluća. Izdahnuo je praćen molitvom i suzama svog mladog koadjutora Alojzija Stepinca za čije se imenovanje uspio izboriti tri godine ranije. Njegova je smrt naišla na velik odjek javnosti. Sažalnice su stigle sa svih strana i svih razina političkog, kulturnog i crkvenog života. Tome nije bio razlog samo visok položaj koji je nadbiskup Bauer zauzimao posljednjih 26 godina života, već i njegova osobna karizma kojom je vršio tešku i odgovornu službu te se nametnuo kao velikan svoga vremena - govorio je preč. Bobovec.

Antun Bauer je bio 23 godine profesor Bogoslovnog fakulteta. Bio je rektor Zagrebačkog sveučilišta, redovni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od 1899., uređivao je četiri godine nadbiskupski tjednik Katolički list na čijim stranicama je objavio mnoštvo članaka s aktualnom, crkvenom i društvenom tematikom. Aktivno se bavio politikom kao narodni zastupnik u Hrvatskom saboru u više mandata od 1895. do 1910., a bio je i saborski delegat u Mađarskom parlamentu. Kao zagrebački nadbiskup ostat će zapamćen po uvođenju i primjeni novog općeg crkvenog zakonika u naše partikularno zakonodavstvo te obnovi i osvježenju pastoralnog djelovanja što je provedeno sinodom iz 1925. godine. Ostat će upamćen po podupiranju dolaska u Zagreb novih crkvenih redova i družbi i razvijanju njihovih posebnih karizmi, brizi za svećenička zvanja, poznato je da je sagradio dječačko sjemenište na Šalati, te obrani vjerskih i nacionalnih prava Hrvata u novonastaloj južnoslavenskoj državi.

Što se tiče Varaždina, vijest o smrti nadbiskupa Bauera naišla je također na velik odjek u gradu za koji ga veže djetinjstvo.

- Gradonačelnik Vladimir Milković tom se prigodom obratio građanstvu posebnim proglasom. Poslao je brzojave sućuti nadbiskupu Stepincu i Nadbiskupskom ordinarijatu, a isto su učinile i gotovo sve varaždinske crkvene i civilne udruge koje su idućih dana organizirale svečane komemoracije. Po čitavom gradu su bile izvješene crne zastave. Na nadbiskupovu sprovodu 13. prosinca sudjelovali su predstavnici gradskog poglavarstva i općine predvođeni gradonačelnikom te delegacija vatrogasnog društva i građanske garde koji su još prethodnog dana držali počasnu stražu uz njegov lijes u Zagrebu. Na sprovodu je među samo šest probranih govornika bio varaždinski gradonačelnik, koji je osim zagrebačkog gradonačelnika bio jedini gradonačelnik koji je dobio tu čast - rečeno je na predavanju.

Antun Bauer rodio se 11. veljače 1856. godine na marofu grofa Erdödyja u Breznici, Župa Breznički Hum. Nažalost te kuće danas nema, kazao je preč. Bobovec, a taj je marof njegov otac, također Antun, kao mljekar i sirar, uzeo u zakup 40-ih godina 19. stoljeća. Bio je treće dijete u obitelji, a ukupno su njegovi roditelji imali petnaestero djece.

Prva dva razreda pučke škole maleni je Antun završio u Jastrebarskom kod očeve majke. Ondje je upoznao svog kasnijeg pomoćnog biskupa Josipa Langa o čijoj svetosti je nakon njegove smrti dao jedno od prvih svjedočanstava. Tada su njegovi roditelji, koji su se u međuvremenu preselili u Varaždin, gdje je otac u Dugoj ulici (danas Zagrebačkoj) kupio posjed i 1865. odlučio ponovno uzeti Antuna k sebi. Treći i četvrti razred pučke škole Antun je završio u Varaždinu. Svome prijatelju i tajniku Janku Barleu nadbiskup će kasnije pričati kako ga je ravnatelj škole kao odličnog đaka svakoga dana puštao da ide ministrirati u 9 sati na konventualnu misu Čazmanskog kaptola u crkvi svetog Nikole, koja je tada služila kao kaptolska crkva. Tu je s velikim strahopočitanjem ministrirao starijim kanonicima, a osobito Stjepanu Milijaševiću, glasovitom pjesniku još iz ilirskih vremena. Navraćao je rado i u kapucinsku, franjevačku i uršulinsku crkvu. Kao gimnazijalac išao je na misu u gimnaziju ili pavlinsku crkvu, današnju katedralu. U gimnaziju je krenuo 1867. godine. Uvijek je bio odlikaš, osobito dobro mu je išla matematika. Kao zanimljivost bih izdvojio kako mu već u drugom razredu, kao 12 godišnjaku, u rubrici buduće zvanje stoji ‘svećenik’. Očito je zarana davao na znanje izbor svog poziva - kazao je mr. sc. Damir Bobovec.

Nakon završenog šestog razreda gimnazije, mladi je Bauer 1873. nastavio gimnazijsko školovanje u Zagrebu kao pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Položivši ispit zrelosti 1875. godine započinje studij teologije. Prve dvije godine u Zagrebu, a budući da je bio bistar, druge dvije godine je završio u Budimpešti. Pomoćni biskup Pavišić redio ga je za svećenika u Zagrebu 27. srpnja 1879. godine. Mladu misu je slavio u Varaždinu 10. kolovoza u crkvi sestara uršulinki.

- Tijekom svog daljnjeg života kao bečki doktorand, kapelan, kateheta i sveučilišni profesor Bauer je uvijek rado navraćao u Varaždin. Ponajprije radi svojih roditelja koje je i materijalno nastojao pomagati. Ne znamo što je Bauera, koji je tek započeo svoju karijeru profesora Teološkog fakulteta, nakon smrti jednog varaždinskog župnika Haukovca 1888. ponukalo da se natječe za njegova nasljednika u čemu je zamalo uspio. No, providnost je imala drugačije planove. Inače, njegovi roditelji su doživjeli visoku dob. Otac je pao na smrtnu postelju upravo u vrijeme njegova imenovanja za nadbiskupa koadjutora tako da je Bauer vrativši se iz Beča prije svog odlaska na biskupsko posvećenje, 14. siječnja 1911., skoknuo u Varaždin da još jednom oca vidi živa. Bilo je to uistinu posljednji puta jer je otac Bauer umro 28. siječnja, dan uoči sinovljevog biskupskog posvećenja u Rimu. Stoga je novoposvećeni biskup putovao iz Rima ravno u Varaždin gdje je 31. siječnja bio sprovod koji je vodio mons. Matija Stepinac, kanonik lektor Čazmanskog kaptola. Nadbiskupova majka Barbara umrla je deset godina kasnije u 87. godini u dvorcu u Brezovici - rekao je preč. Bobovec.

Nakon većinom privatnih pohoda Varaždinu, prvi službeni posjet kao biskup Antun Bauer je u Varaždin imao 14. listopada 1911. i to radi podjele svete potvrde. Bio je to veličanstven doček u Varaždinu.

- Tadašnji gradonačelnik Pero Magdić je htio dati oduška svojoj radosti i ponosu što je njegov donedavni politički suborac postao zagrebački nadbiskup koadjutor. U uvodniku “Varaždinskih naših pravica”, kojima je bio vlasnik i izdavač, Magdić piše: “Mi se Varaždinci specijalno radujemo njegovu dolasku jer je naš nadpastir u Varaždinu odrastao, ovdje se odgojio i primio početke obrazovanja u kojemu je kasnije do zamjerne visine dotjerao. Našeg nadpastira vežu s Varaždinom mnoge i lijepe tradicije, pa je zato naša dužnost da sjećanja na te tradicije sačuvamo”. Tisuće ljudi predvođene gradonačelnikom, velikim županom i svećenstvom dočekale su nadbiskupa na željezničkoj stanici, odakle su u procesiji krenuli prema župnoj ujedno i kaptolskoj crkvi gdje se obratio narodu. Bilo je glazbe, a nadbiskup je s balkona, kako su objavile novine, zahvaljivao: “Hvala vam dragi moji Varaždinci, stoput vam hvala.” Radi krizme i disertacije Bauer je u Varaždin došao još tri puta; 1920., 1926. i 1934., a procedura dočeka i prijema uz sudjelovanje lokalnih vlasti i činovništva udruga i prosvjetara nastavila se u kraljevini SHS, odnosno u Jugoslaviji - rekao je preč. Bobovec.

Kao bivši učenik varaždinske gimnazije Antun Bauer se 1914. rado odazvao molbi ravnatelja da pomogne gimnaziji nabaviti novu zastavu jer se stara bila istrošila. Sam ju je naručio kod sestara milosrdnica i 17. svibnja je došao posvetiti. U svom govoru tim je povodom nadbiskup molio mladež da čuva svetu čistoću poput svetog Alojzija, čija je slika na zastavi, te ljudi Boga i sluša starije. Bauer je pohodio Varaždin i 30. svibnja 1926. godine, na svetkovinu Presvetoga Trojstva, kada je nakon mise koju je služio na glavnom varaždinskom trgu ispred Vijećnice, blagoslovio novi barjak gradske čete čijim je članom nekoć bio i njegov otac. Služio je na istom mjestu nadbiskup Bauer i godinu ranije svečani pontifikat povodom proslave 175. obljetnice građanske čete.

- Nije bilo ni jedne veće vjerske manifestacije u Varaždinu na koju Bauer ne bi bio prisutan. Tako je 4. rujna 1927. blagoslovio kamen temeljac za novu franjevačku gimnaziju, a 8. srpnja iduće, 1928. godine, svojim je sudjelovanjem počastio svečanost proslave 400. obljetnice utemeljenja kapucinskog reda i 225. obljetnice kapucinske prisutnosti u Varaždinu. Kada su Varaždinci odlučili u svom gradu održati euharistijski kongres, nadbiskup se spremno odazvao i prihvatio pokroviteljstvo te je i sam na njemu sudjelovao. Kongres se održavao 26. i 27. kolovoza 1922. godine. Drugoga dana tog kongresa u grad je, sa strane, došlo 50000 vjernika. Varaždin je veliko slavlje nadbiskupu Baueru priredio i 1929. za njegovu zlatnu misu. Katolički list je tom prilikom izvijestio: “Domaći sin proslavljen u Varaždinu”. A toga dana na izvanrednoj sjednici Gradskog zastupstva jednoglasno je prihvaćen gradonačelnikov prijedlog da se nadbiskupa Bauera proglasi počasnim građaninom slobodnog kraljevskog grada te da se dotadašnja Biškupečka ulica prozove Ulicom dr. Antuna Bauera. Danas nažalost Antun Bauer nema nikakvog obilježja u gradu Varaždinu - kazao je preč. Damir Bobovec koji je predavanje zaključio rekavši kako je Antun Bauer ‘jedan neosporni velikan naše crkvene i nacionalne povijesti koji je proživio u našem gradu, u krugu obitelji, sedam godina svoje rane mladosti, zbog čega ga je čitavog života smatrao i volio kao svoj zavičaj što je nebrojeno puta i posvjedočio konkretnim gestama, pohodima i dobročinstvima’.
 

---