VARAŽDINSKE TOPLICE, 11. 2. 2019.

---

Na 27. Svjetski dan bolesnika, kada Katolička Crkva ujedno slavi i blagdan Blažene Djevice Marije Gospe Lurdske, u ponedjeljak 11. veljače, svečano je euharistijsko slavlje u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama predvodio kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup.

U zajedništvu s Njegovom Uzoritosti u Kongresnoj dvorani našeg poznatog rehabilitacijskog centra bili su biskup domaćin, mons. Josip Mrzljak, domaći župnik Župe svetog Martina biskupa, vlč. Stjepan Mostečak, dekan Varaždinskotopličkog dekanata ujedno bolnički dušobrižnik, zatim župnici susjednih župa; vlč. Juraj Kopjar, župnik u Svibovcu, i vlč. Stjepan Makar, župnik u Ljubešćici; te vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskoga biskupa.

Prije početka misnog slavlja svim je okupljenim svećenicima dobrodošlicu zaželio vlč. Mostečak, a posebno je pozdravio sve djelatnike, medicinsko osoblje, korisnike i pacijente specijalne bolnice. Na početku svete mise kardinal Puljić je kazao kako ovo euharistijsko slavlje prikazujemo s posebnom ljubavlju da nas krijepe Gospin zagovor i Božja milost. Molimo da onima koji rade s bolesnicima Bog udjeli ljubav i strpljivost, a svim bolesnicima hrabrost u nošenju svagdanjeg križa, poručio je vrhbosanski nadbiskup.

U svojoj homiliji kardinal Vinko Puljić je propovijedao važnosti pouzdanja u Boga te osloncu na Božju ljubav kako bismo s vjerom hrabro mogli nositi svoj križ. Posebno je govorio o važnosti majčinskog odnosa s nebeskom Majkom.

- Kada dijete padne i udari se, normalno je da plače. Dolazi majka, poljubi ga ondje gdje ga boli i dijete ode utješeno kao da ništa nije bilo. Je li djetetova bol prestala? Ne znamo, ali je činjenica jest da je dijete steklo osjećaj sigurnosti kada majka razumije njegovu bol. Tu dječju sklonost bih usporedio sa sklonosti prema Majci Božjoj. Isus nam je na križu svima darovao Mariju za majku. Kada nas nešto tišti, bilo na duši ili na tijelu, kome ćemo se prvo pojadati nego svojoj majci? Ne samo zemaljskoj, već češće to činimo nebeskoj majci. Zato sveti papa Ivan Pavao II. u Fatimi 1992. godine proglašava blagdan Lurdske Gospe Svjetskim danom bolesnika i onih koji skrbe o bolesnicima. Zašto je to učinio? Da bismo došli svojoj majci! Nema čovjeka koji ne nosi nikakvu bol. Ne znam koja je bol gora, tijela ili duše? Ali ima lijeka i za grijeh. Hvala Isusu što nam je ostavio liječenje duše u sakramentu oproštenja. Čovjek je duša i tijelo, zato snaga duše nosi slabost tijela. Zato je prevažna ta duhovna utjeha, da dođemo našoj Majci da svojom majčinskom ljubavlju poljubi naše boli - kazao je kardinal.

Nadbiskup Puljić je tijekom propovijedi ispričao nekoliko osobnih svjedočanstava koja su se dogodila tijekom susreta s bolesnicima.

- Tijekom jednog pohoda jednoj župni, tamošnji me župnik zamolio da pohodim bolesnicu koja je 28 godina bila prikovana nepomično za krevet. Kada sam ušao u njezinu prostoriju, vidio sam tu ženu svu zgrčenu u krevetu. Ali u životu nisam susreo osobu koja bi se toliko radovala. Ja sam se zastidio od njezine radosti. Ja zdrav, mogu hodati, djelovati rukama i nogama, a nemam takve radosti. Ona pak, sva zgrčena leži u krevetu, a toliko se raduje pričesti koju sam joj donio. Pomislio sam ‘Isuse moj, služim ti kao svećenik i biskup, a ne znam ti se tako radovati’. Tko je koga toga dana utješio? Nisam riječi progovorio, a sam sebi sam ponavljao kako nemam tolike radosti prema Isusu kao što ima ta jadna bolesnica. Pitam se tko je bolesnik - ona koja ništa ne može ili ja koji sve mogu, a ne znam se tako radovati? - upitao je vjernike nadbiskup Puljić.

Vrhbosanski je nadbiskup dodao još jednu sličnu priču, također duboke poruke, koja datira u vrijeme Domovinskog rata.

- Granate padaju, psihički jako teško razdoblje za svakoga, pa tako i za mene. Ušao sam u jednu bolnicu gdje su bolesnici ležali u hodniku. Nitko se nije usudio biti u sobama zbog opasnosti od granata. Dolazim do jednog pacijenta, a njemu doslovno nedostaje pola glave. Bilo je doista težak prizor za gledati. Pitam čovjeka ‘ljudino kako si?’ A on mi kaže kako je dobro, jer je još živ. Tada sam pred Bogom i pred sobom pocrvenio! On, koji pola glave nema, kaže da je dobro! On je mene izliječio svojom riječju! Kući sam se vratio hrabriji i spremniji nositi se sa svojim križem - poručio je kardinal Puljić te u homiliji još dodao kako želi i moli da Gospa Lurdska svima udijeli hrabrost života da iz vjere spremno nosimo svoj križ, dok je zdravstvenim djelatnicima poručio da nema većeg dara nego činiti dobro drugom čovjeku iz ljubavi. Dobro nikada ne propada, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Na kraju svečanog misnog slavlja vlč. Stjepan Mostečak se zahvalio kardinalu Puljiću ‘što je svima okupljenima osvijestio kako se najveća bolnica na svijetu nalazi u Lourdesu gdje mnogi bolesnici mole za zdravlje, a njihova majka ih uslišava.’

- Uza sve domete znanosti i tehnički napredak medicine, u Lourdesu se liječi i jača Božja ljubav, a ljudske rane najbolje povija majka - poručio je vlč. Mostečak.

Dodajmo kako je pjevanje tijekom euharistije animirao Mješoviti župni zbor svetog Martina, Tamburaški župni orkestar i Dječji zbor “Martinčeki”, a sve pod budnim okom prof. Zlatka Pipleka.

Inače, u sklopu rehabilitacijskog centra u Varaždinskim Toplicama postoji bolnička kapela kojoj je zaštitnik bl. Alojzije Stepinac, a suzaštitnica Majka Božja Lurdska. Tjedno se ondje slavi sveta misa, a u njoj gotovo neprestano mole brojni bolesnici i pacijenti na rehabilitaciji. Također, dušobrižnik vlč. Stjepan Mostečak obilazi nepokretne bolesnike u njihovim bolničkim sobama.
 

---