Biskup Mrzljak pohodio Zatvor u Varaždinu: “Uskrs nas poziva da živimo novim životom”
.JPG?width=800&height=600&mode=max)
VARAŽDIN, 6. 4. 2018.
U petak 6. travnja mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, pohodio je Zatvor u Varaždinu i predvodio Službu riječi za zatvorenike i zaposlenike. U svom tradicionalnom uskrsnom posjetu kaznionici biskup se, u društvu vlč. Nikole Tomaševića, tajnika i mons. Andrije Kišičeka, dušobrižnika Zatvora u Varaždinu i Kaznionice u Lepoglavi, najprije sastao s Upravom Zatvora u Varaždinu na čelu s upraviteljem Slavenom Fundom.
Biskup je potom predvodio Službu riječi na kojoj su sudjelovali zatvorenici i zaposlenici. Mons. Mrzljak okupljene je pozdravio riječima kojima je Isus pozdravio svoje učenike, “Mir vama”, nakon čega je okupljene pozdravio mons. Andrija Kišiček koji svakoga petka brine o duhovnim potrebama zatvorenika u Varaždinu. Mons. Kišiček je zahvalio biskupu što je i ove godine povodom uskrsnih blagdana pohodio varaždinsku kaznionicu da svi zajedno molimo, družimo se i uputimo jedni drugima toplu riječ.
U čitanju Božje riječi slušala su se Djela apostolska i Poslanica svetog Ivana apostola, a u Evanđelju po Ivanu okupljeni su mogli slušati prispodobu o nevjernom Tomi, na što se nadovezao i biskup Mrzljak u svojoj prigodnoj homiliji okupljenima. Biskup je podsjetio na teško shvaćanje apostola onoga što je Isus činio u odnosu na njihove zemaljske želje.
- Apostoli su, nakon Isusovog uskrsnuća, vjerom počeli prihvaćati da je on živ. No, učenik Toma je rekao kako neće vjerovati u nešto što je nemoguće. Ali kada se Isus pokazao rekavši mu ‘Toma ne budi nevjeran, nego vjeran’, tada je povjerovao. Učenici su nakon Isusove smrti na Veliki petak bili jako razočarani. Znamo kako je Isus za života činio razna čudesa, ozdravljao je bolesnike, pomagao je ljudima i oni su ga slušali, a na kraju biva razapet i ne može si pomoći. Učenici su vjerovali da će Isus učiniti nešto ovdje na Zemlji pa su bili razočarani. Dvojica učenika nisu prepoznala Isusa, ali kada je uzeo kruh i razlomio ga, povjerovali su da je živ upravo zato što su ga prepoznali u euharistiji - svetoj misi. To je značenje euharistije - da je Isus živ i da ga možemo vidjeti samo očima vjere. Te oči vjere su se i učenicima malo pomalo otvarale i tako se rodila Crkva - zajednica vjernika - koju već 2000 godina vodi Isusov Duh. Duh Sveti daje Crkvi snagu, a bez te snage Crkva bi odavno nestala. Naime, Isusovih 12 apostola su bili uglavnom ribari i nepismeni ljudi, a s druge strane je bilo golemo Rimsko Carstvo, najveća sila toga vremena koju nitko živ nije mogao savladati. I tada se pojavljuju dvanaestorica nepismenih ljudi. Što oni mogu učiniti? Ljudski govoreći ništa. Ali to što je Isus osnovao Crkvu više nije ljudsko djelo, odnosno djelo tih 12 apostola, već je to Božje djelo. Tako Crkva počinje živjeti i već 20 stoljeća prolazi kroz brojne sustave. Puno toga se kroz povijest urotilo protiv Crkve, ali ona živi jer u njoj živi Isus po svome Duhu. Uskrs je novi život, novo stvaranje, a Isus je pobijedio smrt, ne samo svoju nego i našu. Dakle, i mi ljudi nismo na Zemlji da kada umremo da nas nema. Ali tu vječnost moramo zaslužiti u ovom zemaljskom životu, moramo živjeti novim životom koji nam je Isus pokazao, životom ljubavi, dobrote i poštenja. Čovjek uvijek može živjeti novim životom i na to nas poziva Uskrs. Želimo da se po nama ostvari taj bolji život. Isusovo Kraljevstvo o kojem je govorio je kraljevstvo istine, pravde, mira, ljubavi. Koliko ćemo mi ljudi to ostvarivati u sebi i svojem životu, toliko će se i Božje Kraljevstvo ostvariti u nama - poručio je u varaždinskom zatvoru biskup Josip Mrzljak.
Goran Damjanić
