Misom Večere Gospodnje započelo Vazmeno trodnevlje
VARAŽDIN, 13. 4. 2017.
Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak je, u zajedništvu s više svećenika Varaždinske biskupije: preč. Josipom Koprekom, preč. Mariom Kopjarom, vlč. Damjanom Korenom, vlč. Nikolom Tomaševićem i vlč. Hrvojem Damišom, na Veliki četvrtak 13. travnja u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu predvodio Misu Večere Gospodnje.
U ovom liturgijskom slavlju kršćani slave Isusovu posljednju večeru kojom se na otajstven način proslavlja i obnavlja ustanovljenje Euharistije i Svećeničkog reda. Time je i službeno započelo Vazmeno trodnevlje. Misno je slavlje svojim pjevanjem uveličao Mješoviti pjevački zbor "Chorus Liturgicus" pod vodstvom mo. Višeslava Jaklina.
U pozdravu okupljenim vjernicima mons. Mrzljak je kazao kako sakrament Euharistije slavimo svake nedjelje, možemo i svakoga dana, ali kako je Veliki četvrtak ipak drugačiji jer se na poseban način sjećamo one večeri kada je Isus bio sa svojim učenicima uoči svoje muke i kada je ustanovivši Euharistiju rekao: “Ovo činite meni na spomen”.
- Nakon skoro 20. stoljeća mi to i danas činimo. Posebno želimo biti zahvalni Isusu Kristu na tom velikom daru da on sam pod prilikama kruha i vina želi biti s nama - poručio je biskup okupljenima.
U propovijedi je mons. Mrzljak posebno naglasio kako je Vazmeno otajstvo jedna cjelina koju je teško raščlaniti i promatrati svaki događaj za sebe, jer teško bismo mogli razumjeti svaki događaj kao nešto posebno. Zato je važno promatrati Vazmeno otajstvo kao jednu cjelinu, istaknuo je biskup.
- Isus je svoje učenike poučavao djelima, jer je znao koliko su važnija djela, to jest geste, nego riječi. Tako je i kod pranja nogu. U Isusovo vrijeme, naime, kada bi gost došao u kuću, sluga bi mu oprao noge. To je bila gesta dobrodošlice te znak prijateljstva i ljubavi. A Isus čini upravo ono što čine sloge i robovi. On učenicima pere noge! Čuli smo kako reagira Petar: “Gospodine, zar ti meni da pereš noge? Nikad”. Zato je taj čin pranja nogu čin velike poniznosti, da se sam Bog snizuje pred čovjekom. To pokazuje ne samo poniznost Boga, već i uzdignuće i važnost čovjeka. Zato Isus govori: “Pamtite ovo što ja činim. Kao što ja vama činim, tako činite vi jedni drugima”. To je poruka kako se mi ljudi trebamo ponašati jedni prema drugima i što znači ljubiti i poštivati čovjeka. Ako želimo nasljedovati Isusa, moramo ga i u tome primjeru slijediti. Druga Isusova gesta je da On želi ostati među nama pod prilikama kruha i vina. “Ako ne budete jeli tijelo Sina čovječjega, nećete imati života.” Kako to jesti nečije tijelo? Teško shvatljivo. Isus upravo tako želi ostati među nama i želi da to što je on činio na Posljednjoj večeri kada je rekao: “Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv” i “Ovo činite meni na spomen”, činimo i mi danas. To je čin velike poniznosti i ljubavi Boga prema čovjeku i kada slavimo Euharistiju uvijek se moramo spomenuti kako u tom misteriju Euharistije Bog želi biti s nama da nam bude hrana - poručio je biskup Mrzljak.
Upravo je to, u biskupovoj propovijedi spomenuto, pranje nogu zanimljivost Mise Večere Gospodnje. Slikovita je to gesta kojom svećenik ponavlja ono što je Isus učinio svojim učenicima na Posljednjoj večeri, kada im je služenje drugima predstavio kao obilježje njegove vlasti. Tako je nakon propovijedi biskup Mrzljak oprao noge dvanaestorici 'apostola', angažiranih vjernika laika.
Nakon pričesti pod prilikama kruha i vina, uslijedio je obred prijenosa Presvetog Oltarskog Sakramenta u svetohranište pokrajnje kapele sv. Franje Ksaverskog gdje je pohranjeno za pričest vjernika u liturgiji Muke Gospodnje na Veliki petak, a održano je i klanjanje uz prigodne meditacije i pjesme. Liturgija Velikog četvrtka završava obredom u kojem se ogoljuje oltar budući da do Vazmenog bdijenja u Uskrsnoj noći nema euharistijske žrtve. Nakon ovog obreda vjernici se u tišini razilaze svojim kućama te u ozbiljnosti, sabranosti i molitvi nastavljaju svoj trodnevni hod prema blagdanu Uskrsa.
U ovom liturgijskom slavlju kršćani slave Isusovu posljednju večeru kojom se na otajstven način proslavlja i obnavlja ustanovljenje Euharistije i Svećeničkog reda. Time je i službeno započelo Vazmeno trodnevlje. Misno je slavlje svojim pjevanjem uveličao Mješoviti pjevački zbor "Chorus Liturgicus" pod vodstvom mo. Višeslava Jaklina.
U pozdravu okupljenim vjernicima mons. Mrzljak je kazao kako sakrament Euharistije slavimo svake nedjelje, možemo i svakoga dana, ali kako je Veliki četvrtak ipak drugačiji jer se na poseban način sjećamo one večeri kada je Isus bio sa svojim učenicima uoči svoje muke i kada je ustanovivši Euharistiju rekao: “Ovo činite meni na spomen”.
- Nakon skoro 20. stoljeća mi to i danas činimo. Posebno želimo biti zahvalni Isusu Kristu na tom velikom daru da on sam pod prilikama kruha i vina želi biti s nama - poručio je biskup okupljenima.
U propovijedi je mons. Mrzljak posebno naglasio kako je Vazmeno otajstvo jedna cjelina koju je teško raščlaniti i promatrati svaki događaj za sebe, jer teško bismo mogli razumjeti svaki događaj kao nešto posebno. Zato je važno promatrati Vazmeno otajstvo kao jednu cjelinu, istaknuo je biskup.
- Isus je svoje učenike poučavao djelima, jer je znao koliko su važnija djela, to jest geste, nego riječi. Tako je i kod pranja nogu. U Isusovo vrijeme, naime, kada bi gost došao u kuću, sluga bi mu oprao noge. To je bila gesta dobrodošlice te znak prijateljstva i ljubavi. A Isus čini upravo ono što čine sloge i robovi. On učenicima pere noge! Čuli smo kako reagira Petar: “Gospodine, zar ti meni da pereš noge? Nikad”. Zato je taj čin pranja nogu čin velike poniznosti, da se sam Bog snizuje pred čovjekom. To pokazuje ne samo poniznost Boga, već i uzdignuće i važnost čovjeka. Zato Isus govori: “Pamtite ovo što ja činim. Kao što ja vama činim, tako činite vi jedni drugima”. To je poruka kako se mi ljudi trebamo ponašati jedni prema drugima i što znači ljubiti i poštivati čovjeka. Ako želimo nasljedovati Isusa, moramo ga i u tome primjeru slijediti. Druga Isusova gesta je da On želi ostati među nama pod prilikama kruha i vina. “Ako ne budete jeli tijelo Sina čovječjega, nećete imati života.” Kako to jesti nečije tijelo? Teško shvatljivo. Isus upravo tako želi ostati među nama i želi da to što je on činio na Posljednjoj večeri kada je rekao: “Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv” i “Ovo činite meni na spomen”, činimo i mi danas. To je čin velike poniznosti i ljubavi Boga prema čovjeku i kada slavimo Euharistiju uvijek se moramo spomenuti kako u tom misteriju Euharistije Bog želi biti s nama da nam bude hrana - poručio je biskup Mrzljak.
Upravo je to, u biskupovoj propovijedi spomenuto, pranje nogu zanimljivost Mise Večere Gospodnje. Slikovita je to gesta kojom svećenik ponavlja ono što je Isus učinio svojim učenicima na Posljednjoj večeri, kada im je služenje drugima predstavio kao obilježje njegove vlasti. Tako je nakon propovijedi biskup Mrzljak oprao noge dvanaestorici 'apostola', angažiranih vjernika laika.
Nakon pričesti pod prilikama kruha i vina, uslijedio je obred prijenosa Presvetog Oltarskog Sakramenta u svetohranište pokrajnje kapele sv. Franje Ksaverskog gdje je pohranjeno za pričest vjernika u liturgiji Muke Gospodnje na Veliki petak, a održano je i klanjanje uz prigodne meditacije i pjesme. Liturgija Velikog četvrtka završava obredom u kojem se ogoljuje oltar budući da do Vazmenog bdijenja u Uskrsnoj noći nema euharistijske žrtve. Nakon ovog obreda vjernici se u tišini razilaze svojim kućama te u ozbiljnosti, sabranosti i molitvi nastavljaju svoj trodnevni hod prema blagdanu Uskrsa.
Goran Damjanić
