ZAGREB, 27. 10. 2017.

---

Znanstveni novak Staroslavenskog instituta u Zagrebu i trenutno župnik u Štrigovi Kristijan Kuhar obranio je 27. listopada 2017. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, poslijediplomskom doktorskom studiju medievistike, doktorsku disertaciju iz područja humanističkih znanosti pod naslovom Povijesno liturgijske posebnosti euholoških obrazaca ranog razdoblja slavenske liturgije (10.-14. st.) s osvrtom na predslovlja te je stekao akademski naslov doktora znanosti, znanstveno polje povijesti srednjega vijeka (medievistika).

U ispitnom povjerenstvu za ocjenu i obranu doktorskog rada, bili su akademik Stjepan Damjanović, mons. doc. dr. Franjo Velčić, generalni vikar Krčke biskupije i dr. sc. Vesna Badurina Stipčević, znanstvena savjetnica sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu, a mentori prof. dr. Mateo Žagar s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. Ante Crnčević s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Svečanom akademskom činu nazočili su, dr. sc. Vida Vukoja, ravnateljica Staroslavenskog instituta u Zagrebu, dr.sc. Ivan Botica, znanstveni suradnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu, te kolege znanstveni suradnici i znanstveni savjetnici sa Staroslavenskog instituta, doc. dr. Tomislav Galović s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu sa grupom studenata, Silvio Košćak, mag. theol., doktorand Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i svećenik Varaždinske biskupije, Suzana Paponja, načelnica ureda ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, mr. sc. Zvonimir Brusač, tajnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, vlč. Leon Lozančić, župnik župe sv. Katarine u Hlebinama, Rafael i Josip Mikec, bogoslovi varaždinske biskupije.

U obrani doktorske disertacije Kristijan Kuhar istaknuo je kako se u naslovu disertacije otkriva i istraživačko pitanje: povijesne i liturgijske posebnosti koje su sadržane u liturgijskim izvorima ranog razdoblja slavenske liturgije, točne od 10. do 14. stoljeća. U spektru istraživanja nalaze se euhološki obrasci, naziv koji proistječe iz teološko-liturgijske znanosti a označava molitve koje moli predsjedatelj euharistijskog slavlja. Euhologij općenito naziv je za molitvu općenito, posebno liturgijsku molitvu, kako u istočnoj tako i u zapadnoj liturgijskoj tradiciji. U posebnom spektru istraživanja su i predslovlja euholoških obrazaca ranog razdoblja slavenske liturgije, budući da u njima tražimo navedene povijesno liturgijske posebnosti.

Temeljni poticaj ovog doktorskog istraživanja ide deduktivno, od hrvatskog glagoljaštva, koje svoju liturgijsku pripadnost određuje prema rimskome obredu. Samom tom činjenicom postavlja se pitanje njezina podrijetla i tekstualne tradicije euholoških obrazaca i euholoških tekstova općenito. Vođen tom činjenicom, kao i znanstvenim zaključcima raniji istraživača da su neki liturgijski spomenici pisani glagoljicom i staroslavenskim jezikom rimskoga obreda, te činjenicom da se na prostoru Srednje Europe od 9. stoljeća razvija rimska liturgija na staroslavenskom jeziku, Kuhar je postavio znanstveni cilj istražiti istinitost ove činjenice kao i istražiti posebnosti te liturgijske tradicije kao i njezin tekstualni kontinuitet, tj. tradiciju od vremena ćirilometodske misije do razdoblja hrvatskoglagoljske liturgijske književnosti. U spektar istraživanja uveo je traženje povijesno liturgijskih posebnosti u odnosu na pretpostavljenu rimsku liturgijsku tradiciju. Postavio je hipotezu da se posebnosti mogu nalaziti u tekstovima koji ne potječu iz svetoga Pisma niti iz patrističke tradicije, već u euhološkim obrascima i predslovljima.

Disertacija je podijeljena u šest poglavlja, a raspoređena u tri znanstvene cjeline: u prvoj znanstvenoj cjelini donosi stanje istraživanja ukazujući na temeljne zaključke koji su raniji istraživači postavili u pitanju liturgijske provenijencije ranog razdoblja slavenske liturgije (1. poglavlje); u drugoj znanstvenoj cjelini istražuje historiografske podatke vezane uz pitanje liturgijske provenijencije ranog razdoblja slavenske liturgije, temeljeći istraživanje na dvoje recentnih i eminentnih historičara: M. Betti i F. Dvornika, te na historiografskim podacima papinske korespondencije IX. i X. stoljeća, tj. papa Hadrijana II., Ivana VIII., Stjepana V. i Ivana X., kao i na podacima koji se – iako znanstveno relativno relevantni – donose u Žitijima svetih Konstantina Ćirila i Metoda. U ovoj znanstvenoj cjelini donosi i prikaz kanonskih izvora staroslavenskog jezika, tj. rane slavenske liturgije, upućujući na njihovu liturgijsku provenijenciju i sadržaj (2. i 3. poglavlje). U trećoj znanstvenoj cjelini temelji istraživanje na povijesnoliturgijskim metodološkim postavkama istražujući povijesno-komparativnom i povijesno-kritičkom metodom euhološke obrasce deset izabranih ranih slavenskih liturgijskih spomenika, njihov liturgijski sadržaj te posebnosti odnosno različitosti u odnosu na istovremene latinske izvornike (4. do 6. poglavlje).

Hipoteza je ove disertacije da su glagoljički priređivači i prevoditelji rimskih liturgijskih knjiga, pored u latinskim rukopisima ustanovljenih normi tekstova potrebnih za odvijanje liturgijskog slavlja, unosili i vlastitosti, koje su pored jezika i grafije postale liturgijske posebnosti slavenske liturgije. Posebnosti se odnose na euhološke obrasce koji su prevođeni s latinskog jezika i prilagođavani potrebnim situacijama mjesta i vremena, na unošenje euholoških obrazaca ili njihovih dijelova iz bizantske liturgijske tradicije s kojom su glagoljaši bili u kontaktu, te na moguća stvaranja novih euholoških obrazaca, vodeći brigu o pogreškama nastalim u prijevodima iz latinskih izvornika, stvarali su vlastitu terminologiju i semantiku koja se prenosila u mlađe rukopise. U temelju svega je dakle konačno razriješiti znanstveno pitanje, koje je provenijencije bila rana slavenska liturgija, koje su njezine posebnosti, te da li ima tekstualnu transmisiju/tradiciju u mlađe glagoljske rukopise hrvatskog glagoljaštva.

Istraživanjem povijesno liturgijskih posebnosti ranog razdoblja slavenske liturgije dr. sc. Kristijan Kuhar postigao je nekoliko znanstvenih rezultata: utvrdio je da je rana slavenska liturgija u euhološkim obrascima odražavala rimski obred, rimski izričaj koji je u prijevodima čuvala do one mjere koja je bila razumljiva slavenskom svećenstvu i vjernicima, a posebnosti se odražavaju u prijevodima u kojima prevoditelji i priređivači proširuju one liturgijske i teološke izričaje koje je bilo nemoguće prevesti na staroslavenski jezik zbog nedostatka leksika ili zbog nerazumijevanja. Tekstološke sličnosti, tj. tekstološki izvori latinske liturgijske tradicije upućuju na sakramentare koji su pripadali kontaktnom području akvilejskog patrijarhata, salcburške nadbiskupije te sjeverne i srednje Italije, točnije miješani gelazijevsko-grgurevski sakramentari. Fragmenti misala prije MVat4 ukazuju na stariju redakciju misala te se mogu povezati s misalima kontaktnih područja Sjeverne Italije, Beneventa i Ravene. Povijesne posebnosti nije pronašao, jer historiografski podaci ukazuju na to da se u povijesnim dokumentima nije postavljalo pitanje obreda, nego jezika u liturgiji. I povijesna istraživanja ne daju odgovor na ovo pitanje, nego ostavljaju otvorenim.

Stoga je utvrdio da je prvotni obred, onaj ćirilometodski bio bizantski, ali je promjena nastupila na području Moravske i Panonije, gdje se priređuju liturgijske knjige rimskoga obreda. Obredi i biblijska čitanja pritom ostaju u prvotnim ćirilometodskim prijevodima, koja se kasnije redigiraju na istočnom i zapadnom polu Slaviae.
Za hrvatsko glagoljaštvo može se zaključiti da ima korijene u dva puta: u sjevernom, tj. zapadnom koji se odražava u euhološkim obrascima, te u južnom koji se odražava u prijevodima svetoga Pisma. Prema tome rimski je obred u Srednjoj Europi u srednjem vijeku bio dvojezičan, te ga se kao takvog treba promatrati i prihvatiti i u liturgijskim znanostima, u kojima nije prihvaćen – već stavljen pod nazivnik istočnih obreda.

Novi dr. sc. Kristijan Kuhar disertaciju je zaključio i ispravkom nazivlja. Govoriti o slavenskoj, staroslavenskoj ili ranoj slavenskoj liturgiji, ili pak o hrvatskoglagoljskoj ili glagoljskoj općenito, liturgijskoj i teološkoj znanosti može predstavljati temeljni problem u prihvaćanju i uvažavanju znanstvenih tvrdnji. Tim je nazivima zanemaren teološko-sadržajni i povijesno-liturgijski pojam liturgije. Pojam „slavenska liturgija“ u tom smislu upućuje na „slavenski obred“ koji bi bio različit od npr. rimskoga ili bizantskoga. Stoga je predložio da buduće nazivlje, radi diferencijacije i boljeg znanstvenog razumijevanja, koristi pojam „rimska staroslavenska liturgija“ ili „bizantska staroslavenska liturgija“, te za kasnije razdoblje „rimska hrvatskoglagoljska liturgija“ – pojam koji će uključivati jezičnu, a ne obrednu diferencijaciju.

Komisija za ocjenu doktorskog rada, na temelju napisanog rada i obrane, ocijenila je rad doktoranda Kristijana Kuhara s najvišom ocjenom, summa cum laude. Akademik Damjanović čestitao je novom doktoru Kuharu na vrsnom interdisciplinarnom radu, a čestitkama su se pridružili mentor prof.dr. Mateo Žagar, koji je dr. Kuharu predavao staroslavenski jezik za vrijeme paralelnog studija teologije i kroatistike te prof.dr. Ante Crnečević koji je napomenuo vrijednost ovoga istraživanja za liturgijske znanosti.

Dr.sc. Kristijan Kuhar znanstveni je novak na Staroslavenskom institutu u Zagrebu te na Znanstvenom centru izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo. Tijekom novačkog staža na Staroslavenskom institutu i poslijediplomskog studija medievistike sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, Ruskoj federaciji i Slovačkoj, sudjelovao u organizaciji međunarodnog znanstvenog skupa „Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu“ održanom 2013. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, autor je nekoliko znanstvenih i stručnih radova iz područja medievistike, paleoslavistike i arhivistike, bio je urednik edicije „Monumenta glagolitica Tertii ordinis s. Francisci in Croatia“, te je suautor knjige „Knjige posinovljenja, novicijata i zavjetovanja franjevaca trećoredaca na otoku Krku“. Suradnik je na projektu digitalizacije i istraživanja glagoljskih rukopisa zadarskog područja na Sveučilištu u Zadru, član je Matice Hrvatske i međunarodne arhivističke udruge ICARUS.
 

---