Svećenik Varaždinske biskupije Hrvoje Damiš doktorirao u Rimu
RIM, 8. 6. 2017.
Svećenik Varaždinske biskupije Hrvoje Damiš obranio je 08. lipnja 2017. godine na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu doktorsku disertaciju iz područja fundamentalne teologije pod naslovom L’autocomprensione “interreligiosa” del cristianesimo nella riflessione di Hans Waldenfels e Hans Küng. Una ricerca degli elementi per un “cristianesimo relazionale“ (Međureligijsko razumijevanje kršćanstva u misli Hansa Waldenfelsa i Hansa Künga. Istraživanje elemenata za “relacijsko kršćanstvo”).
U ispitnoj komisiji, uz mentora prof. dr. sc. Carmela Dotola, bili su prof. dr. sc. Ferenc Patsch kao cenzor te prof. dr. sc. Stella Morra kao predsjednica komisije. Svečanom akademskom činu nazočili su, u ime varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka, kancelar Varaždinske biskupije preč. Ivan Rak te preč. Mario Kopjar. Prisustvovali su i rektor Papinskog zavoda Germanicum et Hungaricum pater Stefan Dartmann, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima preč. Bože Radoš, vicerektor zavoda vlč. Marko Đurin te studenti iz ovih i drugih rimskih Zavoda.
Doktorska disertacija je strukturirana u četiri dijela, odnosno sedam poglavlja. U prvome dijelu tematizira se status quaestionis teologije religija. Uvodno poglavlje posvećeno je teološkim raspravama te promjenama teoloških paradigmi u shvaćanju spasenjske vrijednosti drugih religija – ekskluzivizmu, inkluzivizmu i pluralizmu, s kratkim osvrtom na neke novije pokušaje i interpretacije. Poseban naglasak stavljen je i na nauk Drugog vatikanskog sabora u pitanjima odnosa kršćanstva i nekršćanskih religija, koji i danas mora biti temelj svakog promišljanja o navedenoj tematici. U drugom poglavlju govori se o epistemološkom statutu teologije religija. Ovdje se tematizira novost objekta, cilj i metoda te, relativno nove, teološke discipline. Osim toga, problematizira se pitanje istine, objave, kristologije te kršćanskog poimanja misija i međureligijskog dijaloga u kontekstu susreta kršćanstva s drugim religijama svijeta.
Drugi dio disertacije posvećen je teološkoj misli njemačkog isusovca i teologa Hansa Waldenfelsa o mjestu i ulozi kršćanstva u susretu s drugim religijama. Treće poglavlje posvećeno je prikazu teologije religija kao dijaloške i zainteresirane teološke discipline, dok se u četvrtom poglavlju, govorom o kršćanstvu kao religiji, tezi o apsolutnosti kršćanstva te pojmovima istine, objave i spasenja, tematizira Waldenfelsovo tumačenje položaja i značenja kršćanstva u svijetu religija.
Treći dio rada posvećen je švicarskom teologu Hansu Küngu. U petom poglavlju govori se o izazovu koji druge religije predstavljaju za kršćanstvo, ulozi kršćanstva naspram drugih religija te kriterijima istinitosti religija. Šesto poglavlje posvećeno je Küngovoj kristologiji, projektu Weltethos te ulozi i odgovornosti religija za mir u svijetu. U ovom dijelu rada upozorava se i na manjkavost Küngove funkcionalne kristologije odozdo koja se udaljuje od tradicionalne kristologije i vjere katoličke Crkve u Isusa Krista kao pravog Boga i pravog čovjeka koja jedina predstavlja pravi teološki temelj za jedincatost i spasenjsku univerzalnost Isusa Krista i Crkve.
U četvrtom dijelu, oslanjajući se na prethodno rečeno i stavljajući u svojevrsni dijalog dvojicu spomenutih autora, predstavljene su neke heremenutičke smjernice za shvaćanje kršćanstva kao religije koja je, u svojoj biti, usmjerena na druge religije i pozvana je biti u relaciji/odnosu s njima. U stvarnosti religijskog pluralizma tako se prepoznaje jedan od znakova vremena i izazov kojem se treba posvetiti i čija interpretacija se treba temeljiti na svjetlu objave koja svoj vrhunac i puninu dostiže u osobi i događaju Isusa Krista. U promišljanju o teologiji religija, stavlja se naglasak na induktivno-deduktivnu metodu, govori se o nužnosti uvrštavanja drugih religija u epistemološki statut teologije religija, kao i o potrebi razvijanja kršćanske i dijaloške teologije religija. U tom smislu govori se o partikularnoj univerzalnosti kršćanstva, o potrebi kristološko-trinitarne hermeneutike religijskog pluralizma koja svojim rekapitulacijskim i relacionalnim pristupom, uvažavajući eshatološku rezervu kršćanske objave, omogućuje istinski i plodan susret kršćanstva s drugim religijskim tradicijama.
Vlč. Hrvoje Damiš iz župe sv. Petra i Pavla u Mačkovcu, rođen je 1987. godine u Čakovcu. Po završetku osnovne škole, 2001. godine stupio je u Međubiskupijsko sjemenište na Šalati te upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Nakon mature, stupio je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište te započeo filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon tri godine, odlukom varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka, poslan je u Rim kako bi nastavio studij teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana, gdje je 2010. godine stekao akademski stupanj diplomiranog teologa. Za svećenika Varaždinske biskupije zaređen je 2011. godine. Iste godine upisuje postdiplomski studij iz fundamentalne teologije na Gregorijani te je nakon položenog završnog ispita 20. lipnja 2013. godine stekao akademski stupanj magistra znanosti. Magistarski rad naslovljen Le religioni come problema della teologia. Una sfida per la teologia fondamentale (Religije kao teološki problem. Izazov za fundamentalnu teologiju) napisao je pod vodstvom prof. dr. sc. Josepha Xaviera. Tijekom studija u Rimu, boravio je u Papinskom zavodu Germanicum et Hungaricum.
