Poruka mons. Đure Hranića na početku školske godine 2019./2020.
ZAGREB, 28. 8. 2019.
Predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko osječkog nadbiskupa Đure Hranića na početku školske i katehetske godine 2019./2020. uputio je svoju poruku svećenicima, redovnicima, katehetama i vjeroučiteljima,
djeci i mladima i roditeljima.
Na početku svoje poruke nadbiskup Hranić prisjetio se pada Berlinskog zida prije 30 godina kada su se stvorili uvijeti za osamostaljenje mnogih novonastalih europskih zemalja i tranziciju prema demokratskom uređenju društva. I Hrvatska je krenula tim putem iako je nažalost svoju slobodu zašečatila krvlju u Domovinskom ratu. Ta su vremena bila značajna i za Crkvu kojoj je iznova darovana sloboda " omogućila djelovanje na nov način i na različitim područjima, čime je religija, odnosno vjera, postala dijelom javnoga i društvenog života. Jedan od znakova slobode očitovao se i u ponovnom uvođenju vjerskog odgoja u predškolske ustanove te vjeronauka u osnovne i srednje škole. Bio je to znak slobode da i mi, kao Katolička Crkva, smijemo i možemo vjerovati, odnosno svoju vjeru javno očitovati te isto tako znak ostvarenoga prava da smijemo javno govoriti te mladim generacijama posredovati ono u što vjerujemo. Time je odgojno-obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj prihvatio religiju, odnosno kršćansku vjeru, kao integralni dio povijesti čovječanstva, bez koje je nemoguće razumjeti kulturne epohe europske i svjetske civilizacije, ali i dokučiti posljednji smisao života čovjeka i društva u kojemu on živi."
Nadalje mons. Hranić primjećuje kako je 30 godina nakon tog izvanrednog događaja splasnulo oduševljenje Europe za traženje novih putova suživota te konstaira kako se na žalost po pitanju uloge religije u društvu danas čuju isti povici kao prije trideset godina, da je religija privatna stvar pojedinsca te da joj je posljedično tome mjesto u obitelji ili u sakristiji. "Oni koji žele ukloniti vjeronauk iz škole, žele ne samo ukloniti religiju iz javnosti, nego dehumanizirati čovjeka, koji je po svojoj naravi religiozno biće. „Svjetovni prozelitizam“, kojim se svima želi nametnuti novo „jednoumlje“, često priječi svaki dijalog. Čak i onaj o obrazovanju, kao da bi obrazovanje bilo poslanje i zadaća samo jedne osobe ili stranke, a ne čitave zajednice " - poručuje nadbiskup Hranić, jasno ističući kako je vjerski odgoj u službi dostojanstva ljudske osobe.
Izražavajući zadovoljstvo što „Škola za život“, kao projekt u procesu razvoja, računa na katolički vjeronauk u osnovnim i srednjim školama nadbiskup Hranić zaključuje: "Neka se vjeronaučna i katehetska godina koja je pred nama pretvori u našu čežnju za istinskim životom. A svima nama neka Krist Gospodin otvori um da shvatimo i srce da živimo svoj identitet: Crkve koja postoji kad postoji za druge!"
Predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko osječkog nadbiskupa Đure Hranića na početku školske i katehetske godine 2019./2020. uputio je svoju poruku svećenicima, redovnicima, katehetama i vjeroučiteljima,
djeci i mladima i roditeljima.
Na početku svoje poruke nadbiskup Hranić prisjetio se pada Berlinskog zida prije 30 godina kada su se stvorili uvijeti za osamostaljenje mnogih novonastalih europskih zemalja i tranziciju prema demokratskom uređenju društva. I Hrvatska je krenula tim putem iako je nažalost svoju slobodu zašečatila krvlju u Domovinskom ratu. Ta su vremena bila značajna i za Crkvu kojoj je iznova darovana sloboda " omogućila djelovanje na nov način i na različitim područjima, čime je religija, odnosno vjera, postala dijelom javnoga i društvenog života. Jedan od znakova slobode očitovao se i u ponovnom uvođenju vjerskog odgoja u predškolske ustanove te vjeronauka u osnovne i srednje škole. Bio je to znak slobode da i mi, kao Katolička Crkva, smijemo i možemo vjerovati, odnosno svoju vjeru javno očitovati te isto tako znak ostvarenoga prava da smijemo javno govoriti te mladim generacijama posredovati ono u što vjerujemo. Time je odgojno-obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj prihvatio religiju, odnosno kršćansku vjeru, kao integralni dio povijesti čovječanstva, bez koje je nemoguće razumjeti kulturne epohe europske i svjetske civilizacije, ali i dokučiti posljednji smisao života čovjeka i društva u kojemu on živi."
Nadalje mons. Hranić primjećuje kako je 30 godina nakon tog izvanrednog događaja splasnulo oduševljenje Europe za traženje novih putova suživota te konstaira kako se na žalost po pitanju uloge religije u društvu danas čuju isti povici kao prije trideset godina, da je religija privatna stvar pojedinsca te da joj je posljedično tome mjesto u obitelji ili u sakristiji. "Oni koji žele ukloniti vjeronauk iz škole, žele ne samo ukloniti religiju iz javnosti, nego dehumanizirati čovjeka, koji je po svojoj naravi religiozno biće. „Svjetovni prozelitizam“, kojim se svima želi nametnuti novo „jednoumlje“, često priječi svaki dijalog. Čak i onaj o obrazovanju, kao da bi obrazovanje bilo poslanje i zadaća samo jedne osobe ili stranke, a ne čitave zajednice " - poručuje nadbiskup Hranić, jasno ističući kako je vjerski odgoj u službi dostojanstva ljudske osobe.
Izražavajući zadovoljstvo što „Škola za život“, kao projekt u procesu razvoja, računa na katolički vjeronauk u osnovnim i srednjim školama nadbiskup Hranić zaključuje: "Neka se vjeronaučna i katehetska godina koja je pred nama pretvori u našu čežnju za istinskim životom. A svima nama neka Krist Gospodin otvori um da shvatimo i srce da živimo svoj identitet: Crkve koja postoji kad postoji za druge!"