KRAŠIĆ, 3. 10. 2018.

---

”Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen."

Tim je riječima papa Ivan Pavao II., na današnji dan, 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici pred gotovo milijun vjernika, proglasio blaženim zagrebačkog kardinala, slugu Božjega, Alojzija Stepinca.

Uz 20. obljetnicu proglašenja blaženim, kao i povodom spomena 120. godišnjice rođenja našeg blaženog kardinala, svećenici Zagrebačke crkvene pokrajine u srijedu 3. listopada hodočastili su u Krašić, Stepinčevo rodno mjesto.

Svećenici su u Krašić stigli u jutarnjim satima te su hodočašće započeli molitvom krunice Blažene Djevice Marije. U sklopu hodočašća je mons. dr. Juraj Batelja, profesor na Katedri pastoralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, predstavio knjigu “Blaženi Alojzije Stepinac i prognani slovenski svećenici u Drugome svjetskom ratu”.

Kardinal Bozanić: "Ovo mjesto zrači i privlači svetošću"

Sudionici hodočašća su potom imali priliku za osobnu molitvu i obilazak spomen-sobe blaženog Alojzija Stepinca u župnoj kući, a točno u podne svi su sudjelovali u euharistijskom slavlju u župnoj crkvi Presvetog Trojstva.

U zajedništvu sa svim biskupima Metropolije, vojnim ordinarijem u miru mons. Jurjom Jezerincem te celjskim biskupom mons. Stanislavom Lipovšekom i oko četiristo svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine, svetu misu je predvodio zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić.
 
Uvodeći u svoju homiliju kardinal je kazao kako danas kao biskupi i svećenici hodočaste u Krašić da bi se spomenuli svih svećenika i drugih ljudi koji su unatoč teškoćama, žrtvama i čak opasnostima po život, dolazili ovamo Stepincu, da bi čuvali i jačali vjerničku povezanost i crkveno zajedništvo. Osjećamo da ovo mjesto zrači i privlači svetošću. Ta svetost desetljećima oblikuje našu svećeničku duhovnost i crkvenost, vraća nas na bitno u našemu pozivu, daje snagu i čuva nadu, rekao je Kardinal.
 
Poslušni Božjoj volji

Osvrnuo se na današnje prvo čitanje o Jobu (Job 9, 1-12.14-16), ističući kako u životu svakoga čovjeka postoje stvari koje su očite i može ih se odmah razumjeti.

- Postoje i takve koje zahtijevaju sazrijevanje, koje traže vremenski odmak. A postoji i ono što čovjek nikada ne može do kraja shvatiti. Jedini pristup koji ima smisla jest molitva i vapaj Gospodinu; ostati u razmatranju i u razgovoru s Bogom; otvarati mu se te istodobno ponirati u njega, usvajati i čuvati Božju prisutnost u svom životu – naglasio je Kardinal te dodao kako se nadbiskup Stepinac na osobit način našao pred kušnjom ponora zla i upravo je u ovoj crkvi u vrijeme komunističkog zatočeništva tražio odgovore na mnoga pitanja. Uvijek je imao Boga na prvome mjestu i ponavljao: “U tebe se, Gospodine, uzdam”, poručio je kardinal Bozanić.

- Blaženi je Alojzije znao što Jobu nije bilo dano, ali je već vjerom naslućivao. Kardinal Stepinac je znao da je taj ponor i tu razdaljinu, koju čovjek ne može premostiti, Božja ljubav dokinula u utjelovljenju Isusa Krista; u Njegovom križu i uskrsnuću povezala novim Savezom pomirenja i blizine Boga i čovjeka. Kristovo otajstvo daruje nam nove oči za gledanje i življenje stvarnosti, odgaja nas za prepoznavanje Božje providnosti, za davanje hvale Bogu i za donošenje Boga drugima. No, time kušnja ne prestaje, ali nasljedovanje Isusa uvijek traži pouzdanje i predanost. Naš Blaženik nalazeći se ovdje u skučenosti prostora, pod neprestanim pritiskom zemaljskih moćnika, suočen s neistinom i nepravdom totalitarističkog režima, na korjenit je način živio Isusov zahtjev da njegovi učenici ne budu navezani na materijalnu sigurnost i na osobne odnose, nego da računaju na to da nemaju sigurna utočišta osim Gospodina, da ne budu zarobljeni zemaljskim poveznicama i da ne ostanu zagledani u svoje planove i osjećaje, nego u Božju prisutnost, poslušni Božjoj volji.
 
Gospodin treba ljude spremne za svjedočenje Isusa

Govoreći o današnjem evanđeoskom ulomku (Lk 9, 57-62) napomenuo je kardinal kako u odgovorima trojice iz evanđelja vidimo da svatko od njih želi najprije izvršiti svoju volju, a zatim Božju.

- Kod blaženog Alojzija pak gledamo primjer jednostavnoga predanja Bogu. Jednostavnoga, jer se vidi da je u njegovu vremenu i u njegovim nastojanjima na prvome mjestu Bog, Crkva, njegovo kršćansko, svećeničko i biskupsko poslanje. Tako svi njegovi svakidašnji poslovi i susreti imaju svoju neopterećenost, ali je prepoznatljivo tko je i što je na prvome mjestu. U izabranome geslu: “U tebe se, Gospodine, uzdam”, spojeni su svi vidici današnje Božje riječi upućene nama: pouzdanje koje daje slobodu; trpljenje koje ima smisla; služba kojom se nesebično naviješta i dosljedno živi Evanđelje. Govor o svetosti u ovome se prostoru nameće sam od sebe, jer svetost se ne može ograničiti. Dolazak ovamo i boravak ovdje za nas svećenike i buduće svećenike je plodonosan, jer se osjeća dah redovitosti naše svećeničke službe, a povijesne su okolnosti Krašiću dale da postane jezgra i da bude sjeme koje donosi obilat rod - kazao je kardinal.
 
Pri kraju svoje homilije nadbiskup Bozanić je okupljenim svećenicima odao priznanje za njihov pastoralni rad.

- Ovdje smo danas da jedni druge, u izazovima i križevima koji pritišću Crkvu, jačamo u svećeničkom pozivu i potičemo na vjerno nasljedovanje Krista u zajedništvu Crkve. Ovdje s blaženim Alojzijem snažno osjećamo da Gospodin treba ljude koji nisu prikovani uz svoje prohtjeve, bježeći u skloništa pred svijetom, nego spremne za svjedočenje Isusa ondje gdje smo od Crkve poslani. Gospodin treba ljude u punini ljudskosti koji nisu zatvoreni u nejasnu religioznost i duhovnost bez dodira sa životnim stvarnostima, nego koji su znakovi pouzdanja i nutarnje radosti koja dolazi od slobode u Kristu. Gospodin treba ljude koji se ne dopuštaju umrtviti grijesima, ranama i neuspjesima, neprestano gledajući unatrag, ljude koji znaju slijediti smjer gledajući buduće, naviještajući i otvarajući srca Riječi koju Gospodin želi posijati u ljudima – poručio je svećenicima kardinal Bozanić.
 
Krašić ostaje mjesto pouke za plemenitu Hrvatsku

Zaključujući homiliju istaknuo je da u Krašiću osjećamo korake svoje braće i sestara, posebno svećenika koji su dolazili svome nadbiskupu, njihovo oduševljenje, spremnost na žrtvu i vjernost Crkvi.

- Ovdje čujemo odjek njihova ohrabrenja, šapat njihove strepnje i snagu njihova pouzdanja. Ovdje vidimo da se u neznatnosti, s malo sredstava i s puno srca gradi Crkva koja se suprotstavlja silnicima snagom Evanđelja. Ovdje nalazimo kriterije razlučivanja dobra i zla u samoj Crkvi i izvan nje. Krašić blaženog Alojzija Stepinca ostaje mjestom pouke za sve koji žele lijepu i plemenitu Hrvatsku: svjesnu darova što ih je primila i vrjednota koje treba njegovati; Hrvatsku koja se zalaže za istinu i slobodu, za pravednost i poštenje, koje se ne može graditi zatajujući glas savjesti; Hrvatsku koja pokazuje vrijednost i smisao života; Hrvatsku koju trpljenje jača, a križ prosvjetljuje, odgaja i oplemenjuje za služenje bližnjima, svakome čovjeku, posebno najpotrebnijima – zaključio je svoju homiliju kardinal Bozanić, zazivajući zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice Hrvata te blaženog Alojzija Stepinca.

Nakon popričesne molitve biskupi i svećenici Metropolije izmolili su molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, a kardinal Bozanić još se jednom obratio nazočnim svećenicima: “Blaženi Alojzije u teškim je vremenima posebno naglašavao svećeničko zajedništvo, i to zajedništvo između dijecezanskih, ali i redovničkih svećenika, svega prezbiterija. Stoga nam je draga nazočnost naših mnogopoštovanih provincijala ovdje u Krašiću.”

Euharistijsko slavlje pjesmom su animirali bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.
 

---