ZAGREB, 3. 11. 2018.

---

Oko tri tisuće vjernika iz Varaždinske biskupije sudjelovalo je u subotu 3. studenoga na hodočašću u zagrebačku katedralu.

Povod hodočašća, koje su predvodili svećenici Varaždinske biskupije na čelu s mons. Josipom Mrzljakom, varaždinskim biskupom, bila su dva velika jubileja koja Katolička Crkva u Hrvata slavi ove godine, a vezana su za blagopokojnog kardinala Alojzija Stepinca. To su 120 godina od blaženikova rođenja u Župi Krašić i 20 godina otkako ga je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim u Mariji Bistrici.

Mnoge biskupije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tim su povodom već organizirale ili organiziraju vjernička hodočašća u zagrebačku katedralu i Stepinčev rodni Krašić, a proteklog je vikenda to učinila i Varaždinska biskupija. Poticaj je bio još i veći budući da je blaženi Alojzije Stepinac, uz svetog Marka Križevčanina, suzaštitnik Varaždinske biskupije, pa je hodočašće u zagrebačku katedralu, gdje počivaju zemni ostaci blaženog Alojzija, okupilo velik broj onih u čijim molitvama i mislima kardinal Stepinac zauzima posebno mjesto.

Pobožnost svete krunice uz sakrament svetog pomirenja

Susret u zagrebačkoj katedrali  započeo je pretprogramom u jutarnjim satima, koji su činili osobna molitva, pobožnost svete krunice i sakrament pomirenja, za vrijeme kojeg su se vjernici pripremali za središnji događaj, svetu euharistiju, koju je u zagrebačkoj prvostolnici predvodio naš varaždinski biskup Josip Mrzljak.

U zajedništvu s preuzvišenim ocem biskupom slavili su mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, zatim mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, kanonici Stolnog kaptola Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene; preč. Mirko Horvatić i preč. Damir Dobovec, te šezdesetak drugih svećenika varaždinske mjesne Crkve.

Mons. Šaško: “Da budemo dostojna djeca onoga koji nas je otkupio”

U ime domaćina sve je hodočasnike u zagrebačkoj katedrali, na spomen mjestu blaženog Alojzija Stepinca, u svoje osobno te u ime zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, radosno pozdravio i dobrodošlicu zaželio mons. Ivan Šaško zahvalivši na molitvama i svjedočanstvima. Podsjetio je biskup Šaško kako je Varaždinska biskupija bila dio iste Nadbiskupije koju je predvodio blaženi Alojzije, i koja je i danas usko povezana sa Zagrebačkom nadbiskupijom u krilu Zagrebačke crkvene pokrajine te kako je samostalni život Varaždinske biskupije gotovo podudaran s beatifikacijom njezina suzaštitnika.

- Ovdje na grobu blaženog Alojzija očitujete blizinu i pouzdajete se u njegov zagovor te tako potvrđujete osjećaj vjere i vjernika koji živi duboko u našim župnim, redovničkim i obiteljskim zajednicama i neraskidiv je od naših osobnih života. Varaždinska biskupija s posebnom ljubavlju čuva spomen na mučeničke dane i odanost hrvatskoga puka u godinama blaženikova uzništva u Lepoglavi. Upravo je u Varaždinu prilikom euharistijskoga kongresa prije 80 godina blaženi Alojzije, braneći slobodu Crkve i protiveći se raznim ideologijama, jasno naglasio: “Euharistija je postala znak koji privlači sve oko euharistijskoga Krista, hrama našega”. Utječimo se njemu molbama u pomoć, zamolimo ga da učvrsti u nama katoličku vjeru da uzmognemo živjeti kao katolici, umrijeti kao katolici i da budemo dostojna djeca onoga koji nas je otkupio - kazao je mons. Ivan Šaško.

“Govor šutnje pretvara se u glas!”

Varaždinski biskup Josip Mrzljak, čija je baka bila sestra blaženog Alojzija, dok mu je sam Stepinac bio svjedok na svetoj potvrdi, u svojoj propovijedi sabranim hodočasnicima u zagrebačkoj katedrali kazao je kako ovim hodočašćem na grob blaženog Alojzija Stepinca zaokružujemo trodnevlje svetkovine Svih svetih. Poručio je biskup Mrzljak kako bi groblja, koja smo posjećivali ovih dana, trebala biti mjesta tišine.

- Kao da na tom mjestu želimo čuti neki drugi glas, nešto s onoga svijeta prema kojem idemo. Ovi dani su itekako poticaj na razmišljanje o tome što nam šutnja na grobovima govori. Na grobovima naših pokojnih sigurno smo se prisjećali trenutaka kada smo na zemlji živjeli zajedno s njima. Donijeli smo im cvijeće kao znak poštovanja te svijeće kao simbol Krista - Svjetla. To paljenje svijeće je simbol naše vjere jer promišljamo o vječnom svjetlu koje bi trebalo svima nama svijetliti ovdje na zemlji, ali i voditi nas vremenitim putem prema vječnosti. To je taj govor šutnje koji često može biti glasniji od bilo kojeg drugog govora. Takav je govor bio svojstven i kod blaženog Alojzija. S propovjedaonice u ovoj zagrebačkoj katedrali on je govorio kad je bio na slobodi, ali posljednjih petnaestak godina života dolazi upravo taj govor šutnje kada mu je bilo zabranjeno javno govoriti i pisati, nadvivši se pritom na njega sve zlo. Ali ta njegova šutnja pretvorila se u glas. Jer kršćanski vjernici su u svojoj povezanosti s njime znali da otvorena srca i duše mogu čuti njegov govor tišine. Iz prispodobe iz evanđelja znamo kada se pšenično zrno stavlja u zemlju, ono će istrunuti, ali će donijeti roda. Iz jednog zrna niknut će novi život. Tako je i bilo u životu blaženog Alojzija, on je danas živ i privlači nas svojim porukama i svetošću. To je njegov govor šutnje koji se sve više širi, a istina se sve više probija. Zato i danas, kada ovdje okupljeni častimo našeg blaženika moleći da bude proglašen svetim, pozvani smo da ga slijedimo u čvrstoći njegove vjere kako bismo i mi išli putem svetosti. Razmišljamo ovih dana o mnoštvu onih koji su proglašeni svetima. Ta svetost je za svakoga. Ne moramo živjeti čineći neke velike stvari, već živeći svetim životom idimo pobožno, da uvijek vidimo i znamo što Bog od nas traži. Tu blaženi Alojzije itekako glasno govori u našem vremenu - poručio je u homiliji biskup Mrzljak.

Molitva na Stepinčevu grobu

Prije završnog biskupova blagoslova, biskupi su izmolili molitvu za proglašenje svetim blaženog kardinala Alojzija Stepinca na njegovu grobu, a nakon svete mise i svi ostali hodočasnici su imali prilike pokloniti se i sabrati na grobu našeg blaženika. Na kraju slavlja riječi zahvale uputio je varaždinski biskup Josip Mrzljak. Zahvalio je na gostoprimstvu zagrebačkom nadbiskupu, kardinalu Josipu Bozaniću te svim hodočasnicima, braći svećenicima, đakonima i bogoslovima koji su animirali druge te se i sami pridružili hodočašću.

Vrijedi spomenuti kako je pjevanje na svetoj misi animirao zbor sastavljen od katedralnih pjevača, članova Zbora mladih Varaždinske biskupije, te članova pojedinih župnih zborova koji su sudjelovali u hodočašću. Dirigirao je Mislav Lucić, a za orguljama svirao katedralni orguljaš mo Višeslav Jaklin.

Hodočasnici su nakon svete mise imali vremena za molitvu i druženje, a neki su hodočašće obilježili posjetom drugim sakralnim znamenitostima Zagrebačke nadbiskupije poput Samobora ili Krašića gdje su posjetili rodnu kuću našeg blaženog kardinala.
 

---