VARAŽDIN, 22. 11. 2017.

---

U srijedu 22. studenoga, na spomendan svete Cecilije, u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je misno slavlje. S ocem biskupom slavili su kanonici Stolnog kaptola, preč. Josip Koprek i preč. Mario Kopjar, vlč. Nikola Tomašević i đakon Marko Domiter, a slavlju su, uz ostale vjernike, prisustvovali i katedralni pjevači.

Mons. Josip Mrzljak je vjernike na početku euharistije podsjetio na spomendan svete Cecilije, djevice i mučenice, ali i na spomendane svetica koji su pred nama, svete Katarine i svete Barbare. Kazao je otac biskup kako se radi o sveticama i mučenicama iz prvih kršćanskih vremena o čijim životima malo toga znamo. Ceciliju se štuje kao zaštitnicu crkvenih pjevača, pa je tim povodom katedralnim pjevačima koji su se okupili na misnom slavlju, biskup Mrzljak čestitao njihov blagdan. Dodao je kako je za svoga života sveta Cecilija slušala nebesku glazbu i to ju je poticalo na njezin kršćanski i mučenički život.

U svojoj homiliji biskup je naznačio kako su prvi kršćani bili svjesni da je euharistija najvažniji susret s Gospodinom, Njegovom riječju, mukom, smrti i uskrsnućem. Zato su uvijek nastojali da taj susret bude lijep, gledali su na ljepotu tog susreta pa su nastojali da bude i lijepog pjevanja, rekao je biskup Josip.

- Postoji mnogo načina pjevanja u crkvi, ali mi stariji možda najviše volimo upravo tu kraljicu instrumenata - orgulje. Sveta misa se sastoji od čitanja Božje riječi, pjevanja i razmišljanja. No, sastoji se i od tišine. U šutnji na poseban način možemo u svome srcu i duši biti povezani s Bogom. Čitali samo odlomke Svetog pisma koji nam govore o ozbiljnosti kršćanskog života. Upravo pri kraju crkvene godine, liturgija bira važne odlomke Svetoga pisma, odnosno Isusove pouke koje je On pričao jednostavnim riječima. Čuli smo jednu takvu priču o gospodaru koji je podijelio svoje imanje slugama. Svima je dao jednako i onda otputovao. Neki su mislili da se neće vratiti. Tako i mi ponekad razmišljamo. Najveća vrijednost koju nam je taj Gospodar dao je upravo naš život i kao kršćani prepoznajemo život kao dar Božji koji koristimo prema uputama i savjetima koje nam je On dao. Znamo da će nas na kraju pitati kako smo živjeli i što smo radili s tim darovima koje smo dobili. Postoji opasnost da čovjek pomisli: “Tko zna kada će se Gospodar vratiti? Otputovao je daleko!” Opasnost je da zaboravimo da sve što imamo je Njegovo vlasništvo i da ćemo biti odgovorni za to kako smo se koristili tim darovima. Kao kršćani ćemo sigurno prepoznati darove u našim životima. Zato je iznimno važno na svetoj misi razmišljati o tome što nam Bog govori, bilo da se radi o Starom ili Novom zavjetu. Tada iz radosti svoga srca Bogu možemo upravljati svoje molitve. Svoju kršćansku radost možemo dakako izražavati i pjesmom. Baš kao i sveta Cecilija. O njezinom životu ne znamo puno, postoje neke legende, ali važno je  to da su kršćani neprestano njegovali svijest da je Cecilija bila ta koja je Bogu pjevala slušavši melodije u svome srcu. Iz svoje čvrste vjere Bogu je pjevala i onda kada je šutjela - poručio je mons. Mrzljak.

Nakon svete mise u dvorani Biskupskog ordinarijata uslijedilo je druženje na kojem se biskup susreo s katedralnim pjevačima.
 

---