Prilika nam je danas ispitati se jesmo li samo prigodni, tradicionalni vjernici s nekom svojom prilagođenom slikom Isusa koji sve oprašta a ništa ne traži, ili pak smo njegovi istinski sljedbenici koje svaka njegova riječ uvijek iznova uznemiruje i potiče na promjenu te usmjerava naš pogled na svijet Božjim očima, usmjeravajući naš život na Kristov put.

Jairova vjera ostaje putokaz i danas svakom roditelju na koji način treba uspostaviti odnos sa Gospodinom, te kako taj odnos postaje temelj roditeljske odgovornosti i skrbi. Samo iz vjere roditelja može niknuti radost za cijelu obitelj, a svakom pojedincu može predstavljati daljnji korak prema sazrijevanju. Samo kroz svjedočanstvo zrele vjere roditelja djeca mogu sazrijevati u cjelovite osobe koje je iznutra zahvatila spasiteljska snaga Kristova.

Što traži danas od nas Sveti Ivan Krstitelj, Zaručnikov prijatelj? Sveti Preteča prstom upire na Isusa Krista i poziva nas da Njega slijedimo i za Njim idemo, da budemo odvažni i dosljedni. Ivan nam kao rijetko koji svetac želi biti vodič Kristu. Molimo danas Ivana Krstitelja posebno za one koji su izgubili nadu, koji su klonuli duhom, koji više nemaju pouzdanja u Boga.

U prispodobi o rastu kraljevstva Božjega u nama, Isus pokazuje kako je važna strpljivost u našemu životu. Velike stvari ne događaju se jednostavno od danas do sutra - one trebaju dugu i dobru pripremu. Tko kasnije želi živjeti dobro u braku i udariti temelj svojoj obitelji, ili osjeća duhovni poziv kao svećenik, redovnik ili redovnica, taj već puno prije tog ostvarenja mora svoj život usmjeravati k tom cilju i tako svemu položiti čvrste temelje. Na tom putu odlučujuću ulogu i doprinos ima obitelj u kojoj djeca po roditeljima doživljavaju brigu za svoj život kao i svjedočanstvo praktične vjere u Boga i povezanosti s Crkvom.

Mi često ljude oko sebe pokušavamo smjestiti u neki svoj svijet, uređen prema našim kriterijima. Pronalazimo izgovore da se brinemo za bližnje, a zapravo želimo odlučivati umjesto njih i tako u njihovim životima zauzimamo mjesto koje nam ne pripada. Da bismo pokazali pažnju i ljubav prema bližnjima nužno se trebamo žrtvovati. Takav način života potiče nas i poziva na prihvaćanje drugih onakvima kakvi jesu, a ne onakvima kakvima bismo ih mi htjeli imati i doživjeti.

Svetkovati dan počinka znači toga dana prihvaćati i produbljivati ovisnost o Bogu slušanjem riječi Božje, pjesmama i molitvama na svetom sastanku zajednice. Subotni počinak nije prvenstveno odustajanje od redovnih tjednih poslova nego trganje iz svagdanjih radnih obaveza i bavljenje Božjom objavom, posvećivanjem sebe i obitelji Gospodinu Bogu.

Na nedjeljnoj euharistiji uvijek si možemo razjasniti sumnje, ojačati vjeru i uvijek iznova prepoznati svoje poslanje. Uskrsli nas zove na susret, na zajedništvo. Imamo li hrabrosti odazvati se i iz dana u dan biti njegovim učenikom u svojoj užoj i široj obitelji, među prijateljima, na poslu?

Duh Sveti otklanja nerazumijevanje među ljudima različitih kultura i stavova. Ovime se želi naglasiti univerzalnost Kristovoga spasenja po djelovanju Duha Božjega. Sveti Pavao pokazuje nam pravi put u moralnom napredovanju u duhu Božjeg zakona. Na tom putu Duh Sveti je onaj koji nas nadahnjuje, pokreće i vodi.

Sedme uskrsne nedjelje Isus pred nas stavlja važan izbor. Šalje nas u svijet koji je često protiv Boga te mi ne smijemo postati dio takvog svijeta. Prosvjetljenjem i djelovanjem Duha Svetoga u našim životima mi se zapravo izdižemo iznad takvog svijeta, zlo u svijetu nadvladavamo vjerom i svjedočanstvom života po Božjim zapovijedima u ljubavi.

Bog prvi čini korake i ljubi nas, daje nam primjer i poticaje. Mi možemo uzvratiti na tu Njegovu ljubav tako da ljubimo jedni druge. Naravno, možemo je i zanijekati, odbaciti svojim nedoličnim životom.