Posvijestimo si danas da je poniznost vrlina i u svijetu u kojem danas živimo, zahvalimo Bogu na darovima kojima nas je obdario i gledajmo koga možemo usrećiti...

Isus nas sve opominje da nitko nije već sada magijski spašen ili zauvijek isključen iz plana spasenja. Svoj vjernički život trebamo tako živjeti da naša djela budu dostojna Božje dobrote te da i drugi, gledajući nas, požele obratiti se

Kao putujuća i hodočasnička crkvena zajednica trebamo imati cilj u vječnosti i sve na zemlji podrediti tome. Na tom putu trebamo upirati pogled u Isusa koji je, smrću i uskrsnućem, postao začetnik i dovršitelj ljudskog spasenja. Oslonjen na Oca, Isus je dovršio životnu trku i ostaje nam trajni predvodnik vjerničkog hoda kroz život.

Isus i nas danas hrabri da ne budemo tjeskobni poput prvih kršćana okruženih nevjernicima koji ih nisu priznali niti prihvaćali. Činjenica je da svi ljudi neće nikada postati kršćani te da ćemo uvijek biti opomena u svijetu. Trebamo jačati povjerenje u Oca, biti i ostati budnima, spremnima na njegov ponovni dolazak.

Što ljudi više imaju, to više žele, a ipak nisu nikada zadovoljni ni sretni. Kad se smisao života svede na posjedovanje razaraju se međuljudski i obiteljski odnosi. Bît je pohlepe velika nesigurnost i pogrešno uvjerenje o tome što je izvor naše sigurnosti.

Isus zove na ustrajnost u molitvi te obećava da će dobivati oni koji od Boga nešto traže, a onima koji kucaju na Božju dobrotu bit će otvoreno. Ovim Isus misli da će Bog dati ono što je potrebno moliteljima i onima za koje mole iz perspektive vječnosti, ali ne garantira uslišanje svake pojedinačne želje.

Svi trebamo slušati prisutnog Gospodina u ovom našem poslijeuskrsnom vremenu. Marija je izabrala najbolji dio te nam želi reći da uz gostoprimstvo ne smijemo zaboraviti na slušanje prisutnog Gospodina. Uz karitativno djelovanje veću vrijednost ima razmatranje riječi Božje.

Isus i nas danas poziva da činimo više dobra djela, a da manje propovijedamo, opominjemo i obećavamo. Riječ Božja, kao i zapovijed ljubavi prema bližnjemu, dovoljno su razumljive svakom vjerniku te ga usmjeravaju na njegovom životnom putu. Trebali bismo je poniznije i dosljednije izvršavati.

Radovati se što je Bog smrću i uskrsnućem Krista podigao pali svijet znači i danas prepoznavati Boga koji po Kristu snagom Duha djeluje u svijetu našeg vremena. Bog nas oslobađa ropstva grijeha te nas osposobljava da se otvorimo njegovoj ljubavi te da svoje bližnje privodimo Bogu.

Nije dosta biti kršćanin iz običaja. Isus traži osobni, cjeloviti i trajni pristanak uz njega.