Danas ljudi često vole Isusa protumačiti onako kako njima odgovara, stavljaju ga u neke svoje kategorije te zatvaraju mogućnost Isusa prihvatiti onakvim kakav uistinu jest, kakav se objavio. Da bismo ga istinski prihvatili i shvatili njegovo poslanje nužna je iskrena ljubav, jednostavnost i prihvaćanje svega što nam donosi put nasljedovanja Isusovog spasenjskog djela. Bog je među ljude došao u skromnosti, siromaštvu i poniznosti u liku djeteta ovisnog o brizi čovjeka. Isus u poslušnosti Ocu nastavlja tim stilom svoje javno djelovanje. U sinagogi je postupio uobičajeno za ono vrijeme. Kao odrasli muškarac pročitao je biblijski tekst koji je onda kratko protumačio. NIje bio problem što je čitao Pismo, nego jer je tumačio tekst kao učen pismoznanac - a za njih je bio samo drvodjelja. Oholost i zavist Nazarećana Isusa prijeće za čudesno pomaganje potrebnima, odbačenima i siromašnima.

Žena s dugogodišnjom bolešću i otac umiruću djevojke shvatili su bît, potražili su Isusa, vjerovali su da im samo Isusov dodir može vratiti dostojanstvo i puninu života. Bolesna je žena odlučila osloboditi se zla u sebi i potpuno se predala Isusu. Nadstojnik sinagoge Jair riskirao je svoju službu, sigurnu budućnost svoje obitelji kad je potražio Isusovu pomoć. Oboje su bili sigurni da je Krist Spasitelj ljudi i ništa ih nije moglo spriječiti u njihovim namjerama. Današnja nas čitanja pozivaju na promjenu, na novi život s Bogom. Svake nedjelje Božja nas riječ hrabri i zbližava s bližnjima. Vjerujmo da je Isus uistinu živ i da čeka priliku dodirnuti nas!

Razmišljajući nad slikom Isusa koji spava usred oluje koja prijeti da potopi lađu, možemo se pitati odakle Isusu taj mir? Je li on stvarno bio iscrpljen od napornoga dana, od mnogih ljudi s kojima je bio zajedno, koji su ga pritiskali svojim brigama i nevoljama? Sigurno jebilo i toga, ali ne samo to. Njegov mir imao je dublji izvor. On ga spominje, on ga pokazuje apostolima, a samim time i nama, kad im predbacuje pitanjem kako nemaju vjere. Dakle, Isusova vjera je izvor njegovog mira. On počiva u Bogu, svome Ocu.

U prispodobi o rastu kraljevstva Božjega u nama Isus pokazuje kako je važna strpljivost u našemu životu. Velike stvari ne događaju se jednostavno od danas na sutra - one trebaju dugu i dobru pripremu. Tko kasnije želi živjeti dobro u braku i udariti temelj svojoj obitelji, ili osjeća duhovni poziv kao svećenik, redovnik ili redovnica, taj već puno prije tog ostvarenja mora svoj život usmjeravati k tom cilju i tako svemu položiti čvrste temelje.

Živimo u slobodnom  svijetu i društvu, ali je činjenica da se mnoge ljude danas zbog njegove vjere smatra  nazadnim, čak se i napada, ismijava.  U svim tim slučajevima vjernici poput Isusa izazivaju protivljenje jer Bog je drukčiji nego ga oni zamišljaju, ili čak govore da ne postoji. To nas onda hrabri jer vršeći volju Božju pripadamo Isusovoj pravoj rodbini.

Veličina Božje ponude spasenja utemeljena je na čovjekovoj slobodi, da po propovijedanju uvidi i shvati vrijednost zajedništva s Bogom. Poslanje Isusovih učenika temelji se na krštenju i poučavanju  u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Isusovi su učenici ljudima donijeli ono što su i sami primili i prihvatili, a što je unijelo velike promjene u njihovom vlastitom životu. Taj se proces nije prekinuo sve do naših dana jer po propovijedanju apostolskih nasljednika mijenja se svijet i ljudi u njemu. Na tom putu uvijek ćemo uviđati svoju grešnost, slabost i krhkost u usporedbi s djelima Uskrsloga.
           

Duhovi su početak novog vremena, to je blagdan stupanja Crkve u javnost, blagdan obnove vjere u Duha Svetoga životvorca i obnovitelja koji djeluje u svijetu po službenicima Crkve. Duh Sveti dar je Očev prvoj kršćanskoj zajednici, a po njima i svima nama danas. 

Pred nas danas Isus stavlja važan izbor. Šalje nas u svijet koji je često protiv Boga te mi ne smijemo postati dio takvog svijeta. Prosvjetljenjem i djelovanjem Duha Svetoga u našim životima mi se zapravo izdižemo iznad takvog svijeta, zlo u svijetu nadvladavamo vjerom i svjedočanstvom života po Božjim zapovijedima u ljubavi. Isus je objavio Božju volju, a mi trebamo smoći hrabrosti nasljedovati ga, osloniti se na njega i odbaciti ono što nudi svijet, ono što nam nameće đavao kao knez ovoga svijeta.

Ljubav o kojoj je Isus propovijedao i koju je živio nadilazi ljudska shvaćanja i često iznenađuje, ostvaruje neostvarivo, vraća izgubljeno, razveseljuje neutješne. Izvor i početak Kristove ljubavi je Otac nebeski. On nam daje ljubav, ljubi prvi – bez rezerve i bez primisli.

Ljude je često strah da ih nasljedovanje Isusa Krista ne udalji od ljudi. A Isusov poziv je baš obrnut. Što se istinitije nasljeduje Isusa to smo bliže ljudima. Više smo ljudi. Što je netko više za Boga više je za ljude. Mi testiramo svoju vjeru kroz svoja djela koja činimo za druge. Dok god naša djela prožima ljubav, sigurniji smo da smo na Isusovom putu. Samo ljubav donosi istinske plodove, samo ona rađa, samo ona usrećuje i daje hrabrost u bilo kakvim životnim situacijama.