VARAŽDIN, 22. 7. 2018.

---

U nedjelju 22. srpnja u franjevačkoj crkvi svetog Ivana Krstitelja u Varaždinu održana je vanjska proslava blagdana Majke Božje Karmelske, poznatog kao Škapularevo.

Svečano euharistijsko slavlje je u 18.30 sati predvodio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, u zajedništvu s više svećenika i redovnika, župnika varaždinskih župa i drugih svećenika Varaždinske biskupije.

U uvodu svete mise biskup Mrzljak je istaknuo važnost Marijinih blagdana kazavši kako je glavna Marijina zadaća voditi nas svome sinu Isus Kristu. Ona to radi i večeras, dodao je mons. Mrzljak, okupila nas je i pozvala da dođemo njezinu sinu, da se okupimo oko oltara, slušamo njegove riječi i slavimo njegovu muku, smrt i uskrsnuće.

U propovijedi je biskup Mrzljak govorio o ulomku iz evanđelja koji govori o događaju kada Isus na križu predaje učeniku Ivanu svoju majku, odnosno majci daje sina.

- Mnogi događaji u Bibliji se, poput ovoga na Kalvariji, događaju na nekom brdu. Najznamenitije brdo svakako je Golgota gdje se dogodio najvažniji čin u povijesti našeg spasenja. I zato nam je ta poruka uvijek važna i značajna. Ispod križa je bio Isusov prijatelj Ivan te tri Marije; Isusova majka, zatim majka učenika Kleofe i Marija Magdalena čiji spomendan danas slavimo. No, važne su riječi koje Isus kaže učeniku: “Evo ti majke”. Te riječi su preko Ivana upućene svakome od nas, a mi kršćani to itekako prepoznajemo i razumijemo što nam Isus govori - kazao je mons. Josip Mrzljak.

Biskup Mrzljak se tijekom homilije, a vezano uz vjernost Mariji, spomenuo i svetog Ivana Pavla II. te njegovog gesla ‘Totus tuus’, iliti 'Sav tvoj'.

- Začudili bismo se kako je jedan papa uzeo takvo geslo očekujući da će uzeti nešto veliko, poput psalma prema Ocu nebeskom. To je samo jedan od primjera kako se prepoznaje Isusov govor učeniku na križu. Kada čitamo pomnije Bibliju vidimo kako se mnogi događaji događaju na brdu, uzvisini, odnosno tamo gdje su se ljudi morali popeti. Na Kalvariju Isus ne samo da se penje, već i nosi križ. Pada, ali ne posustaje. Susret s majkom itekako je važan u nošenju križa. Često se i mi moramo penjati na brdo našega života noseći svoj svagdanji križ i zato se prisjećamo na uspone na razna brda. Počevši od praoca naše vjere Abrahama kojega Bog poziva na brdo Moriju da tamo žrtvuje svoga sina jedinca. Možemo samo zamisliti kakvo je to penjanje bilo, odnosno o kakvoj čvrstoj vjeri se radilo. Za nagradu je dobio pohvalu svoje vjernosti i bezbroj potomstva koje od njega potječe, pa i mi smo dionici Abrahamove vjere. Moramo svakako spomenuti brdo Sinaj, kamo se Mojsije popeo kada je narod počeo mrmljati protiv Boga, kako bi ondje primio nešto najvrjednije što postoji u ljudskom rodu, deset pravila, Božjih zapovijedi, koje govore kako čovjek treba živjeti i odnositi se prema Bogu i prema čovjeku. U Isusovom životu također možemo vidjeti kako su se važni događaji dogodili na nekom vrhuncu, kao što je to brdo Tabor gdje se pred Petrom, Jakovom i Ivanom preobrazio i pokazao svoju slavu. Ali da bi vidjeli tu slavu, njegovi učenici su se morali penjati na brdo. Sve nam to govori kako se svatko od nas mora u životu penjati na brdo našega duhovnoga života. Da moramo ostaviti često ono što je prizemno, što svakodnevno živimo, izdići se nad time i ući u sferu duhovnosti. Naš duhovni život mora gospodariti nad tjelesnim životom i što više se penjemo to smo veći gospodari nad sobom i bliže smo vrhu, Isusu Kristu. Na tom putu prema vrhuncu svaki naš korak ima svoju vrijednost - poručio je u franjevačkoj crkvi na vanjskoj proslavi Gospe Karmelske biskup Josip Mrzljak.

Na kraju svete mise se fra Ivan Miklenić, gvardijan franjevačkog samostana u Varaždinu, zahvalio svima koji su pomagali tijekom tjedna pri uređenju crkve uoči proštenja; sakristanu, franjevačkom svjetovnom redu, framašima, darovateljima cvijeća i drugih potrebnih dobara, svećenicima i pjevačima na vođenju trodnevnice, mladima u narodnim nošnjama, ministrantima, kao i svim vjernicima koji pohode franjevačku crkvu. Zahvalio je fra Ivan i zboru te orguljašu, zatim svećenicima i redovnicima koji su sudjelovali u misnom slavlju, te biskupu Josipu Mrzljaku koji je podržao ovu franjevačku pobožnost i time pokazao važnost ovoga slavlja.

Inače, uoči vanjske proslave Škapulareva kod varaždinskih je franjevaca održana trodnevna duhovna priprava molitvom krunice i litanijama Gospi Karmelskoj, a nastavila se svetom misom. Trodnevnice su predvodili vlč. Ivan Žmegač, župnik Župe sv. Josipa s varaždinske Banfice, fra Mijo Šarčević, gvardijan kapucinskog samostana pri Župi sv. Vida u Varaždinu, te preč. Stjepan Najman, župnik Župe sv. Nikole biskupa u Varaždinu, na čijem teritoriju se i nalazi samostan i crkva varaždinskih franjevaca.

Nakon svake svete mise, na samu Gospu Karmelsku 16. srpnja, te na dan vanjske proslave 22. srpnja, ​vjernicima je bilo omogućeno oblačenje škapulara, znaka našeg nastojanja da nasljedujemo Isusa poput Marije, Njegove savršene učenice.

Pri franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu bratovština Majke Božje Škapularske osnovana je 1673. godine, a iako je car Josip II. još 1786. dokinuo sve bratovštine, u Varaždinu je još uvijek živo štovanje Gospe Škapularske, stoga se Škapularevo iskreno i svečano slavi i dalje kod varaždinskih fratara.
 

---