Nakon punih deset godina dovršeni su radovi te je obnovljen glavni oltar sv. Ivana Krstitelja u Franjevačkoj crkvi u Varaždinu. Svečano otvorenje i blagoslov obnovljenog oltara bilo je u petak 7. prosinca 2018. godine.

Na početku svečanosti okupljenima je riječi pozdrava i dobrodošlice uputio gvardijan Franjevačkog samostana u Varaždinu fra Ivan Miklenić.

- Prepoznajemo komadić neba koji je prikazan na ovome oltaru i koji nas poziva da svoje oči, upirući prema ovoj ljepoti, ne zaustavimo samo ovdje, nego na Bogu živome koji je na nebesima. Ove slike i kipovi na zemlji, žele nas pozvati da se još više približimo onom nebeskom. – naglasio je na početku fra Ivan.

Nadalje, podsjetio je kako je poznato iz povijesti da se nakon velikoga požara 1580. koji je uništio grad Varaždin pomalo pristupalo obnovi grada, kuća, i crkvi. Franjevci su također ostali s narodom i u ostacima samostana započeli obnavljati sve ovo što mi danas koristimo i što smo pozvani čuvati za budućnost. Prije 10 godina prijetilo je urušavanje oltara i pristupilo se temeljitoj obnovi. Majstori su sve to uzeli u svoje ruke, i napravili su ga gotovo neprepoznatljivim, no vratili su mu zapravo izvorni izgled, kako je on izgrađen i zbog toga danas ovaj oltar ima još veću vrijednost.
 
Spojiti sva znanja, iskustva, vještine i kompetencije

Ravnateljica hrvatskog restauratorskog zavoda dr. sc. Tajana Pleše  podsjetila je kako je 2018. godina Europska godina kulturne baštine, a oltar u Varaždinu objedinjuje sve što ona želi poručiti: oltar je nastajao kroz transfer vještina, znanja i svih ostalih komponenti koje su bile potrebne da se napravi ovakvo jedno veličanstveno djelo, ovaj fenomenalan ciklus koji je spojio marijanski, kristološki i franjevački ikonografski ciklus.

- Jednako tako i za njegovu obnovu koja je počela prije 10 godina bilo je potrebno ponoviti isto: spojiti sva znanja, iskustva, vještine i kompetencije, povezati veliki broj ljudi (nije sudjelovao samo Hrvatski restauratorski zavod), jer bez te zajedničke suradnje nikako ne bismo mogli s ponosom večeras reći evo ovo je naših ruku djelo. - poručila je dr. Pleše.

Dr. sc.  Vesna Pascuttini – Juraga iz Ministarstva kulture konzervatorskog odjela u Varaždinu progovorila je o povijesti dolaska franjevaca u Varaždin te o izgradnji njihova samostana i crkve. Govorila je o jednostavnosti vanjštine kao i o bogatoj unutrašnjosti spomenutih prostora te zahvatima obnove kroz dugi niz godina koji su se provodili, kao i o radovima koji su trenutno u tijeku: obnova apoteke i oslika.

Voditelj restauratorskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda u Ludbregu ujedno i  voditelj ovoga projekta restauracije i konzervacije glavnog oltara sv. Ivana Krstitelja Franjevačkog samostana u Varaždinu, Tomislav Sikinger, detaljnije je progovorio o samom oltaru, kako je rekao, da se shvati sva veličina pothvata koji su franjevci napravili. Također, zahvalio je svim restauratorima i svima ostalima koji su radili i sudjelovali u restauraciji i konzervaciji ovog oltara.
 
Priprosti jednostavni puk potpomogao ovo veličanstveno djelo

Na posljetku, okupljenima je riječi zahvale uputio i fra Ilija Vrdoljak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

- Zadivljeni smo onim što vidimo. Stojimo s puno poštovanja pred onim što je učinjeno i zahvalni smo svima koji su uložili svoj trud da bi zaista, i ovom zgodom, pokazali i vještinu hrvatskoga restauratora, konzervatora, i na jedan način, i ono bogatstvo koje ovaj narod krije u našim gradovima, u našim crkvama kao svoje kulturne spomenike pred kojima na jedan poseban način stoji s jednom udivljenošću i zahvalom.  Zahvaljujem vam zaista od svega srca u ime nas braće franjevaca na ovom radu koji ste napravili, koji stoji na ponos kako nama tako i vama. – rekao je fra Ilija.

Nadalje, zahvalio je Ministarstvu kulture koje je financijski, uz Provinciju i braću samostana Varaždina, potpomagalo ovaj projekt, kao i onima koji su bili oni najneposredniji izvršitelji ovoga veliko pothvata i djela, braći koja su ovdje djelovala, svim dosadašnjim gvardijanima kao i sadašnjem fra Ivanu Mikleniću koji se trudio da zajedno kroz međusobnu otvorenost i suradnju dođu do ovog rezultata.

- Ne mogu ne zahvaliti i ostaloj braći ovog samostana koji su također u ovome sudjelovali i nipošto ne bih želio zaboraviti ovaj priprosti jednostavni puk, onoga dobroga našega čovjeka vjernika, koji je i svojom podrškom i onim materijalnim prilozima prema svojim mogućnostima potpomogao da danas stojimo pred ovim veličanstvenim djelom. – zaključio je fra Ilija.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak tijekom kojega je blagoslovio svetohranište obnovljenog glavnog oltara.
 
Oko oltara se događa ono najuzvišenije što mi kršćani imamo

U svojoj homiliji podsjetio je kako mi baštinu čuvamo, poštujemo i gledamo očima vjere. Poštujemo one koji su gradili crkve i oltare, koji se zasigurno temelje i na vjeri tih umjetnika te su oni ostavili trag vjere koji mi baštinimo. On nam sigurno pomaže da i mi očima vjere možemo promatrati i našu sadašnjost, ali da upravo u tom svjetlu vjere možemo biti okrenuti prema budućnosti.

- Oltari su u našim crkvama u središtu crkve oko kojega se okuplja zajednica, a oko tog stola, oltara, događa se ono najuzvišenije što mi kršćani imamo, a to je slavljenje euharistije, ponovna živa prisutnost Isusa Krista među nama pod prilikama kruha i vina. I upravo to otajstvo vjere, Isusovu prisutnost, mi čuvamo u Svetohraništu kao posebnom mjestu svakoga oltara. Zato ćemo blagosloviti svetohranište ovog obnovljenog oltara kako bismo mogli doći u crkvu ne samo diviti se ljepoti onoga što vidimo samo našim očima nego da tu onda otvorimo i oči naše vjere. Da i mi zamolimo Gospodina, poput slijepca iz evanđelja, da nam otvori oči, a kada nas upita o našoj vjeri, da mu isto odgovorimo 'pomozi mojoj nevjeri'. Gospodine, pomozi nam da vjerujemo, da možemo imati otvorene oči vjere da Tebe prepoznamo u svakom danu našega života. – poručio je između ostalog u svojoj homiliji biskup Mrzljak.
 
Budimo Božji ljudi

Na kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale, uputio je gvardijan fra Ivan Miklenić. Zahvalio je najprije Bogu, a onda i svim ljudima koji su se uključili radom, darom i molitvom.
- Budimo Božji ljudi, tada ćemo dobro činiti svugdje gdje se nalazimo. – zaključio je fra Ivan Miklenić.

Napomenimo još i kako je, prema riječima gospodina Sikingera, oltar sv. Ivana Krstitelja uz propovjedaonicu najstariji očuvani dio inventara ove franjevačke crkve. Podignut je između 1699. i 1702. godine, a njegovi su dijelovi u tri navrata prevezeni Dravom do Varaždina. Kiparski radovi na velikim skulpturama svetaca (Ane,  Joakima, Elizabete, Zaharija, Petra i Pavla) pripisuju se mariborskom kiparu Franji Krištofu Reissu, koji ovim ciklusom ostvaruje remek-djela svoga kasnijeg razdoblja. Izvorna oltarna pala, naručena u Beču od Bernarda Weiterena, nije se očuvala, a današnju je 1857. godine naslikao Johan Beyer iz Graza. Slike iz života sv. Bonaventure i sv. Ivana Kapistrana sa središnje zone retabla naslikao je 1701. godine Ioannes Geiorgius L. Zirky. Izvornu voštanu polituru na crno bajcanom furniru od orahovine, kombiniranu s pozlaćenim aplikacijama i draperijama kipova, oltar je dobio tek 1715. godine, a izradio ju je zagrebački slikar Joakim Shidt. Oltar je repolikromirala i cjelovito obnovila radionica mariborskog pozlatara Josipa Zorattija 1908. godine, a iz te obnove potječe i današnji tabernakul.

Zbog izrazito visoke vlage koja je prodirala iz kripte ispod svetišta, te djelovanja insekata koji se hrane drvom, nastala su velika oštećenja donjih dijelova oltara, pri čemu se desni bočni dio oltara spustio za 14 cm, što je narušilo njegovu statiku.

Zbog potrebe za hitnim zaustavljanjem daljnjeg propadanja oltara, Konzervatorski odjel u Varaždinu je od Hrvatskog restauratorskog zavoda zatražio izradu elaborata s prijedlogom cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja na oltaru su obavljena 2008. godine, a na temelju tehničke dokumentacije i prihvaćenog prijedloga radova, već su iduće godine započeli radovi na njegovoj sanaciji koji su povjereni Restauratorskom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Ludbregu.

Zbog velikih dimenzija oltara, radovi na oltarnoj arhitekturi obavljani su u suradnji s „Orguljarskom radionicom Mihaljević“ d.o.o. iz Male Subotice i obrtom za restauriranje i konzerviranje umjetnina „Dok-Art“ iz Zagreba.

Posebna vrijednost oltara ogleda se, kako u njegovoj monumentalnosti, visokoj kvaliteti izrade i jedinstvenom spoju kristološke, marijanske i franjevačke ikonografije, tako i činjenici da su ovom narudžbom varaždinski franjevci u sjevernu Hrvatsku doveli Franju Krištofa Reissa, majstora vodeće kiparske radionice iz Maribora. Njegovim dolaskom početkom 18. st. nastavlja se kontinuitet prisutnost štajerskih umjetnika u Varaždinu koji su pridonijeli širenju utjecaja iz Graza, umjetničkog središta značajnog za naš kontinentalni barok.
 

Tekst: Iva Kuzmić
Fotografije: Siniša Conar