Posljednji ispraćaj fra Bonaventure Dude
ZAGREB, 8. 8. 2017.
U nazočnosti rodbine, redovničke braće franjevaca, delegacije mještana rodnog mjesta Kras na otoku Krku, te velikog mnoštva prijatelja, suradnika i svih onih koji su ga voljeli i poštovali, na zagrebačkom groblju Mirogoj 8. kolovoza pokopan je glasoviti franjevac i bibličar fra Bonaventura Duda, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, koji je preminuo u jutarnjim satima 3. kolovoza u franjevačkom samostanu u Varaždinu, u u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva.
Sprovodne obrede vodio je biskup Ivan Šaško, a sažalnicu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na početku je pročitao fra Darko Tepert. Kardinal ističe kako je fra Bonaventura kao svećenik, redovnik, predavač, teolog, bibličar, profesor-emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prevoditelj, poliglot, pisac i pjesnik, kateheta i pedagog, skladatelj, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te kao zanosni propovjednik Božje riječi dao je nemjerljiv doprinos poslanju Crkve u Hrvatskoj i svijetu. „Prepuštajući se u svim područjima djelovanja nadahnućima Duha Svetoga, uvijek je bio otvoren za čovjeka. S vedrinom duha i gostoljubivošću srca otvarao je svoja vrata onima koji su ga pohađali tražeći pomoć, savjete, pouke, a posebno Božje milosrđe u sakramentu pokore, čime je stekao mnoštvo duhovne djece u kojoj je evanđeoskom dobrotom i oduševljenim svećeničkim služenjem zapalio iskru i podržavao plamen vjere. Unatoč ovozemaljskim uspjesima, priznanjima i nagradama, od kojih mu je zasigurno najdraža bila ona pape Benedikta XVI. - Križ "Pro Ecclesia et Pontifice" - prigodom njegova dijamantnog svećeničkog jubileja 2010. godine, fra Bonaventura odlikovao se kršćanskom jednostavnošću zbog koje će plodovi njegova predanog rada živjeti i donositi rod, a nama je zadatak da ih sabiremo, čuvamo i predajemo kao baštinu koja obvezuje", napisao je kardinal Bozanić u sućuti provincijalnom ministru Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Iliji Vrdoljaku.
Obraćajući se okupljenom mnoštvu, biskup Šaško kazao je kako je fra Bonaventura, živeći potpuno uronjen u Krista, na smrt gledao kao na putokaz u vječnost, te je zato ovo slavlje, vjerničko „doviđenja" u nadi da će nas dočekati. „Za kršćane je sprovod slavlje, dodirnuto doduše i sjetom, ali ispunjeno nadasve molitvenom radošću. U njoj se spomenimo kako je Bog životom oca Bonaventure prošao zemljom, sijući zrnje svoje riječi, slikajući svjetlom svoga duha, preobražavajući svijet svojim milosrđem. I dok smo ovdje mi, od kojih je nekima on subrat redovnik franjevac, nekima profesor na fakultetu, nekima ispovjednik i duhovni pratitelj, nekima suradnik, a nekima poznanik; dok su na ovome groblju oni koje je rado pohodio korakom i šaptom molitve, postoje prijatelji o kojima je razmatrao, pisao, koje je molio zagovor - sveci. U njima je gledao što Bog čini prisutnošću i snagom, kako se evanđelje utjelovilo i ostalo prisutno. To su poglavito njegova franjevačka subraća, ali i hrvatski sveci među kojima posebno mjesto zauzima bl. Alojzije Stepinac, s neslomljivom vjerom, vjernošću Crkvi, pouzdanjem u zagovor Majke Božje i ljubavlju prema siromasima. Te su se kreposti zacijelo odrazile i na o. Bonaventuru, dozrijevale i donijele ploda koje je dalo novo sjeme za nove naraštaje.
Njegov zemaljski život stane u tri ključna pojma: Evanđelje, Božja snaga i spasenje po vjeri. Ostat će urezan u naša sjećanja po osobnim susretima, ali će živjeti u našoj Crkvi i Domovini po snazi Božjeg Duha, koji prošlost unosi u sadašnjost, dajući joj svježinu budućega. Nadalje, našoj suvremenosti ostavlja predivnu vrijednost da događaje promatra u svjetlu vječnosti. Rado su ga susretali ljudi različitih životnih putova, jer su osjećali da je prožet odgovorima na temeljna pitanja o postojanju, o rođenju i o smrti", zaključio je biskup Šaško.
Uputivši fra Bonaventuri posljednje „zbogom" ispred franjevačke grobnice, provincijal Vrdoljak napomenuo je kako je fra Bonaventura za života poznavao i iskreno bratski volio svu pokojnu braću franjevce koja tu počivaju. „Među njima su neki od njegovih najbližih suradnika koje je osobito volio. S njima će i on, zajedno sa svim mirogojskim pokojnicima, čije je grobove često obilazio s molitvom na usnama, čekati dan uskrsnuća i proslave", dodao je Vrdoljak.
Prikaz života fra Bonaventure pročitao je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu fra Mario Cifrak, posebno istaknuvši njegov rad na prijevodu Biblije i u duhu Druoga vatikanskog koncila, zaključivši: "Rođen pod papom Pijom XI., umire za vrijeme pape Franje kao franjevac što je za njega bila istoznačnica za biti kršćanin, biti profesor". Od pokojnika su se oprostili i vjernici i župnik iz njegove rodne župe.
Misa zadušnica za ovog glasovitoga hrvatskoga franjevca i bibličara fra Bonaventuru Dudu slavljena je 8. kolovoza u crkvi Sv. Franje na zagrebačkoj Opatovini. Predslavio ju je izaslanik zagrebačkog nadbiskupa pomoćni biskup Ivan Šaško, u zajedništvu s biskupom fra Bonaventurine rodne Krčke biskupije Ivicom Petanjkom, biskupima bjelovarsko-križevačkim Vjekoslavom Huzjakom, sisačkim Vladom Košićem i zagrebačkim pomoćnim Mijom Gorskim, izaslanikom Generalnog ministra Franjevačkog reda fra Ivanom Sesarom, predsjednikom Hrvatske redovničke konferencije fra Jurom Šarčevićem, dekanom KBF-a Sveučilišta u Zagrebu fra Marijom Cifrakom, brojnim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim vjernicima.
U propovijedi fra Ilija Vrdoljak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda kojoj je fra Bonaventura pripadao, spomenuo se znakovitosti misnih čitanja, te se osvrnuo na početak života istaknutoga franjevca koji je proveo u siromaštvu u rodnome Krasu na otoku Krku. Istaknuo je kako se Bonaventuru Dudu ne može razumjeti bez povijesti maloga Roka, kako mu je bilo krsno ime, koji je odrastao u siromaštvu, skrovitosti, bez roditeljske skrbi. Iz toga su nastala njegova uvjerenja, njegova tako fina i osjetljiva svetačka duša, njegov odnos prema ljudima, njegova udivljenost i neizreciva zahvalnost na Božjoj blizini, njegovi stavovi, njegov psihološki, ljudski, intelektualni, franjevački i crkveni profil, istaknuo je provincijal. Sve se to kroz duge godine njegova života oblikovalo u duboko vjerničko i sveto življenje koje je sve više ispunjalo i dovršavalo fra Bonaventurin lik. On se potpuno poistovjetio s malenima o kojima je govorio njegov Učitelj čijim se evanđeljima svakodnevno hranio i koje je bilo njegov kruh svagdanji, kao i čežnja za Gospinom majčinskom ljubavlju čiji je kipić kod sestara na Sušaku svakodnevno kitio nazivajući – kako je zapisao - Majku Božju, Majkom Božjom svagdanjom, podsjetio je fra Ilija u propovijedi te istaknuo veliki utjecaj sestara sv. Križa sa Sušaka na životni i duhovni put maloga Roka, koji je s pet godina postao u tom samostanu ministrant, a s 11 godina pristupio franjevcima, bez roditeljske pratnje stigavši u Varaždin u Kolegij, te ostavši franjevcem do svoje 94. godine.
U završnoj riječi provincijal Vrdoljak zahvalio je svima koji su došli ispratiti fra Bonaventuru, posebno vjernicima iz njegova rodnog Krasa, zahvalivši i svima koji su pokojnog franjevca prepoznali kao osobu susreta i dijaloga, te Bogu koji ga je darovao Crkvi, narodu i Franjevačkome redu.
IZVOR: ika.hr
