Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića i Kapucinski samostan u Varaždinu priredili su obilježavanje stote obljetnice smrti kapucina i pjesnika Augustina Dragana Dujmušića koji je pokopan u kapucinskoj grobnici u Varaždinu gdje je i preminuo u 32. godini života. U četvrtak 15. rujna svetu misu u kapucinskoj crkvi Presvetog Trojstva u Varaždinu predvodio je mons. Marko Cvitkušić, kancelar Sisačke biskupije, a propovijedao je provincijal fra Jure Šarčević.

Nakon mise u dvorani Božjeg naroda održan je program predstavljanja zbirke njegovih sabranih pjesama koja je izašla ovih dana u izdanju Hrvatske kapucinske provincije i nakladništvu Glasa Koncila. O zbirci i autoru govorio je provincijal Šarčević, mons. Cvitkušić predstavio je životni put tog svećenika Vrhbosanske biskupije i kasnijeg kapucina, fra Bono Zvonimir Šagi osvrnuo se na prilike u kapucinskom samostanu u Varaždinu početkom dvadesetog stoljeća, dok je fra Juro Šimić iznio kratak prikaz sabranih pjesama o. Dujmušića.

Provincijal Šarčević istaknuo je kako je kratak zemaljski život kapucina, kulturnog djelatnika i pjesnika malo poznat Crkvenoj i kulturnoj javnosti te ga se ovim djelom želi otrgnuti od zaborava i približiti današnjim i budućim naraštajima. Rođen je u Gradačcu u Bosanskoj Posavini 6. listopada 1884. godine. Već zarana počeo je pisati i objavljivati svoje radove te je osjetio duhovni poziv. Za svećenika Sarajevske nadbiskupije zaređen je 1907. godine, no zbog velikih problema s alkoholom otpušten je te je daljnji angažman pronašao uz pomoć krčkog biskupa Mahniča kao glavni urednik "Pučkog prijatelja". Djelujući na riječkom području počeo je s kontaktima s hrvatskim kapucinima te je u novicijat u Varaždinu stupio 1912. godine dobivši ime Augustin. Bio je začetnik tzv. svete vojske u borbi protiv alkohola, s kojim je i osobno imao značajne teškoće, a shrvan tuberkulozom preminuo je u Varaždinu na blagdan Uzvišenja Sv. Križa 14. rujna 1916. godine. Sa svojim radovima gradio je suvremeno hrvatsko katoličko pjesništvo, a uz poeziju objavio je i druge književne priloge. Iako je kratko živio, bio je požrtvovan svećenik i samozatajna bosansko-pjesnička duša. Poezija mu je bila izraz čista srca i siromaštva po evanđeoskoj riječi.

Njegov životni put iznio je mons. Cvitkušić, njegov zemljak koji je dobro upoznat s Dujmušićevim životom. Napomenuo je kako su mu život obilježila dva razdoblja, u kojima je Dragan bio ispunjen mladenačkim poletom i pjesničkim čuvstvima, dok je Augustin bio posvećen ozbiljnom redovničkom životu. Nikad preboljeni gubitak majke u djetinjstvu obilježio je njegovo pjesništvo, jer joj je ispjevao najnježnije stihove, a zasigurno je utjecao i na njegove kasnije teškoće. U Rijeci je 1914. godine osnovao protualkoholno društvo "Sveta vojska" te se posvetio apstinentskom pokretu, a zadnja objavljena knjižica bila mu je "Što ćemo bez rakije?" (1916.).

Predstavljajući stvaralaštvo ove profinjene duše duhovne lirike, fra Šimić kazao je kako njegov opus sadrži nemali broj socijalnih pjesama, pjesama pejsaža, domoljubne lirike, dječje poezije i poezije djetinjstva, budnica, refleksivne poezije kao i prigodne duhovne pjesme. Premda tematski raznolike, sve pjesme u svome temelju sadrže prepoznavanje Boga i zahvaljivanje Bogu. Ovaj istaknuti pjesnik duhovne lirike u svojim je pjesmama progovarao na narodnom jeziku rodnog kraja iz kojeg je ponikao i nadahnut duhovnim zvanjem kojeg je živio, te je iza sebe ostavio brojčano skroman, ali snažan pjesnički opus. S dijelom pjesama na predstavljanju je okupljene upoznala dramska umjetnica Ljiljana Bogojević, a program, koji je vodio gvardijan Kapucinskog samostana fra Željko Cestar, upotpunio je zbor mladih Via.

Zbirka "Sabrane pjesme" donosi i niz osvrta na njegov životni put i stvaralaštvo, bibliografiju te foto priloge i dokumente.