VARAŽDIN, 15. 11. 2009.

Uoči 115. obljetnice rođenja fra Anzelma Canjuge (1894.-1952.), jednosatni koncert posvećen tom znamenitom kapucinskom orguljašu, zborovođi, pedagogu i skladatelju, održan je u nedjelju 15. studenoga u kapucinskoj crkvi Presvetog Trojstva u Varaždinu.

Na orguljama je nastupio jedan od najboljih Canjuginih poznavatelja 85-godišnji fra Zvonimir Marija Pšag, koji je kao gimnazijalac bio jedan od učenika fra Anzelma. Izvedeno je desetak kompozicija Anzelma Canjuge koje je skladao za orgulje, a nastupili su i kapucinski pjevački zbor i solisti.

 Izvedena su djela od latinske mise do pjesama "S kršnih gora" Velimira Deželića i "Ljiljane bijeli" Dragutina Domjanića koju su zajedno otpjevali prisutni na koncertu. Na kraju koncerta fra Zvonko izveo je još dvije vlastite kompozicije, jednu nastalu za školovanja 1944. godine, a drugu koja je nastala pola stoljeća kasnije na stihove fra Bone Zvonimira Šagija.

Kapucin Anzelmo Canjuga rođen je u Budislavcu kod Varaždina. Osuđen je dvije godine nakon rata u Osijeku na 16 godina robije, koju je do svoje smrti 19. prosinca 1952. izdržavao u zloglasnom logoru komunističkih vlasti u Staroj Gradiški. Unatoč teškim uvjetima života u logoru danas je sačuvano 129 stranica notnih zapisa iz tog razdoblja, a prema navodima Branke Ban sačuvani su zahvaljujući svećenicima Branku Birtu i Đuri Golubiću, koji su također robijali u istome logoru. Za komunističke vlasti u logoru Stara Gradiška bilo je zatvoreno više stotina svećenika i brojnih nevinih ljudi koji su tadašnjim vlastodršcima smetali zbog svoje vjere i ljubavi za Boga, Crkvu i vlastiti narod. Jedan od njih bio je i fra Anzelmo Canjuga.

Fra Anzelmo Franjo Canjuga, rođen je 27. studenoga 1894. godine u selu Budislavec, župa Vidovec kod Varaždina. Na krštenju je dobio ime Franjo Ksaver. Anzelmo mu je redovničko ime koje je dobio kada je stupio u Red manje braće kapucina. Franjo Canjuga, budući fra Anzelmo, osnovno školovanje završio je u rodnom mjestu, a svoje daljnje školovanje nastavio je u kapucinskom samostanu u Varaždinu. Tu je, kao i drugi đaci kapucinskog sjemeništa, pohađao gradsku gimnaziju. U novicijat braće kapucina stupa 1910. g. Godine 1911. polaže prve redovničke zavjete te započinje sa studijem teologije. Anzelmo je uz studij teologije mnogo vremena posvećivao i glazbi koja će mu, kasnije, postati trajna ljubav sve do kraja života. Sretna okolnost za Anzelma, dok je bio student teologije, bila je ta što je u riječkom samostanu, dok je studirao teologiju, zajedno živio s fra Augustinom Dujmušićem, glazbenikom i pjesnikom. Doživotne redovničke zavjete Anzelmo polaže 1915. g. Za svećenika je zaređen u Senju 1917. g. Nakon ređenja, kao svećenik ponajviše djeluje u varaždinskom i osječkom samostanu. Uz svećeničke poslove uvijek je nastojao naći vremena i za svoju drugu ljubav - glazbu, koju je imao sreće učiti kod glazbenika Dujmušića i Dugana st. Anzelmo je glazbenik širokog kruga djelovanja. Orguljaš, zborovođa, pedagog i skladatelj. Većinom je skladao vokalnu glazbu, orguljsku, nešto manje instrumentalnu za gudačke i tamburaške ansamble. Središte njegova stvaralaštva jesu crkvene skladbe: mise, moteti i hrvatske pučke crkvene popijevke. Bio je i gorljivi pristaša tzv. cecilijanskog pokreta u glazbi. Godine 1947. uhvaćen je, odveden u zatvor i osuđen na "16 godina lišavanja slobode s prinudnim radom". Uz tu glavnu kaznu dobiva još i "5 godina gubitka političkih prava i prava na mirovinu i pomoć socijalnog osiguranja". Na izdržavanje kazne poslan je u Staru Gradišku u kojoj boravi od ljeta 1947. do prosinca 1952. g. Tada je, naime, dobri Bog svoga slugu pozvao k sebi. U teškim mukama Anzelmo preminuo je 19. prosinca 1952. g.

Fra Anzelmo Boga je slavio crkvenom glazbom ne odustajući od skladanja niti u teškim zatvorskim danima. Znajući da se vjernik upravo u slavljenju euharistije najbliže susreće s Kristom, fra Anzelmo je svoja najbolja djela posvetio liturgiji i ona se i danas izvode tijekom misnih slavlja. Canjugine su popijevke molitve puka, jednostavne i dostojanstvene, te pobožno uzdižu dušu na molitvu. U njima dolazi sva osjećajnost i duhovnost velikog glazbenog i vjerničkog srca fra Anzelma, koji svoj skladateljski rad nije zapustio ni u starogradiškom zatvoru, gdje je od 1947. godine zajedno s više od stotinu svećenika izdržavao 16-godišnju kaznu, između ostalih optužaba i zbog skladanja hrvatskih rodoljubnih pjesama, a preminuo je 1952. u zatvoru u teškim bolovima zbog raka na želucu dovršivši nekoliko dana prije smrti svoje veliko posljednje djelo Misu Majci Božjoj za zbor i orgulje, koje je počeo skladati još 1947. u Kapucinskom samostanu u Osijeku. Dostojan pokop zemnih ostataka jednog od najznačajnijih hrvatskih crkvenih skladatelja i glazbenika omogućen je tek 1969. godine na zagrebačkom Mirogoju.

 Fra Zvonimir Marija Pšag rođen je u Križovljanu Radovečkom 1924. godine u brojnoj obitelji sa sedmero djece. Stupio je u kapucinski konvikt Sv. Josipa odakle pohađa poznatu franjevačku gimnaziju u Varaždinu, u kojoj je maturirao 1944. godine. Nakon mature upisuje Bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Za svećenika je zaređen u zagrebačkoj Dubravi u samostanskoj župnoj crkvi sv. Mihaela 1950. g. Nakon vojske imenovan je za župnika u Dubravi, a zatim postaje gvardijan, voditelj crkvenog zbora, provincijalni definitor i dr. Glazbom se počeo baviti kao sjemeništarac pod vodstvom fra Anzelma Canjuge, tada gvardijana Kapucinskog samostana u Varaždinu i zasigurno najplodnijeg glazbenika u povijesti Hrvatske kapucinske provincije. U gimnaziji mu je profesor glazbe bio glasoviti o. Kamilo Kolb, franjevac. Fra Zvonko započinje skladati već kao klerik u Varaždinu, odnosno u gimnaziji, pod vodstvom fra Anzelma Canjuge, davne 1944. godine. Skladbe su mu prvenstveno duhovnog sadržaja, a ima nešto i svjetovnih. Od 1958. g. surađuje s prof. Vinkom Glasnovićem. U Osijeku je od 1967. godine bio profesor, gvardijan i provincijalni definitor, a zatim od osnutka župe sv. Leopolda od 1969. do 1982. župnik i graditelj svetišta sv. Leopolda Mandića. Danas živi i djeluje u Kapucinskom samostanu u Osijeku kao svećenik, propovjednik, ispovjednik, orguljaš i skladatelj.

F. Talan, J. Bakoš-Kocijan