---

Preč. Ivan Rakarić, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije, koji je preminuo u utorak 28. lipnja u Svećeničkom domu u Varaždinu nakon duge i teške bolesti u 75. godini života i 51. godini svećeništva, pokopan je u petak 1. srpnja u Biškupcu, mjestu svoje posljednje službe.

Sprovodne obrede na mjesnom groblju i misu zadušnicu u biškupečkoj župnoj crkvi Uznesenja BDM predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s 40-tak svećenika te uz sudjelovanje mnogobrojnih ožalošćenih članova obitelji, brata Valentina i bratića svećenika Ilije Žugaja, rodbine, djelatnika Svećeničkog doma, te vjernika Biškupca i drugih župa grada Varaždina i okolice, među kojima su bile i uršulinke koje pastoralno pomažu u varaždinskim župama.

U propovijedi je biskup rekao kako je pokojni Ivan bio predan svećenik koji je zauzeto obavljao svoju svećeničku službu, i to ne samo u prostorima crkve nego svugdje gdje je bio i u svim susretima koje je imao nosio je sa sobom prvotnu zadaću svoje službe, a to je svjedočenje i navješćivanje Kristova evanđelja. U cijelosti je ispunio svoju zadaću koju je posvetio služenju drugima, kazao je biskup dodavši da je svaki svećenik osoba Crkve, ali i osoba javnog i društvenog života koja živi u narodu i živi za narod. Spominjemo se života pokojnog Ivana svjesni da je pri kraju svoga života nosio i križ bolesti i križ trpljenja, rekao je biskup. Nakon mise upućene su oproštajne riječi te je pročitan brzojav sućuti sisačkog biskupa Vlade Košića budući da je pokojni Rakarić rođen na području te biskupije u župi Topusko, mladu misu proslavio je u Petrinji i potom službovao u nekim župama te mjesne Crkve.

Domaći župnik vlč. Tomislav Dodlek iznio je njegov životopis te mu zahvalio na svemu što je učinio za župnu zajednicu u Biškupcu kazavši kako će njegov rad, trud i zalaganje na duhovnom području ostati upamćeni i utkani u budućnost biškupečke župe. U ime župnog pastoralnog vijeća i župljana riječi oproštaja uputio je Josip Dreven koji je istaknuo kako je njihov bivši župnik bio uvijek srdačna i pristupačna osoba kojoj nijedan posao nije bio težak ni stran. Bio je predan i pravedan u svom duhovnom zvanju, pun ljubavi prema bližnjima, osobito starijima i bolesnima, koju je crpio u ljubavi prema Blaženoj Djevici na što je poticao i sve župljane. Oproštajne riječi uputili su i Jasmina Martinčević-Lazar u ime zvonara obitelji Fotak, Tomislav Bogović u ime vatrogasaca Biškupca koji su izgubili svoga počasnog člana, te dugogodišnji dekan preč. Mijo Horvat.

Ivan Rakarić rođen je 8. kolovoza 1941. godine u Ponikvarima u župi Topusko od oca Đure i majke Jele, rođ. Žugaj. Kad je imao pet godina obitelj se s dvojicom sinova preselila u Petrinju, a 1955. godine zadesila ju je nasilna smrt oca od strane tadašnjih vlasti. Odazvao se Božjem pozivu u duhovno zvanje te ga je za svećenika u zagrebačkoj katedrali 29. lipnja 1965. godine zaredio nadbiskup Franjo Šeper. Bio je kapelan u župi Kutjevo od 1966. do 1968., potom upravitelj župe Stari Farkašić i privremeni upravitelj župe Šišinec do 1970., upravitelj župe Lužani do 1979., te upravitelj župe Novo Selo na Dravi do 1980., kada je imenovan subsidijarom, a ubrzo potom i župnikom u župi Biškupec u Varaždinu, mjestu svoje posljednje službe kao župnika. Godine 1990. imenovan je prebendarom Zbornog kaptola čazmansko-varaždinskog, a 1997. članom Svećeničkog vijeća Varaždinske biskupije. Živio je s majkom Jelom, koja ga je pratila u svim župama u kojima je djelovao, sve do njezine smrti 2008. godine. Nakon 30 godina župničke službe u Biškupcu iznenadna bolest, dva moždana udara u nekoliko mjeseci, privela je kraju njegovo pastoralno djelovanje u toj župi. Godine 2011. umirovljen je sa službe župnika u Biškupcu te je posljednje životno doba proveo u Svećeničkom domu u Varaždinu.

Tijekom tri desetljeća službe u Biškupcu ostavio je duboki trag. Od samog početka posvetio se duhovnoj obnovi župne zajednice te je brinuo i o crkvenim dobrima. Prionuo je obnovi župne kuće i crkve koji su bili u trošnom stanju te je izgradio župnu dvoranu i obnovio kapelu sv. Florijana u filijali Črnec. Pred kraj župničke službe podignuo je novu kapelu sv. Ane u Jalkovcu koju je smatrao draguljem svoga rada. Preminuo je samo dan prije 51. obljetnice svećeničkog ređenja, i to nakon višegodišnje bolesti koja mu je posljednjih mjeseci sve više pogoršavala zdravstveno stanje.