ĐURĐEVAC, 23. 7. 2014. 

Vlč. Petar Lovašen, svećenik Varaždinske biskupije, koji je preminuo u nedjelju 20. srpnja u 78. godini života i 53. godini svećeništva, pokopan je u rodnom Đurđevcu u srijedu 23. srpnja.

Sprovodne obrede na đurđevačkom groblju i misu zadušnicu predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s 15-tak svećenika te u nazočnosti pokojnikove braće Franje i Đure, nećaka, rodbine, prijatelja, znanaca i vjernika iz više župa, među kojima su bili i djelatnici u Svećeničkom domu u Varaždinu gdje je posljednjih godina živio i preminuo nakon duge i teške bolesti.

Oproštajne riječi uputili su domaći župnik vlč. Marko Rac i Lovašenov nasljednik na službi voditelja Hrvatske katoličke misije u francuskoj Nici vlč. Stjepan Čukman.

Biskup Mrzljak u propovijedi na misi zadušnici, proslavljenoj u župnoj crkvi sv. Jurja mč., rekao je kako je smrt uvijek poticaj na razmišljanje o vječnom životu, ali i o svakodnevnom zemaljskom životu kojeg smo pozvani živjeti na način da nas vodi i usmjerava živa Božja riječ. Pokojni Petar na tom je putu, osobito na svom svećeničkom putu, dopuštao Božjoj riječi da ga vodi, pa i onda kada je nosio križ bolesti i križ raznih trpljenja činio je to s vjerom, radošću i pouzdanjem u riječ Onoga koji ga je pozvao u svećeničku službu.

S biskupom su suslavili ravnatelj varaždinskog Svećeničkog doma preč. Mirko Horvatić, kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, domaći župnik vlč. Marko Rac, župni vikar vlč. Ivan Munđar i drugi svećenici, a liturgijsko pjevanje predvodio je domaći župni zbor.

Vlč. Lovašen rođen je 25. svibnja 1937. godine u Đurđevcu, od oca Franje i majke Marije, rođ. Zobunđija. U rodnom mjestu proveo je djetinjstvo i završio osnovnu školu. Školovanje i odgoj za svećeničko zvanje nastavlja u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 1. srpnja 1962. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera, i to u rodnom Đurđevcu na velikoj svečanosti ređenja dvojice domaćih sinova. Nakon mlade mise bio je gotovo godinu dana kapelan u Križevcima. Od 1963. pa do 1977. godine bio je upravitelj župa Gvozdansko i Divuša.

Godine 1977. dodijeljen je za inozemnu pastvu u Nici u Francuskoj gdje je bio hrvatski dušobrižnik sve do umirovljenja 1996. godine. Kao umirovljenik boravio je najprije u Svećeničkom domu u Zagrebu, a zadnjih šest godina proveo je u Svećeničkom domu u Varaždinu. U svoju svećeničku službu uložio je velik trud te se spremno i strpljivo suočavao sa svim teškoćama koje su ga pratile.

Đurđevački župnik vlč. Marko Rac zahvalio je Bogu za dar njegova života i neprocjenjiv dar svećeništva i svećeničkog služenja, te je izrazio sućut svima ožalošćenima.

Vlč. Čukman podsjetio je kako je don Pero bio ponosni sin Đurđevca i uvijek svjestan sin hrvatske domovine. Kao mladi svećenik, pun elana i znanja, otišao je po dekretu kardinala Franje Kuharića i na preporuku mons. Vladimira Stankovića za misionara Hrvatima u Nicu u Francuskoj. Bila su to nakon Drugog svjetskog rata teška vremena za Hrvata i katolika, a pogotovo za svećenika, kada je tadašnji partijski režim ubijao nepoželjne Hrvate i katolike. Posebno teško bilo je na jugu Francuske gdje je bila razvijena jugošpijunska mreža. U takvoj sredini Hrvatu iseljeniku bilo je teško naviještati Radosnu vijest, čuvati svijest o vrijednosti rodnoga kraja i vrijednosti obitelji.

Don Petar znao je sa svojim povjerenim Hrvatima katolicima moliti, žrtvovati se i trpjeti do sretnoga dana koji je dočekao, dana ostvarenja slobodne i neovisne domovine Hrvatske, rekao je vlč. Čukman te u ime svih Hrvata s Azurne obale, kojima je 19 godina vjerno svećenički služio, zahvalio na njegovoj službi kao vjernoga i požrtvovnoga svećenika.

Jasminka Bakoš-Kocijan