U rodnom Herešinu kod Koprivnice u petak 3. rujna priređen je oproštaj od vlč. Ivana Kolara, svećenika Varaždinske biskupije i župnika u miru koji je preminuo u srijedu 1. rujna nakon duge i teške bolesti u 62. godini života i 37. godini svećeništva.

Misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu sa 40-tak svećenika te u nazočnosti pokojnikovog brata Krešimira, rodbine, te brojnih župljana i vjernika iz drugih župa, osobito župe Reka gdje je proveo gotovo cijeli svećenički život. Liturgijsko pjevanje uzveličao je domaći pjevački zbor koprivničke župe bl. Alojzija Stepinca.

 Misa zadušnica održana je kod mjesne kapele Presvetog Trojstva, kod koje je prije 36 godina pok. Kolar proslavio svoju mladu misu kojoj se radovalo čitavo prigradsko naselje Herešin koje je dalo čak dvojicu biskupa u 15. i 16. stoljeću. U propovijedi je biskup Mrzljak istaknuo kako svećenici nisu neki posebni ljudi, nego obični ljudi iz običnih obitelji koji su se spremno odazvali za jedno posebno zvanje kako bi nasljedovali i naviještali Krista. Među takvim običnim ljudima koji su se odlučili za poseban poziv bio je i vlč. Kolar, rekao je biskup koji ga se sjeća još od bogoslovskih dana kao blagog mladića predanog duhovnom pozivu.

 Nakon mise riječi zahvale i oproštaja uputili su vlč. Krunoslav Pačalat, župnik župe bl. Alojzija Stepinca kojoj Herešin pripada od osnutka te župe prije jednog desetljeća, preč. Valent Posavec u ime generacije ređenika, te njegov nasljednik u župi Reka vlč. Josip Vidović i župljanin Stjepan Jagarinec. Pokojnikovo tijelo zatim je u procesiji preneseno do mjesnog groblja gdje je položeno u grobnicu.

 Ivan Kolar rođen je 10. studenoga 1948. godine od oca Ivana i majke Katarine, rođ. Poljak. S bratom Krešimirom i roditeljima odrastao je u malom podravskom mjestu Herešinu u toplom ozračju obiteljskog doma koje je njegovalo vjeru i molitvu. Nakon pučke škole 1964. godine ušao je u dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić na Petrovo 29. lipnja 1974. godine zajedno s njih još 28-oricom te su bili najbrojnija generacija ređenika zagrebačke bogoslovije.

 Kao kapelan službovao je tri godine u Oroslavju, a zatim u župi sv. Nikole u Koprivnici sve do osnutka nove župe Presvetog Trojstva u Reki koja je nastala 1978. godine od jednog dijela velike i dotad jedine koprivničke župe sv. Nikole biskupa. U Reki je bio župnik sve do umirovljenja 2007. godine, kada se na svoju veliku žalost zbog bolesti morao zaustaviti u pastoralnom djelovanju. Najveći dio svećeničkog života proveo je u rodnom kraju kojeg je volio i poznavao, te je čitavog sebe uložio u rast nove župne zajednice. Uz pomoć župljana izgradio je novu župnu kuću, obnovio i uredio crkvu te se posvetio duhovnoj izgradnji župne zajednice. Bio je jednostavan, skroman i samozatajan čovjek te nenametljiv i susretljiv svećenik koji nije mnogo govorio, nego je Bog govorio preko njega i njegovog djelovanja. Zalagao se prema svakome biti brat i prijatelj te je za svakog imao veliko razumijevanje. U svako vrijeme kao svećenik bio je zauzet za Boga i čovjeka. Za vjernike koprivničkoga kraja uvijek je bio velečasni Ivek, vedar svećenik pun optimizma koji je volio svoj poziv i povjerene vjernike. Moždani udar 2006. godine zaustavio ga je nakratko u pastoralnom radu, no bolest se nije povukla, pa je zbog lošeg zdravstvenog stanja umirovljen 2007. godine. Bolest je podnosio strpljivo, iako teško i to samo iz razloga što je želio biti koristan i na raspolaganju Bogu, Crkvi i svom narodu. Posljednje godine proveo je u Svećeničkom domu u Varaždinu te u krugu obitelji, a posljednjih mjeseci o njemu se skrbilo u bolnici u Novom Marofu gdje je i preminuo 1. rujna ove godine.

Jasminka Bakoš-Kocijan

snimio: M. Đurin