---

Vlč. Stjepan Bradica, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije, koji je preminuo u utorak 17. siječnja u Svećeničkom domu u Varaždinu u 80. godini života i 54. godini svećeništva, pokopan je u petak 20. siječnja u Đelekovcu u Ludbreškom dekanatu, u župi kojoj je posvetio čitav svoj radni svećenički vijek. Svetu misu u župnoj crkvi Uznesenja BDM i sprovodni obred na mjesnom groblju predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s vojnim biskupom u miru i Bradičinim rođakom mons. Jurjem Jezerincem te 35 svećenika, uz sudjelovanje ožalošćenih članova obitelji, prijatelja i mnogobrojnih vjernika.

U propovijedi je biskup Mrzljak okupljene upoznao sa zapisom u dnevniku krašićkoga župnika Vranekovića iz 1959. godine u kojem stoji: “Danas je na biciklu unišao i izišao Stjepan Bradica koji je prije nekoliko dana došao iz vojske i sada ide u bogosloviju. Eminencija radostan da ga je mogao primiti. Začudno je to: Svi gotovo, koji su s plemenitom nakanom dolazili ovamo, sretno prođoše. Ovom mladiću sigurno je trebala duhovna injekcija - i dobio ju je!”. Biskup Mrzljak kazao je kako je ta injekcija od blaženog Alojzija Stepinca zasigurno ohrabrivala Stjepana na putu prema svećeništvu i krijepila ga kroz cijeli njegov život, osobito kroz posljednje godine koje je podnosio strpljivo i bez prigovora noseći svakodnevni teret križa nemoći i bolesti. Zaželio je svima da promišljanje o njegovu životu bude na obogaćenje jer je bio propovjednik, ne toliko riječima, nego svojim životom. Osobito u današnje vrijeme kada se govori o injekcijama koje bi trebale prekinuti ljudski život u teškim bolestima, mi se spominjemo kako se duhovnom injekcijom može nositi i križ. Vidite kako te injekcije mogu biti različite: jedna daje snagu za život, a druga se boji života i križa, primijetio je biskup te svima zaželio da im Bradičin životni primjer bude duhovna injekcija za kršćanski život.

Na kraju mise riječi oproštaja i zahvale uputili su domaći župnik vlč. Marijan Horvat, potom vlč. Branko Tomašić kao domaći sin župe, u ime kolega svećenika vlč. Drago Bosnar, Branko Vlah u ime župne zajednice Đelekovca te biskup Jezerinac.

Župnik Horvat podsjetio je okupljene na njegov životni i svećenički put. Vlč. Bradica rođen je 14. kolovoza 1937. godine u mjestu Jezerine u župi Gornje Prekrižje, u obitelji Jurja i Katarine rođ. Vergot koji su imali još dvije kćeri, Dragicu i pok. Vericu. Nakon školovanja u rodnoj župi, nastavio se školovati u Zagrebu za svećeničko zvanje.  Za svećenika je zaređen u zagrebačkoj katedrali 1. prosinca 1963. godine. Imenovan je župnikom u Đelekovcu na području današnje Varaždinske biskupije, te je na toj službi bio sve do umirovljenja zbog bolesti 1996. godine. Također je od 1965. do 1976. godine upravljao susjednom župom Drnje.

Nakon umirovljenja neko je vrijeme živio u Đelekovcu, no zbog uznapredovale bolesti, zbog koje se teže kretao te je posljednjih godina bio i u invalidskim kolicima, preselio se 2007. g. u varaždinski Svećenički dom, gdje je 2013. godine proslavio i zlatomisnički jubilej. Župnik Horvat istaknuo je kako o pokojnom Stjepanu može reći onoliko koliko i o sv. Stjepanu: malo je zapisano, ali je mnogo ostalo u srcima. Domaći sin Tomašić, zaređen 1992. g., zahvalio je pokojnom župniku što je nakon 150 godina njihova župa dobila duhovno zvanje kazavši kako je to bila zasluga i njegovih molitava i žrtve. Prisjetio se kako je u teškim vremenima za Crkvu imao brižan pristup prema svakom župljaninu i svakom čovjeku, noseći u srcu radost i veselje te dobrotu i skrb za svoje župljane. Vlč. Bosnar naglasio je kako je pokojnog Stjepana doživljavao kao velikog i odanog prijatelja, jednostavnog i iskrenog čovjeka, koji je u svojoj duhovnosti imao mnogo odlika svetoga Franje zbog kojih je dugi niz desetljeća mogao podnositi i tjelesno trpljenje. Branko Vlah u ime župne zajednice istaknuo je kako su se zbog njegove bolesti morali prerano oprostiti od župnika čije je nesebično služenje župi ostavilo jasan svjetli trag, na čemu je zahvalio. Premda mu se zdravstveno stanje pogoršavalo, bio je predan u svećeničkoj službi. Svojim je primjerom pokazivao put vjere, skromnosti i ustrajnosti. U župi Đelekovec ostavio je neizbrisiv trag kao marljiv, skroman i požrtvovan župnik, koji je okupljao i obnavljao živu Crkvu, a brižno je i savjesno skrbio i o crkvenim dobrima. Tijekom njegova upravljanja župom u više je navrata obnavljana župna crkva, obnovio je i mjesnu kapelu sv. Florijana, a obnovu je doživio i župni dvor.

Biskup Jezerinac napomenuo je kako pokojni Bradica potječe iz "doline kardinala" koja je dala velik broj zvanja. Svi smo ga poznavali kao dobrog i plemenitog svećenika i svaka njegova gesta i govor bili su odraz ljubavi i duboke povezanosti s Isusom Kristom. U ime obitelji zahvalio je Varaždinskoj biskupiji na čelu s biskupom Mrzljakom na pruženoj njezi u posljednjim godinama života. Nakon svete mise oproštaj je zaključen sprovodnim obredom i ukopom na mjesnom groblju u Đelekovcu.